(Tekst preuzet sa Balkan Stories)
Oko 300.000 građana izašlo je u subotu na ulice Beograda, protestujući za demokratiju, vladavinu prava i protiv korupcije. Bio je to najveći protest u istoriji Srbije, obilježen nevjerovatnom disciplinom, solidarnošću i strahom od moguće eskalacije.
Okupljanje je počelo na Bulevaru Kralja Aleksandra. U vazduhu su odjekivale zviždaljke, bubnjevi i skandiranja. Demonstranti su formirali masu nalik rijeci – ogroman, ali kontrolisan pokret, odlučan u svom cilju.
Ispred Narodne skupštine, gdje su se slili različiti protestni marševi, vladao je muk. Ljudi su ćutali i posmatrali zgradu – simbol vlasti kojoj ne vjeruju. Bilo je prisutno i uzbuđenje i napetost, jer su prethodnih dana stizale prijetnje od strane režima Aleksandra Vučića, koji je pokušavao da zastraši građane pričama o mogućim neredima.
Strah od eskalacije
Službena policija nije bila vidljiva na glavnim protestnim rutama, ali su iza skupštine stajale jake snage žandarmerije, spremne za intervenciju. U Pionirskom parku, iza parlamenta, bio je stacioniran i kontingent Vučićevih pristalica, poznatih kao “Ćaci”. Ova grupacija izazvala je zabrinutost da bi moglo doći do sukoba.
Međutim, organizatori protesta – uglavnom studenti – unaprijed su formirali zaštitne linije, kako bi spriječili moguće provokacije. „Dali smo sve od sebe da spriječimo nasilje, ali ne znamo kako će vlast reagovati“, rekao je jedan od studenata-volontera.
Pet odsto stanovništva na ulicama
Ono što je ovaj protest činilo posebnim bila je raznovrsnost učesnika. Na ulicama su stajali studenti, radnici, penzioneri, preduzetnici, poljoprivrednici, pa čak i invalidi. „Nikada ranije nisam vidio ovako ujedinjenu Srbiju. Danas su ovdje ljudi koji nikada ranije nisu protestovali“, rekao je Rade iz Užica, dugogodišnji opozicionar.
Njegova glavna motivacija za dolazak u Beograd bila je zaštita sina, koji je jedan od hiljada studenata koji već mjesecima predvode proteste. „Ako moram, stati ću ispred njega, da ga zaštitim od policijskih pendreka“, rekao je.
Sličnu priču ima i Vlada iz Lazarevca, koji se prisjetio 5. oktobra 2000. godine, kada su masovni protesti srušili režim Slobodana Miloševića. „Ovo je drugačije. Danas nisu samo opozicionari na ulicama. Ovdje su ljudi svih političkih opredjeljenja, svi koje je Vučićev režim izdao i prevario“, kazao je.
Studenti su dali nadu
Studenti su ključni organizatori protesta, a njihova upornost i nepokolebljivost donijele su novi zamah ovom pokretu. Njihove mirne blokade univerziteta, marševi iz svih dijelova Srbije i insistiranje na nenasilnom otporu postali su simbol borbe za promjene.
„Moja kćerka je pješačila iz Niša do Beograda, da bi učestvovala u protestima. Pridružio sam joj se u Obrenovcu, ponosan sam na nju“, rekao je Marko, koji je iz Njemačke doputovao u Srbiju da podrži svoju porodicu.
15 minuta tišine za žrtve
Vrhunac protesta bio je trenutak kada je 300.000 ljudi ćutalo 15 minuta u znak sjećanja na 15 žrtava iz Novog Sada, koje su poginule u rušenju krova željezničke stanice, što se dogodilo zbog korupcije u građevinskim radovima.
U tom trenutku, niko nije progovorio, niko se nije pomjerio. Samo su svjetla mobilnih telefona obasjavala masu, kao simbol pijeteta i optužnice protiv sistema koji je dozvolio ovakve tragedije. „Ovo je najjača poruka koju smo mogli poslati“, rekao je jedan od demonstranata.
Nakon minuta tišine, protest je nastavljen energično, uz skandiranja i pesmu. „Pumpaj!“, vikao je narod, dok se masa polako premještala prema Trgu Slavija.
Režim je uzdrman
Mnogi smatraju da su ovi protesti tačka preokreta. „Vučić je gotov, samo to još ne zna“, kazao je Vanja iz Beograda, demonstrant sa iskustvom. „Možda neće pasti sutra, ali uskoro hoće. Ovaj narod mu to neće oprostiti.“
Protesti se nastavljaju i narednih dana. Studenti su najavili nove blokade i protestne šetnje, kako bi primorali vlast da odgovori na njihove zahtjeve:
• Privođenje odgovornih za tragediju u Novom Sadu
• Nezavisnost pravosuđa i institucija
• Borba protiv sistemske korupcije
Ovaj protest bio je dokaz da narod Srbije ne odustaje. Dokle će vlast ignorisati ovu poruku – ostaje da se vidi.
