Julius Bjornson s Odsjeka za obrazovanje nastavnika i školska istraživanja – EKVA pri Kancelariji za kvantitativnu procjenu u obrazovanju Univerziteta u Oslu bio je jedan od učesnika na dvodnevnoj radionici “Unapređenje kvaliteta učenja u BiH korištenjem velikih međunarodnih istraživanja u obrazovanju” nedavno održanoj u Sarajevu. Na radionici u organizaciji UNICEF-a uz podršku Norveške su se okupili kreatori obrazovnih politika, stručnjaci iz oblasti obrazovanja, praktičari i predstavnici akademskih, istraživačkih, međunarodnih i nevladinih organizacija, kao i roditelji i mladi koji su motivisani da saznaju više informacija. Julius Bjornson u intervjuu za UNICEF BiH govori o tome kako treba da izgleda nastavnik 21. vijeka, o važnosti kontinuirane edukacije nastavnika te o tome zbog čega je važno ne upasti u zamku kopiranja stvari od drugih zemalja, već uz korištenje dobijenih rezultata unaprijediti sistem.
- Koje vještine bi trebao imati nastavnik 21. vijeka?
Treba za početak da poznaje osnovne stvari i da ima široko iskustvo i znanje ne samo u pismenosti, matematici i nauci, već i da zna kako da primijeni nastavne metode u tim predmetima. To je možda najvažnije – kako kombinovati nastavne metode i predmete.
- Koliki je značaj kontinuirane edukacije nastavnika?
Poenta je da se stvari mijenjaju veoma brzo. Najbolji primjer je digitalna revolucija. Nastavnici su se školovali prije 40 godina, i od tada nisu unapređivali znanje. Tako da ovo nije jedina oblast u kojoj se stvari mijenjaju. Stvari se mijenjaju i kad je u pitanju definisanje onog što će djeca učiti. Ne uče sad samo osnove pismenosti, matematike ili nauke, djeca danas uče kritičko razmišljanje i metode kako da primijene kreativno razmišljanje, da komuniciraju i mnogo drugih stvari koje nisu bile u nastavnim planovima prije 20 ili 30 godina, tako da se nastavnici kontinuirano moraju unapređivati.
- Prošle godine BiH je po prvi put učestvovala u PISA istraživanju i čekamo rezultate koji će biti objavljeni u decembru ove godine. Koliko će ovi podaci pomoći nastavnicima i obrazovnom sistemu?
Mislim da će umnogome pomoći nastavnicima ukoliko ih prihvate s pozitivnim pristupom. Jer, biće nekih dobrih rezultata, ali i rezultata koji i nisu toliko dobri. To se uvijek događa, i morate izvući ono što možete iskoristiti. Imaćete, na primjer, razlike bazirane na socio-ekonomskom statusu, i nećete moći sve promijeniti tako brzo. Trebate se koncentrisati na varijable, na stvari koje možete promijeniti. Na primjer – jednak pristup u školama, školski resursi, edukacija nastavnika, podrška školama, i to je nešto gdje možete napraviti promjene koje će imati uticaja.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
- Koje su glavne prednosti i rezultati velikih međunarodnih istraživanja u obrazovanju kao što su PISA i TIMSS i koje su glavne razlike među njima?
Ako vidite šta proizilazi iz ovih istraživanja, a vi učestvujete u oba – PISA i TIMMS, to je jedna zaista pozitivna stvar. Jer TIMSS posmatra nastavne planove, uopšteno mjereći šta je to što su djeca naučila u školi. PISA s druge strane mjeri šta od naučenog mogu upotrijebiti u budućnosti. Više je fokusirana na vještine koje će im trebati kao odraslim ljudima. Trebate na kraju biti u mogućnosti da kombinujete rezultate ta dva istraživanja i ako to uspješno uradite – na putu ste ka nečemu boljem.
- Kada u ovom dijelu Evrope kažemo “savršeno obrazovanje”, većina nas misli na skandinavsko obrazovanje. Šta možemo naučiti ili preuzeti od Skandinavaca?
Vjerovatno postoje neke stvari koje možete iskoristiti iz tih sistema, ali nemojte upasti u zamku kopiranja stvari od drugih zemalja, to ne funkcioniše. Ljudi to pokušavaju godinama, kopiraju od Kine, Singapura ili Hong Konga jer oni imaju dobre rezultate, ali to ne funkcioniše. Trebate uzeti ono što proiziđe iz vaših vlastitih rezultata i prilagoditi to vašoj kulturi i školskom sistemu, te dopustiti školskom sistemu da s tim radi na svoj vlastiti način. To je način da dođete do rezultata, a ne da kopirate druge.
