U našoj svakodnevnici i zemlji u kojoj živimo, istini za volju, jako malo stvari može da nas iznenadi. Pogotovno negativno. Ipak, činjenica da neko pronađe ručnu bombu kašikaru u koritu rijeke, prijavi to nadležnima, i da se apsolutno niko od nadležnih nije pojavio na tom mjestu već 9 dana je ipak malo previše. Čak i za naše prilike.
Banjalučanin Danko Balaban je, što često radi, u ponedjeljak 11.maja krenuo na pecanje na Vrbas, ne sluteći da će mu “ulov” tog dana, ipak biti malo drugačiji nego inače.
“Kao i mnogo puta do sada, došao sam ovdje na Vrbas da pecam i tako hodajući, tražeći neko zgodno mjesto umalo nisam i stao na bombu. Kad sam je opazio, onda sam je malo bolje osmotrio i uslikao i odmah sam zvao policiju. Policijski službanici su došli i napravili zapisnik, ali nisu došli i na samu adu do bombe, nego smo se našli na cesti sa koje se vidi ada na kojoj je bomba. Policajci su kontaktirali Službu za obavještavanje, tražili su da im ja pošaljem fotografiju bombe i lokacije na kojoj se nalazi. Ja sam im poslao fotografije, oni su se zahvalili i to je, ukratko, to”, kaže Danko za Gerilu.
Naime, od tada do danas niko mu se nije javio, niti je iko izašao na lice mjesta, a bomba je i dalje na istom mjestu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ekipa portala Gerila izašla je sa Dankom na lice mjesta, na jednu od ada na Vrbasu čiju lokaciju nećemo otkriti, poštujući želju našeg sagovornika i vodiča.
“Bojim se da ako bi neko od radoznalih dječaka ne dođe u iskušenje da proba uzeti bombu i da to onda ne dobije fatalan ishod”, naglašava naš sagovornik.
Posebno brine, naglašava Danko, što je u neposrednoj blizini, nizvodno od Ade koju Vrbas svakodnevno potapa, i veliko gradilište sa velikim brojem radnika i teške mašinerije. Stoga je napravio improvizovano korito, od krupnog kamenja oko same bombe, kako bi spriječio vodu da bombu odnese dalje od tog mjesta i eventualno ugrozi radnike na gradilištu. Opasno je i to što je ada često posjećena od strane ribolovaca poput njega, ali i raftera koji često pristanu na ovoj lokaciji.
“Posljednji put sam se čuo sa policajcima taj dan kad sam i našao bombu, da provjerim da li će neko uopšte i doći i kada, da je ukloni. Rekli su mi da će neko doći danas, sutra ali evo, bomba je, kao što vidite, i dalje tu. Niti me je ko kontaktirao, niti zvao”, rezigniran je naš sagovornik.
Iz Policijske uprave Banjaluka poručuju da su svoj posao uradili.
“Policija je postupila po prijavi i izašla na lice mjesta. Nakon toga smo obavijestili Republičku civilnu zaštitu da preduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti”, kazala je Danijela Mučibabić, portparol PU Banjaluka.
Ipak, ono u šta se naša ekipa uvijerila jeste da samo mjesto nije obilježeno nekom uočljivom trakom i upozorenjem da se na tu lokaciju ne prilazi.
Na drugoj strani, u Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske su kratko rekli da su upoznati sa svim, ali da čekaju akreditacije od strane Komisije za deminiranje na nivou BiH.
“Ta komisija je skoro imenovana i mi čim dobijemo akreditacije, izaći ćemo na teren. Situacija je prilično komplikovana, ja ljude ne smijem poslati da rade bez akreditacije. Očekujemo uskoro da se završi proces akreditacije i čim se on završi mi ćemo izaći na teren jer imamo hitnih zahtjeva poprilično, nije samo taj slučaj u pitanju. Ostaje na policiji da čuva i obezbjedi na neki način to mjesto”, rekao je Dragan Kos, pomoćnik direktora Sektora za deminiranje, za portal Banjaluka.com. Od njegove izjave prošlo je punih 5 dana, a bomba je i dalje tu, i nju jedino svakodnevno obilazi Danko, pazeći koliko može da joj se neko ne približi, ali i nadajući se da će jednog dana zateći adu bez ove eksplozivne naprave.
Prema onome što smo saznali od vojnih eksperata u pitanju bi mogla biti čuvena ručna bomba M75 i na sebi nema osigurač što znači da je možda zatajila prilikom aktiviranja, a samim tim i ekstremno nestabilna za rukovanje, ali nije isključeno da je u pitanju i školski model te bombe koji bi, u tom slučaju, bio bezopasan. Ukoliko je u pitanju prava M75, ta bomba djeluje ubojito u radijusu od 0-15 metara a za ranjavajuće djelovanje do 30 m. Proizvođač ove bombe za vrijeme SFRJ je bilo čuveno preduzeće za proizvodnju minsko-eksplozivnih sredstava u Bugojnu “Slavko Rodić”, a inicijali ove fabrike se nalaze i na bombi – ćirilično SRB, skraćeno od Slavko Rodić Bugojno.
“Sreća u cijelo priči je da se bomba nije pomjerila nikako sa mjesta na kojoj sam je prvi put zatekao za svih ovih 9 dana. Ja sam uradio koliko sam mogao, ogradio je tim krupnim kamenjem da bude što uočljivija, ali ne smijem ni ja da joj prilazim previše”, kaže Balaban za naš portal.
“Apelovao bih na nadležne da se to napokon više riješi, ne radi mene, nego radi drugih ljudi koji možda neće uočiti bombu, ili ako se ona uslijed plavljenja pomjeri nizvodno”, poručuje na kraju Danko Balaban.
GERILA.info
