Da čelnim ljudima institucija Republike Srpske nije strana navika da “miješaju babe i žabe” potvrđuje i posljednja izjava direktora Policije RS Darka Ćuluma koji ističe da je “stanje bezbjednosti u Republici Srpskoj zadovoljavajuće u svim oblastima, da se svake godine bilježi sve manje krivičnih djela, da je na 100.000 stanovnika evidentirano manje od 10 razbojništava, a da je slična situacija i kada je riječ o krađi automobila”, prenosi ATV.
Tako nije nigdje u našem okruženju, pa ni u Evropi, gdje se ta brojka kreće od 30 ili 40, pa do 200 razbojništava na 100.000 stanovnika.
On je istakao da je zadovoljan radom Policije Republike Srpske, koja bilježi sve bolje rezultate.
U izjavi Darka Ćuluma možemo vidjeti da je on zaslugu za smanjenje prijava krivičnih djela pripisao policiji – “svake godine se bilježi sve manje krivičnih djela”. Dakle, ne počinjenih krivičnih djela nego prijava krivičnih djela. Iz perspektive policije krivično djelo se i nije desilo ako nije zabilježeno, drugim riječima, ako se ne prijavi, u očima policije kao da se i nije desilo. Kako bi drugačije znali da je krivično djelo počinjeno?
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Postavlja se logično pitanje: kako policija može biti zaslužna za smanjenje prijava krivičnih djela? Policija bi eventualno mogla biti zaslužna za povećanje broja riješenih slučajeva prijavljenih krivičnih djela, odnosno za smanjenje broja neriješenih slučajeva. Nikako i za smanjenje broja prijavljenih krivičnih djela. Osim ako nešto drugo nije u pitanju.
S jedne strane, zaslugu za smanjenje broja prijavljenih krivičnih djela, samim tim i broja počinjenih krivičnih djela, ukoliko izjednačimo počinjeno i prijavljeno krivično djelo, jer drugačije ne bi ni znali da se desilo, jednostavno može preuzeti narod. Miroljubiv, pošten, marljiv narod. Međutim, uzevši u obzir tešku ekonomsku situaciju koja više od deceniju izjeda ovaj ubogi narod, teško je pretpostaviti da bi motiv za nečinjenje krivičnih djela mogla biti dobra egzistencijalna situacija građana Republike Srpske. Takođe, teško je pretpostaviti da su građani uslijed iste te egzistencijalne nesigurnosti smireni i uravnoteženi i da mogu lako kontrolisati emocije i ponašanje. Naposlijetku, šta je sa psihološkim profilima ljudi? Nije valjda da u Republici Srpskoj živi manji broj socijalno i psihološki devijantnih osoba u odnosu na evropski prosjek?
Međutim, izjavu Darka Ćuluma “da se svake godine bilježi sve manje krivičnih djela” možemo tumačiti i iz drugog aspekta. Hipotetički, da li je moguće da je došlo do smanjenja prijava krivičnih djela zato što se jednostavno ne prijavljuju, odnosno zato što ih policija ignoriše kako bi frizirala statističke podatke i javnosti predstavila pozitivne rezultate svog rada? Da li je moguće da se sa vrha prenosi usmeno naređenje da se ne prijavljuju svi slučajevi? Da li je moguće da policija “riješi” slučaj ne evidentirajući ga?
Kako god, bilo da je riječ o zaslugama miroljubivog naroda ili namjernom neprijavljivanju krivičnih djela, Policija RS svakako ne može biti zaslužna za smanjenje broja prijavljenih krivičnih djela. Jedino može biti “zaslužna” za smanjenje broja prijavljenih krivičnih djela s ciljem prikazivanja “pozitivnih” rezultata rada policije.
Gerila.info