DW: U BiH se zviždači sumnjiče za korupciju

U BiH je prema izvještaju Transparency International korupcija duboko ukorijenjena. Kako se protiv nje boriti? O tome je predavanja u Sarajevu i Mostaru održao njemački ekspert Mihael Šarf.

Autor: Vera Soldo / DW

“Zna se koliko koji posao košta, kome se daje novac. Zna se da moraš i doktora počastiti. Pa ni čistačica se ne može zaposliti bez ‘veze’. To se zna i to je tako i gotovo”, kaže jedan gospodin iz Mostara. I on, kao i nekolicina drugih željeli su ostati anonimni jer je ova “javna tajna” – ipak škakljiva tema.

“Ko kaže da nikada nije nekoga ‘počastio’ laže, vjerujte mi. Takav ne postoji, a rijetki su i oni koji nisu uzeli”, komentar je gospođe koja je upravo pošla doktoru. Na pitanje hoće li i ona “počastiti” doktora, samo je odmahnula rukom.

Fenomen zarobljene države

Ovu bh. ‘javnu tajnu’ potvrđuju istraživanja. Analiza Transparency Internationala pokazuje da je BiH zemlja sa široko rasprostranjenom i duboko ukorijenjenom korupcijom i da zauzima 89. mjesto na ljestvici od ukupno 180 analiziranih zemalja.

Prema rangiranju World Governance Indicators (Svjetski indikatori upravljanja), BiH u domenu kontrole korupcije od 2006. do danas bilježi negativan trend, odnosno porast nivoa percipirane korupcije.

Jedan od zaključaka Strateškog dokumenta Evropske komisije o perspektivama proširenja na zemlje zapadnog Balkana je da je u zemljama regije izraženo prisustvo fenomena ‘zarobljene države’, uključujući direktnu spregu organizovanog kriminala sa državnim strukturama, što se smatra najopasnijim vidom korupcije s razarajućim posljedicama na državu i društvo.

Kako bi se u Njemačkoj riješili slučajevi iz BiH?

Korupcija je i za Mihaela Šarfa, šefa Policijskog odjela za suzbijanje kriminala u Brandenburgu, bila povod posjeta Bosni i Hercegovini. On je, u organizaciji Fondacije Konrad Adenauer, održao stručna predavanja o borbi protiv korupcije u Spoljnotrgovinskoj komori BiH, odnosno njenim kancelarijama u Sarajevu i Mostaru.

Za Dojče vele Šarf je komentarisao slučajeve iz BiH i rješenje po “njemačkom receptu”.

Prvi slučaj je tzv. afera ‘Potkivanje’, gdje su postojala tri aktera: predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS BiH) Milan Tegeltija, inspektor Agencije za istrage i zaštitu Marko Pandža i zviždač-biznismen Nermin Alešević. Afera i tajni snimak o davanju mita inspektoru u posredništvu uticaja na istragu tužilaštva sedmicama je potresala BiH.

Predsjednik VSTS-a tvrdio je da je nevin, iako je obećao zviždaču da će se raspitati o njegovom predmetu, a samo Vijeće VSTS-a na vanrednoj sjednici zaključilo je da Milan Telgetija nije učinio ništa suprotno zakonu. O aferi se raspravljalo i u državnom Parlamentu. Zastupnici su tražili ostavke VSTS-a, ali ništa od toga se nije dogodilo. Inspektor Pandža je priznao uzimanje mita, a zviždač Alešević, sada je osumnjičen za davanje mita i neovlašteno snimanje predsjednika VSTS-a.

„Nezamislivo u Njemačkoj“

“Čuo sam za taj slučaj i rekao sam da bi takvo nešto danas u Njemačkoj bilo teško moguće. Osoba koja daje informacije, zviždač, svjedok je u okviru sudskog procesa i njegova izjava, bez obzira u kojem se obliku daje, služi kao dokaz u odluci nezavisnog sudije da primalac mita bude osuđen”, ocijenio je Mihael Šarf, direktor kancelarije za borbu protiv kriminala u njemačkoj pokrajini Brandenburg.

