„Statistika je kao bikini – ono što pokazuje jako je primamljivo, ali je mnogo važnije ono što skriva“, čuvena je izjava američkog profesora ekonomije Arona Levenštajna koja je, čak i trideset godina nakon njegove smrti, više nego aktuelna u društvima sa izraženom nejednakošću kao što je Republika Srpska.
U duhu pokazivanja onoga što je primamljivo ali i skrivanja onoga što je važno, kao i narativa o “boljem dijelu Bosne i Hercegovine”, Radio Televizija Republike Srpske je u jučerašnjem Dnevniku 2 predstavila nove statističke pokazatelje Republičkog zavoda za statistkiku koji kažu da je u avgustu ove godine prosječna plata u RS iznosila 910 maraka, odnosno da je u odnosu na isti period prošle godine veća za 58 maraka.
Pored neizbježnog poređenja sa Federacijom BiH, u prilogu se navodi da je ove godine zabilježen rast plata prosvjetnim radnicima, službenicima MUP-a i Sudske policije sa srednjom i višom stručnom spremom. Ističe se da je to omogućilo i veći priliv javnih prihoda. I to rekordan, kako se navodi. U prvih osam mjeseci, Poreska uprava, na račun javnih prihoda prikupila je 1,674 milijardi maraka. Tri odsto više nego u istom periodu prošle godine. Možda u procentima ne zvuči kao velika razlika, kako se navodi, ali riječ je o iznosu od 51,5 miliona maraka. Јedan od razloga jesu veće plate zaposlenima u prosvjeti i policiji, ali i rast broja obveznika, doprinosa zaposlenih u RS. U odnosu na isti period prošle godine, više ih je za 9.416, ističe se u prilogu RTRS-a.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Podatak da je u RS prosječna plata u avgustu ove godine iznosila 910 KM u suštini nam ništa ne govori. Ne navodi se koji procenat radnika prima platu u ovom ili približnom iznosu. Ne navodi se koliki procenat radnika prima najnižu platu, a koliko radnika prima najvišu platu. “Instrument” prosječne plate političke elite odavno zloupotrebljavaju kako bi stvorile privid napretka. Izračunava se kao aritmetička sredina svih plata podijeljena brojem radnika koji primaju platu, što može dovesti do pokazatelja koji su “primamljivi ali nešto ipak skrivaju”. A šta to skrivaju?
Uzmimo za primjer radnika koji prima najnižu platu u RS koja je zagarantovana odlukom Vlade RS i koja iznosi 450 KM. Recimo da takvih radnika ima četiri. S druge strane, uzmimo jednog radnika koji prima platu od 5.000 KM. Dakle, ovih pet radnika zbirno primaju 6.800 KM. Njihova prosječna plata se računa kada se zbirni iznos plata podijeli sa brojem radnika, odnosno 6.800/5=1.360. Drugim riječima, statistički pokazatelji nam govore da je u ovoj hipotetičkoj zajednici prosječna plata 1.360 KM, što je tri puta više od najniže plate koju prima najveći broj radnika, što je suština – kolika je plata koju prima najveći procenat radnika.
Kada se “zagrebe” ispod “statističke površine”, dolazi se do potpuno drugačijih podataka koji govore da je BiH u samom vrhu Evrope i regiona kada je ekonomska nejednakost stanovništva u pitanju. U izvještaju “Nejednakost u BiH: Od praznih džepova do punih sefova” koji je objavljen prije tri godine ali je i danas aktuelan, navode se podaci da samo 1% lica koja ostvaruju dohodak u Republici Srpskoj zarađuje 3.000 KM mjesečno ili više, preostalih 99% lica su ostvarila u prosjeku oko 584 KM mjesečno u 2014. godini. Dalje, 1% najbogatijih je zaradilo koliko i 139.000 lica (42% svih lica koja ostvaruju dohodak). Najbogatija 23 lica (od kojih je svaki imao godišnji dohodak veći od 1 milion KM) je zaradilo koliko i 76.700 lica (23% svih lica koja ostvaruju dohodak). Dakle, na osnovu ovih podataka možemo vidjeti koliko je prosječna plata “varljiva” vrijednost koja se može zloupotrebiti.
Statistika, međutim, poznaje i druge vrijednosti koje nam mogu mnogo bolje ukazati na stvarno stanje u nekom društvu što se ličnih zarada tiče. Jedna je modus, a druga medijana. Modus je vrijednost koja se u nekom uzorku pojavljuje najčešće, a medijana se može posmatrati kao vrijednost u sredini niza, odnosno, u našem slučaju, plata koja se nalazi na sredini niza. Drugim riječima, bilo bi neuporedivo korisnije kada bi zavodi za statistiku izbacivali podatke o najčešće isplaćivanim platama, ili o platama koje se nalaze na sredini niza primanja.
Međutim, statističari se najčešće pravdaju da je nemoguće izračunati medijanu zato što ne raspolažu sa podacima o pojedinačnoj zaradi svakog zaposlenog, što nas dovodi na “teren aritmetičke sredine” kao najpodesnijeg instrumenta za pokazivanje statističkih podataka. Nažalost, aritmetička sredina, odnosno prosječna vrijednost je upravo i najpodesnija za pogrešna tumačenja, nerijetko i za političku zloupotrebu, koja je više nego prisutna u BiH i RS.
GERILA info
