Zašto marširati protiv korupcije: Naša šutnja sve više postaje grobna tišina!

Početkom svake godine Transparency International objavi Indeks percepcije korupcije i rang listu najmanje odnosno najkorumpiranijih zemalja svijeta. Isto se dogodilo i ove godine koja je na izmaku. To da je Bosna i Hercegovina paradoks opće prakse potvrdili su i rezultati koje je objavio TI u siječnju 2019. godine. Postigli smo veliki uspjeh.

KORUPCIJE JE STABILNA

Konačno je činjenica da stagniramo postala, barem u jednom slučaju, pozitivna. Stagnacija je obično pozitivna kod malignih oboljenja. Ili, recimo, u slučaju indeksa korumpiranosti. To je bio vjerojatno najveći uspjeh naše zemlje u proteklom periodu. Korupcija stagnira! Zaustavila se na istoj razini na kojoj je bila i prethodnih godina. Čak je i Slovenija nazadovala. Isti je slučaj i s ostalim zemljama tzv. regije. Kod svih je korupcija u odnosu na prethodnu godinu uznapredovala samo je u Bosni i Hercegovini, hvala na pitanju, stabilna kao malo što u našoj zemlji.

To, naravno, ne znači baš ništa. Pogotovu ne znači da smo krenuli u sustavno iskorjenjivanje korupcije. Prije će biti da teško da može igdje naprijed. Naprosto, postala je integralni dio organizma zvanog BiH, uvukla se u apsolutno svaku poru društva i sustava i drži ih čvrsto okovane u njezine erotične lance. Preuzela je sve, postala je pravilo i zakonitost te ne može više rasti, jer nema potrebe. To je najvjerojatniji razlog tomu što naivci iz TI nazivaju stagnacijom. Da ima potrebe i da ima kuda rasla bi ona, ali niti je to potreba niti se ima gdje više rasti. Izvoziti je se ne može. U regiju pogotovu jer, kako vidimo, u našem neposrednom okruženju to je rijetka rastuća industrija.

Ne budimo zlobni. Hajdemo reći da je stagnacija korupcije naš veliki uspjeh. Zapravo me i čudi kako naše državne institucije to nisu proglasile velikiM uspjehom. Moguće je razlog tomu to što ne prate događanja na tom području dok god im u ušima ne zazvone lisice a pred očima ne zašuškaju krivične prijave. Inače za korupciju ne mare. Činjenica da se zveckanje i šuškanje nije dogodilo govori u prilog mojem uvjerenju da je, hvala opet na pitanju, korupcija stabilno i da se osjeća zdravo i vitalno čak i pred očima našeg pravosuđa.

NENADJEBIV OSJEĆAJ

Korupcija, između ostalog, u BiH stagnira jer stagnira borba protiv iste. Borba pak stagnira jer od korumpiranosti, pa i ovoliko kapilarne kakva je u BiH, koristi uglavnom imaju oni koji su u poziciji moći i koji bi trebali krenuti u iskorjenjivanje korupcije. Njima pozicije moći omogućavaju glasači koji očito nemajU ništa protiv korupcije jer od svih obećanja oni se ponajprije nadaju da će se ispuniti ono koje će i njima omogućiti da se okoriste koruptivnim lancem. Reklo bi se da smo u začaranom krugu koji nimalo nije čaroban. Nitko se ne želi boriti za pravedno društvo ukoliko se nepravda ne događa njemu. Nitko nema ništa protiv korupcije jer snatri da će i on, ili barem njegovo dijete, sutra biti u poziciji da ga se podmazuje. A nema slađeg prihoda od neoporezovanog prihoda. Taj osjećaj da si velika faca jer si, eto, zavrnuo sustav je, naprosto, nenadjebiv. Ljudi tada postanu i humoristični pa kad ih upozoriš da će im se to kad tad obiti o glavu oni uzvrate urnebesnom opaskom kako će prije toga na tu istu glavu staviti šljem.

Ali onda, ne daj bože nikome, obole. Oni ili netko im blizak. Pa onda potpuno izgube glavu pod šljemom jer ne mogu shvatiti kakvo je to zdravstvo u zemlji u kojoj žive. Ne ide im u glavu da u bolnicu moraju donijeti i posteljinu i gazu i andole i injekcije. Ne ide im u glavu da su naišli na doktora koji nije u stanju ništa učiniti. A još znaju čovjeka. Posudili mu novac da kupi ispit iz anatomije na mostarskom sveučilištu.

Kroz šljem se, izgleda, pamet teško probija. Neće metak kroz njega ali neće ni zrno soli.

Transparency International ustvrdio je kako je korupcija najraširenija u, zamislite, zemljama koje već dulje vrijeme muče građanski ratovi. Pored takvih zemalja korupcija je najviše uzela maha u zemljama koje imaju nerazvijenu demokratsku kulturu i u kojima su demokratske vrijednosti na niskoj razini. Mi, kako znamo, živimo u primirju, ali rat jeste bio temelj za uspostavu potpuno novog političkog sustava. U primirju je valjalo barem prividno legalizirati bogatstvo nagomilano prljavim rabotama tijekom rata koji je sam po sebi neviđena svinjarija, ali dodatno ga može usvinjiti ratno poduzetništvo. U procesu legaliziranja u ratu preraspoređenog bogatstva valja podmazati određene strukture. Osim toga valja i začepiti određene gubice. Kako nije baš legalno gubice zapušavati mecima to se čini tako što se u njih guraju svežnjevi novčanica. Takvi procesi se zovu tranzicija i znaju potrajati, u što se i sami možemo uvjeriti, i po dvije tri decenije pa i dulje nakon ratnih sukoba. U slučaju da se ti procesi stvarno toliko razvuku dobijete čudo neviđeno i date mu ime Bosna i Hercegovina.

