Mladen Ilić, predsjednik Skupštine Grada Banjaluke, danas je nakon sastanka sa predstavnicima banjalučkog Udruženja penzionera najavio predlaganje amandmana da se svim penzionerima u Banjaluci isplati jednokratna pomoć u iznosu od 100KM, a taj novac bi trebao biti utrošen kako bi se smanjili računi za električnu energiju.
Skupštinska većina u Banjaluci će amandmanom na budžet grada za narednu godinu tražiti sredstva kojima će se obezbijediti po 100 KM, a ta sredstava su iz SNSD-a već namijenili za plaćanje računa “Elektrokrajini”, odnosno za finansiranje električne energije za preko 40.000 banjalučkih penzionera.
“Amandman će izgledati kao grant sredstava instituciji koja će dalje raspolagati sa tim sredstvima. Okvirno taj iznos je oko četiri miliona KM. Faktički će taj iznos biti uplaćen a onda će penzioneri će imati po 100 KM za električnu energiju”, rekao je Ilić.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Nikola Gojković, predsjednik Udruženja penzionera grada Banjaluka, izjavio je da penzionere muči zdravstvena zaštita i poskupljenja vezana za komunalne naknade, kao i da iz Gradske uprave, nakon sastanka sa Ilićem, “odlaze zadovoljni”.
“Naša želja je da Banjaluka odvoji po 100 KM za sve penzionere u Banjaluci. Oni su jedna od najugroženijih populacija“, rekao je Đajić.
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, prokomentarisao je na društvenim mrežama ovaj potez banjalučkog SNSD-a.
“…100 KM penzionerima u Banjoj Luci!?
Više pitanja se postavlja u vezi sa ovim.
Prvo, ko je penzionere doveo do tog nivoa da im znači podrška od 100 KM?
Drugo, zašto se to radi samo u Banjoj Luci, a ne u cijeloj Republici Srpskoj, ili još bolje, Bosni i Hercegovini?
Treće, da li su zaista penzioneri najugroženiji, koji imaju kakve-takve penzije, ili su ugroženiji oni koji nemaju nikakva primanja, nalaze se na zavodima za zapošljavanje ili nadniče za 10 do 20 KM dnevno, ako uopšte nađu mjesto za nadničenje?
Četvrto, zašto se političari ne bave sa stvarnim problemom, a to je enormni rast cijena u posljednje vrijeme? Taj rast čini da tih 100 KM ne znači praktično ništa i da vrijedi mnogo manje nego prije dvije godine.
Peto, zašto se ne povećaju penzije u generalnom pogledu, za npr. 10% svakom penzioneru, umjesto što se daju jednokratne solucije koje nisu rješenje?
Šesto, zar ne bi bilo bolje da ako se već penzionerima daje novac, da se onima koji imaju pristojne penzije dadne manje nego onima koji jedva sklapaju kraj sa krajem? Nekome npr. 300 KM može stvarno da znači, a nekome je svejedno da li će da dobije 30 ili 100 KM.
Sedmo, zašto se ne sprovode mjere da mladi ne odlaze iz države? Oni su valjda gradivno tkivo budućnosti. Svaka ozbiljnija mjera, ako je uopšte i bude, cilja sve ostale populacije, ali mladi ljudi ostaju na vjetrometini… ili je nekome zaista cilj da što više ljudi ode iz zemlje!? Tih 100 KM moglo bi da se dadne za školovanje i sve ostale potrepštine đaka kojima je to potrebno, kao i studenata koji nemaju dovoljno novca, pa jedva sklapaju kraj sa krajem ili moraju da npr. rade dva posla da bi mogli da žive i studiraju. Pored toga, dosadašnje stipendije su svakako isuviše male da pokriju sve troškove, ali i da obuhvate više ljudi kojima su one zaista potrebne.
Osmo, zašto građane niko direktno ne pita, u ovakvim situacijama, kako žele da se troši njihov novac? Izgleda da se demokratski procesi kod nas završavaju sa danom zatvaranja izbornih mjesta.
Deveto…”
GERILA.info