Poslije još jednog paklenog kupanja primitivizmom i odsustvom svakog oblika vaspitanja i ukusa iz skupštinske sale, ljudi koji imaju hrabrosti i volje da i dalje to komentarišu, uglavnom za sve krive sopstveni narod smatrajući da tek manjina osuđuje rijalitizaciju najvišeg zakonodavnog tijela RS.
Piše:Danijel Mihić
Vjerujem da bar trećina, ako ne i polovina naših sugrađana i sunarodnika sa iskrenim gađenjem ili gleda ili odbija da gleda šta se radi u Skupštini.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ali šta pošten i vaspitan čovjek da uradi po tom pitanju? Da ćuti još koju deceniju nekako ne ide, da priča ne vrijedi, da se pokreće nekuda tada obično ništa ne uspijeva jer se ljudi pritisnuti borbom za svakodnevno preživljavanje ne odazivaju ili bar ne duže od treće kafe…
Danas novinarka Tanja Vukomanović napisa kako se u skupštini desio “posljednji trzaj razuma”. Ne bih rekao posljednji i ne bih potcjenio trzaj pojedinaca, ne samo u skupštini.
Ko je kroz istoriju zasjecao prtine “sudbine”, kotrljao grudve u lavini događaja, smućena, strahom ili niskim porivima anestezirana masa ili “trznuti” pojedinci?
Kažu nam političari da se okanimo politike jer to nije naša stvar i slažem se, nije počevši od mene, koji za politiku nisam ni talentovan ni školovan ali pri tome se prave ludi po pitanju činjenice da se politika bavi svima nama, da je politika podijelila i zdrobila ovaj narod, da je politika zatrovala svaku poru našeg društva, postavljajući na sve bitne pozicije političare koji uglavnom veze nemaju sa onim što treba da upravljaju, da je politika obljutavila i obesmislila sve ono čega se dohvatila a u sve se umiješala.
Svugdje su zasjeli mnogopragmatični beskrupulozni političari, nikome ne daju probijeliti da nešto pokrene i uradi ako se od toga ne ogrebu ili ako im to neko “odozgo” ne naredi!
I zbog ovakve situacije mislim da nije rješenje u političkim strankama, ili barem ne u postojećim, jer vjerovati da je neka stranka drugačija i bolja pa se u nju uzdati stari je trik na koji decenijama narod nasjeda i koji je svaki put ostavljao gorak ukus ogorčenja i promašenosti u duši običnog čovjeka koji želi bar malo bolje i zdravije društvo.
Liječiti politiku tobože drugačijom strankom u našem slučaju je kao liječiti alkoholičara drugačijom vrstom alkohola.
Nama trebaju jednostavni principi zasnovani na univerzalnim ljudskim vrijednostima i ljudi koji će se istrgnuti iz ukletog kola neodgovornosti i “što bih ja bio budala” stava, u svakom ćošku RS u svakoj sferi djelovanja, u svakom pozivu, na svakom nivou društvene ljestvice.
Ljudi koji se ne daju potkupiti i ljudi koje nije lako uplašiti, ljudi koji će prevazilaziti razlike i djelovati časno i konkretno. Bez povlačenja. Istrajavati na pozitivnim zakonima, graditi naše društvo povjerenjem i solidarnošću.
Pošten svijet se dijeli, fukare se uvijek lako dogovore.
Zato nam ne želim političke vještine, taktike ni igrarije nego nam želim ljude koji će svakodnevno raditi na sebi da se ostvare i pomagati jedni drugima da se izvlačimo iz ove svinjarije i kaljuge u koju su nas zaglibili naši političari, koji od svog nosa i svog biznisa očigledno ne vide dalje ni milimetar, a zbog toga naše cjelokupno društvo ispašta, raspada se i sve preskupo plaća! Nama se stalno ponavlja istorija već sto godina prepuštamo cjelokupno društvo šačici trgovaca pa kada njima se pomrsi račun sve se ruši!
I onda se čudimo pa opet ponovo u novi krug koji završava provalijom!
Moraju zreli, odgovorni i karakterni ljudi postati stubovi ovog društva, od lokalne zajednice pa na dalje, a ne ekipa ovih ili onih! Svi su oni “oni”! Ako i ima izuzetaka to su ipak samo izuzetci, dekor. Mora se više ljudi, na mnogo više mjesta uspraviti da kaže kako piše u knjigama starostavnim a ni po babu ni po stričevima.
Ako želimo nešto bolje, moramo misliti svojom glavom i moramo djelovati konkretno i pošteno sve drugo je ringišpil propasti koji se beskonačno vrti.