Pojma tu nitko nema zašto bi nešto tako benigno, gotovo narodski simpatično, kao korupcija bilo problem. Sve dok se ne dogodi nešto slično imaginarnom slučaju kojim sam pokušao opisati jedan primjer kako se korupcija bolno obije čak i o glavu zaštićenu šljemom.

ŠTA KAŽU KNJIGE

Sam pojam korupcije mijenja svoja značenja tijekom povijesti. U suvremenim društvima taj pojam označava potkupljivanje, protuzakonito posredovanje, zlouporabu položaja i ovlasti, svjesno sklapanje štetnih ugovora, odavanje i zlouporabu službenih i poslovnih tajni. Često se u društvima sa slabom demokratskom kulturom izvorište korupcije nalazi u tradicijskim vrijednostima ali to je tek jedan društveni čimbenik. Njega se može neutralizirati institucionalnim djelovanje. Ali što kada, kao u slučaju BiH, korupcija jeste dijelom državnih institucija koje s obzirom na svoju poziciju moći iznalaze načina da sabotiraju regulative i pozitivne pravne propise?

Onda se valjda, ako nam je ostalo imalo obraza, protiv takvih institucija treba buniti. A treba se buniti jer malo što tako jednostavnim jezikom objašnjavaju i udžbenici kao što je to slučaj s posljedicama korupcije. A knjige kažu otprilike slijedeće stvari.

Korupcija prvo pogađa javni sektor (a kod nas je on sve glomazniji upravo zbog efekata korupcije). Uslijed razvijenosti korupcije sav se društveni potencijal, umjesto na povećanje produktivnosti,  usmjerava ka ubiranju korupcijske rente. Zbog toga se prihodi države smanjuju. Posljedično se smanjuje otpor organiziranom kriminalu. Moral igra sve manju ulogu u političkom odlučivanju. Nestaje povjerenje u institucije. Smanjuju se i učinci javnih službi ponajprije obrazovnih i zdravstvenih. A tad se podiže i razina nezadovoljstva građana. Jer umiremo prljavi i glupi, jadni kmetovi na kapiji feudalnog imanja.

Kako vidimo, Bosna i Hercegovina je udžbenički primjer zemlje koju je na smrt izjela korupcija čiji su apologeti oni kojima je rat, koji je nama rušio kuće i ubijao rodbinu, bio brat. Šanse za ozdravljenje postoje ali ono će biti dugačko i bolno. Ali nastupit će samo ako svi odlučimo poduzeti onoliko koliko možemo, a možemo barem podignuti glas, možemo pokazati da nam je voda došla do grla a da nemamo namjeru udaviti se bez otpora.

Rat, oslabljene institucije sustava, autokracije i demokrature dovode do opće erozije društvenih vrijednosti i stvaraju pogodno tlo za razvoj koruptivnih mehanizama. Kod nas je to proces koji traje i zato vas ne smije zavarati stagnacija korupcije. Nikada ona ne stagnira a u BiH sve više prijeti da će pojesti i nagristi i ostatke ostataka zdravog društvenog tkiva. Tada izuzev eutanazije kompletne države neće biti biti moguće poduzeti bilo što.

ZAŠTO TREBA MARŠIRATI PROTIV KORUPCIJE

Zato treba marširati protiv korupcije. Treba ljudima osvijestiti da ta pojava vodi kompletno društvo u potpunu propast. Zbog toga nam djecu ubijaju bogataška djeca. Zbog toga umiremo zbog neadekvatne medicinske skrbi. Zbog toga siromašimo. Zbog toga ne radi grijanje ni kada uredno plaćamo račune. Zbog toga su nam ugrožena i građanska i ljudska prava. Zbog toga treba izaći u prosvjedni marš, u ponedjeljak 09.12. u 9 minuta do 12 sati stati ispred vječne vatre rame uz rame sa sapatnicima i krenuti put BH parlamenta. Možda nemamo šljemove ali to sigurno nije razlog da nas se jebe u zdrav mozak. Moramo pokazati da ga još imamo. Zbog budućnosti bosanskohercegovačke djece. Trebamo ponovno preuzeti kontrolu nad budućnošću, izvući je iz parlamenta i dati je na raspolaganje našoj djeci kako je ne bi tražila po bijelom svijetu. Svi smo izgubili rat, ali ne smijemo dopustiti da njegove posljedice pobjede u miru kako naši porazi ne bi vladali životima onih koje smo htjeli sačuvati od užasa. A za jednu razrušenu i opljačkanu zemlju nema većeg užasa od korupcije, jer zbog nje se destrukcija nastavlja i u miru. Naša šutnja sve više postaje grobna tišina. A to im ne smijemo dopuštati.

Zato ponedjeljak 09.12. u 9 minuta do 12 sati. Ispred vječne vatre.  Šetnja za budućnost. Glas za pravdu. Demonstracija dostojanstva a ne sile.

(zurnal.info)