Drastična razlika između BiH i Njemačke nazire se i u njegovom odgovoru na pitanje o istragama o porijeklu bogatstva i imovine političara. U tom kontekstu, dovoljno je “samo” pokrenuti pitanje korištenja službenih vozila, što je dovoljno da se demokratska javnost, koja bira takve političare, alarmira, smatra njemački ekspert.

“Najveću štetu ne pričinjavaju pojedinačni slučajevi korupcije, nego gubitak povjerenja građana u pravnu državu. Uspješna istraga je opomena za počinioce. Političari u Njemačkoj, kada se objelodane njihovi slučajevi korupcije, u stalnom su fokusu javnosti, njihova transparentnost u radu se pomno prati. U aferama gdje su bili umiješani političari, a često se pri tom radilo o nedozvoljenom korištenju službenih vozila, dolazilo se do ostavki. Ostalo odrade njemački mediji, koji se pobrinu da takvi ljudi više nikada ne dođu na visoku poziciju“, smatra Šarf naglašavajući koliko je važna uloga demokratskih medija.

„Nitko nije žrtva”

Međutim on obara sveprisutnu tezu po kojoj je davalac mita – prinudna žrtva, a primalac mita – počinilac. Izričit je da tu niko nije žrtva. „Posebnost takve korupcije je da ne postoje žrtve, djelo nije odmah vidljivo, i tu su svi počinioci, i onaj koji daje i onaj koji uzima”, pojašnjava on, navodeći značaj i primjer zajedničkog djelovanja policije i tužilaštva kao specijalizovane istraživačke grupe u rješavanju takvih slučajeva.

Ovaj njemački policijski stručnjak kaže da je iznenađen i još “nekim stvarima” koje je saznao u BiH. Između ostalog i davanjem novca u svakodnevnim prilikama i za najraznovrsnije potrebe.

“U Njemačkoj to više ne poznajemo, ali toga je itekako bilo u prošlosti. Iznenađen sam jer se nekome ‘mora’ dati novac kako bi se došlo do termina kod doktora ili zdravstvene njege, za smještaj djeteta u vrtić itd. Javni službenici i nosioci državnih funkcija u Njemačkoj motivisani su platama tako da nemaju motiv za taj vid korupcije, ali to ne znači da ponekad ipak ne dođe i do toga”, do kraja je realan Mihael Šarf.

Nekritičan odnos prema korupciji

Međutim, on na kraju ove priče o korupciji donosi i vrlo zanimljiv zaključak o samom bh. društvu koji, čini se, nije previše optimističan.

“Ovdašnji ljudi su odrastali i žive s raznim oblicima korupcije, uopšte ne poznaju drugačije prilike. U takvoj situaciji teško je ukazati na njenu štetnost i posljedice. Korupcija je tako postala dio njih a to ugrožava socijalni mir. Kod uzroka korupcije mora se obratiti pažnja na mentalitet ljudi. U istočnim evropskim zemljama, jednostavno, drugačije je nego u Njemačkoj. U Poljskoj je, na primjer, uobičajeno primati i dijeliti poklone, a takvi “običaji” u Njemačkoj više ne postoje. To je put kojim se mora proći. Ljudi moraju razviti svijest o štetnosti korupcije. I Njemačkoj je trebalo vrijeme i niz mjera da to nauči”, zaključuje na kraju brandenburški stručnjak.

Međutim, dok se čeka kolektivna spoznaja da se ipak ne treba “počastiti” doktora, platiti radno mjesto ili “potkovati” inspektora ili policajca, virtuelni brojač korupcije nevladine organizacije ‘Account’ pokazuje da se svake sekunde u BiH, na razne oblike podmićivanja, izgubi 47 KM – godišnje skoro milijardu i po KM.