Pohlepni vladaoci su glavni uzročnici građanskog nereda, dok je vladavina koja se temelji na javnoj diskusiji među savjesnim građanima po prirodi miroljubiva, mada bučna.
Ovo su riječi Tomasa Erskina, državnog tužioca Princa od Velsa, prilikom odbrane pisca Tomasa Pejna od optužbi za širenje buntovničke klevete, krajem XVIII vijeka.
Krajem XVIII vijeka? Zar je moguće da smo prije 200 godina imali situaciju da se država protiv istine borila sudskim progonom a da danas šalje ubice na neistomišljenike?! Možda je buka koju pojedinci stvaraju ipak preglasna i neizdržljiva za „osjetljive uši“ vlastodržaca i kriminalaca koji ih okružuju.
Novi slučaj obračuna sa istinom i pravdom desio se juče u Srbiji. Tačnije u Vrčinu kod Beograda kada su u ranim jutarnjim časovima nepoznate osobe zapalile kuću novinara Milana Jovanovića i kroz prozor na garaži ubacile „Molotovljev koktel“, poslije čega su pucali u pravcu ulaznih vrata kako niko iz kuće ne bi mogao da izađe.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Inače, kako prenosi portal Cenzolovka, sa Jovanovićem u kući je bila i njegova supruga sa kojom je uspio da pobjegne kroz prozor sa zadnje strane kuće. Vatra je veoma brzo zahvatila cijelu kuću, a novinaru i njegovoj supruzi su u pomoć pritekle komšije koje su ih odvezle do Hitne pomoći u Vrčinu. Nakon pružene prve pomoći, Jovanovića su prevezli do Gradske bolnice na Zvezdari.
Jovanović je dopisnik i saradnik portala Žiginfo. I ranije je, kako prenosi Cenzolovka, dobijao prijetnje zbog pisanja za taj portal u vezi sa izgradnjom kanalizacije u Vrčinu, kao i zbog tekstova o zloupotrebama predsjednika Opštine Grocka Dragoljuba Simovića, inače kadra Srpske napredne stranke.
Jovanović je više puta istraživao o sumnjivim radnjama, kao i naglo stečenoj imovini aktuelnog predsjednika Opštine Grocka. Prije požara je trpio razne pritiske od lokalne vlasti. Isključenje sa vodovodne mreže i kanalizacije su samo jedan djelić onoga što je Milan Jovanović trpio. Podnosilac je više krivičnih prijava protiv funkcionera lokalnih vlasti, kao i protiv N.N. lica zbog prijetnji, prenosi portal Žiginfo.
Do sada se, kako je rekao za Cenzolovku, dva puta pismeno obraćao i predsjedniku Aleksandru Vučiću, kao i ministarki pravde Neli Kuburović. Međutim, poznato je da vrana vrani ne kopa oči. Teško je bilo očekivati da će Vučić istupiti protiv „svoje gore lista“.
Ovo je samo posljednji u nizu napada na novinare u regionu, Zapadnom Balkanu, kako god krstili prostor bivše države. Ljetos smo bili svjedoci pokušaja ubistva novinara televizije BN i portala Gerila.info Vladimira Kovačevića. Bilo je još slučajeva. Proljetos je novinarka „Vijesti“ Olivera Lakić hicima iz vatrenog oružja ranjena ispred zgrade u kojoj živi. Prema portalu Safe journalists ove godine se desilo preko 400, što verbalnih što fizičkih, napada na novinare u zemljama regiona (Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji). Teško je pretpostaviti da su ti napadi bili motivisani neurednom šminkom, raščupanom frizurom ili stilom odjevanja novinara. Ti novinari su napadani zbog onog što rade – što pišu, što izvještavaju, što fotografišu.
Ne želimo da se bavimo policijskim poslom, ali ne bi bilo loše da policija krivce za napade na novinare traži među akterima novinskih izvještaja, odnosno među onima o kojima su novinari pisali i izvještavali. Jer da su obmanjivali javnost, lagali i manipulisali, bili bi predmet sudskih tužbi. Ovako, vlastodršci i njihovi saradnici kriminalci nemaju drugog izbora nego da pokušaju da ubiju Milana Jovanovića, Vladimira Kovačevića, Oliveru Lakić i ostale „borce za istinu“. Ipak, istina najviše boli. Posebno istina o kriminalu vlastodržaca i njihovih sluga.
