“Ja sam njegovu sliku držao kao ikonu pet godina, i držaću je ponovo!”, reče Ilija Čvorović u “Balkanskom špijunu”. Na prvu, ova čuvena rečenica, koju izgovara Danilo Bata Stojković, čini nam se smiješnom, luckastom, ali kad zagrebete malo ispod površine, više je nego tragična. Oslikava svu pogubnost stvaranja kulta ličnosti među Srbima.
Ilija Čvorović je držao Staljinovu sliku u filmu. I držao je sliku mrtvog čovjeka, ako može biti za utjehu. A šta reći za današnje “Čvoroviće” koji po zidovima kače slike živih ljudi?! I još kad ti ljudi ispod svojih slika drže govor?! Da nije smiješno bilo bi tragično. U stvari, tragično je.
Radio Televizija Republike Srpske u jučerašnjem Dnevniku 2 donosi “simpatičnan” prilog u formi političke promocije o otvaranju adaptiranog društvenog doma u Milosavcima kod Laktaša. Mještanima ga je na upotrebu predao, ni manje ni više, nego lik sa slike na zidu, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Ako zanemarimo da je u pitanju klasični politički PR, ne možemo se oteti utisku da RTRS i dalje istrajava na izgradnji kulta ličnosti. Inače, Gerila je u više navrata pisala o stvaranju kulta ličnosti i promociji “lika i djela” Milorada Dodika od strane RTRS-a. Tada smo naveli da u je Republici Srpskoj još uvijek prisutna praksa da javni servis služi kao institucija nacionalne i društvene (političke i kulturne) integracije, i to integracije koja se reflektuje kroz identifikaciju sa vođom. Politički sljedbenici, ali i narod, još uvijek se nisu riješili određenih negativnih tendencija koje su “krasile” bivši autoritarni režim, kao što je kačenje slika vođa po zidovima.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Kada se malo bolje razmisli, nije Milorad Dodik toliki problem. Čovjek kao čovjek. Političar kao političar. Problem su “političke sluge” oko njega koje ga uzdižu na pijadestal omanjeg božanstva. Dok je tako, dok je tih poslušnika oko vođa, ali i u narodu, ne možemo se nadati ničemu boljem, samo slijepom sljedbeništvu.
Gerila.info
