Od februara 2018. svi su znali kako žive djeca u Pazariću!

Od februara 2018. godine za uslove u kojima žive štićenici u Pazariću znali su svi – Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Zastupnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, Parlament Federacije BiH, Vlada Federacije, Narodna skupština Republike Srpske, Ombudsmeni BiH, ministri i premijeri. Niko nije reagirao…

Šta se dešavalo u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, ko je vezao djecu, kada i koliko dugo, trebalo bi vrlo lako utvrditi jer Zavod Pazarić, po riječima bivšeg direktora, upravo zbog ovakvih slučajeva ima video nadzor od 2011. godine.

Da je video nadzor u funkciji pokazuju javne nabavke Zavoda. Firma Glock  održava sistem video nadzora i tehničke zaštite.

O metodama koje se primjenjuju u Zavodu Pazarić ali i u ostalim zavodima ovog tipa  sve nadležne institucije zvanično su bile obaviještene u junu ove godine a nezvanično u februaru 2018. godine.

ŠTIĆENICI SAMI TRAŽE DA IH VEŽEMO

Fiksacija odnosno vezanje djece nije samo praksa u Zavodu Pazarić, dešava se i u drugim ustanovama i zavodima ovog tipa. Sa praksom ovakvog postupanja sa djecom, omladinom i ostalim štićenicima ovih ustanova upoznati su od 2009. godine i Ombudsmeni BiH ali i sve nadležne institucije – od Ministarstva rada i socijalne politike, Vlade FBIH, Parlamenta FBiH i Parlamentarne skuštine Bosne i Hercegovine. Sve su to naveli Ombudsmeni BIH prvi put 2009. godine u Specijalnom izvještaju o stanju u ustanovama za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u razvoju u BIH.

“Sobe za izolaciju agresivnih, uznemirenih korisnika i korisnica odstupaju od standarda dostojnih dostojanstva ove populacije ljudi. Ne postoji mogućnost nadzora korisnika dok je u sobi, niti zaštite od eventualnih povreda, jer zidovi nisu obloženi. Uglavnom, pitanje fiksacije i izolacije riješeno je internim pravilima ustanova, a u nekim ta pravila nisu ni donesena”, naveli su Ombudsmeni BiH 2009. godine.

“U sobi za fiksaciju zatečena je jedna fiksirana osoba, i to po vlastitom zahtjevu… U vrijeme posjete predstavnika Institucije ombudsmena, u posjeti su bili i roditelji osobe koja je bila podvrgnuta fiksaciji… Predstavnici Institucije ombudsmena su obavili razgovor sa korisnikom i roditeljima, te saznali da korisnik poslije posjeta roditelja bude jako tužan i usljed takvog stanja postane agresivan i želi da sam sebi nanese ozljede. Pojašnjeno je da je spomenuti korisnik potpisao izjavu da na svoj zahtjev, u momentima kada osjeća da će nastupiti „kriza”, bude podvrgnut fiksaciji, a inače postupak fiksiranja propisan je protokolom i obavlja se ukoliko psihijatar odredi da je to nužno”, naveli su Ombudsmeni BiH devet godina poslije, u izvještaju iz 2018. godine.

Ovo se dešavalo u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba „Drin” u Fojnici a objavljeno je u Specijalnom izvještaju o stanju prava osoba sa intelektualnim i mentalnim teškoćama u Bosni i Hercegovini  početkom prošle godine. Koliko su Ombudsmeni bili zabrinuti prilikom posjete najbolje govori činjenica da su obrazloženje da je korisnik “potpisao izjavu” da na “svoj zahtjev” bude vezan naveli u fusnoti Izvještaja.

Još više zabrinjava nastavak objašnjenja koje je dato Ombudsmenima a koje su oni prihvatili i naveli u Izvještaju “a inače postupak fiksiranja propisan je protokolom i obavlja se ukoliko psihijatar odredi da je nužno”.

To je inače tako, ali eto baš taj dan, kada su Ombudsmeni bili u posjeti Zavodu, korisnik je sam izrazio želju da ga vežu.

SLOMLJENI KREVETI I SAGORJELI UPOSLENICI

Ovo čak nisu ni najgore činjenice navedene u Izvještaju.

U Domu za zdravstveno i socijalno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Stolac “prilikom obilaska prostorija Ustanove, zapaženo je da je jedan korisnik podvrgnut fiksaciji, bez nadzora. U razgovoru sa zaposlenima primijećeno je tzv. ,,sagorijevanje”. Također, prilikom obilaska nisu uočene metode rehabilitacije sa korisnicima.”

Ombudsmeni su dalje uočavali da je objekt Doma Stolac u veoma lošem stanju “posebno ako se ima u vidu da je prije četiri godine otpočeo sa radom i da je objekt bio potpuno nov”.

“Uočena je loša higijena, parketi  dignuti od urina, prljava posteljina, neuredne sobe, vidljivi kvarovi, otvorene utičnice, razvaljene komode po sobama, rupe po zidovima, uništeni kreveti, slomljeni radijatori, iako Dom ima stalno zaposlenog domara. Krov u kuhinji prokišnjava, iako je nedavno stavljen novi krov,” naveli su Ombudsmeni BIH u februaru 2018. godine i tu su stali.

Nisu krivi samo Ombudsmeni što su bile potrebne objave fotografija i snimaka zavezane djece da bi javnost reagovala. Izvještaj je javno objavljen na službenoj stranici Institucije Ombudsmena BiH. Isti izvještaj objavljen je u februaru 2018. godine a dostavljen je i Parlamentu Federacije BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH.

Između ostalog, i u Godišnjem izvještaju za 2018. godinu Ombudsmeni su naveli da je  u Odjelu za praćenje i ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u 2018. godini zaprimljeno  46 žalbi.  Analizom žalbi utvrđeno je da se najveći broj odnosi na tretman osoba s mentalnim i intelektualnim poteškoćama u ustanovama u kojima su smještene.

U martu 2019. godine je objavljen Izvještaj a dostavljen je  Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Zastupničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Gostujući u sinoćnjem (20.11.2019.) Dnevniku 3 na FTV-u zastupnica Naše stranke u Predstavničkom domu FBiH Sabina Ćudić, koja je javnosti objavila fotografije i snimke vezane djece, priznala je da su izvještaji Ombudsmena dostavljeni Vladi ali da nikada nisu razmatrani. Govoreći o fotografijama i snimcima uporno je insistirala da se fokus priče makne sa zaposlenica i zaposlenika Zavoda.

– Ovo ni na koji način nije pitanje uposlenika i uposlenica već je pitanje odgovornosti vlade koja imenuje upravni i nadzorni odbor koja nije vršila nadzor nad potrošnjom, nastavila je Ćudić.

Informacija o postupanju sa djecom i štićenicima zavoda u Federaciji BiH ali i u čitavoj državi bila je dostupna u februaru 2018. godine poslanicima, Vladi, ministrima, državnim institucijama ali i javnosti. Činjenica kako niko – uključujući i novinare, nije reagovao najbolje govori koliko nam je istinski stalo do uslova u kojima žive osobe sa invaliditetom.

izvor: žurnal info