Dodjela grantova nevladinim udruženjima postala je unosan biznis za njihove osnivače i lokalne političare u Brčko distriktu. Dok političari na ovaj način kupuju glasove, njihovi prijatelji iz udruženja troše novac bez kontrole.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Vrata udruženja „Inkluzija“ iz Gornjeg Rahića kod Brčkog mjesecima su zatvorena. Od nekadašnjeg dnevnog centra u kojem je boravilo 20 osoba sa poteškoćama u razvoju, danas su ostali pusta dvospratnica, razbacana obuća na hodniku, a na zidovima crteži i fotografije onih koji tu više ne borave.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
„Od ove godine mi više ne radimo jer nemamo sredstava“, objašnjava Fehim Halilović, osnivač „Inkluzije“ koja je više od 15 godina radila zahvaljujući međunarodnim donacijama. Od institucija u Brčkom je godinama bezuspješno tražio sredstva pa je prestao i pokušavati.
„Ja mislim da to mora ići preko partije“, dodaje.
Dok se „Inkluzija“ gasi, u Brčkom se svakodnevno osnivaju nova udruženja za čiji rad novca ne fali. Zastupnici u Skupštini Distrikta prošle i ove godine podijelili su im više od devet miliona KM bez ikakvih pravila i kontrole, pokazuje istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Novac su dijelili prijateljima i stranačkim kolegama, a ne kriju da tako dobijaju glasove na izborima.
„To je to! Ti meni – ja tebi. Podrška!“, kaže predsjedavajući Skupštine Esed Kadrić.
Predstavnici udruženja su se razbacivali novcem građana – trošili su ga na sebe i prijatelje, nabavljali skupocjeni namještaj i opremu, a prilikom pravdanja manipulisali računima. To su mogli činiti jer nijedna institucija u Brčko distriktu nije detaljno kontrolisala njihovo trošenje.
Amandmani za mir u kući
Petnaestak kilometara od „Inkluzije“, u Savskoj ulici na broju 4, nalazi se zgrada iz koje dopire neugodan miris, a hodnik je zapušten i prepun smeća. Ovdje bi trebalo biti smješteno pet udruženja čiji će rad ove godine sa skoro 160 hiljada maraka finansirati građani Brčkog. Novinari CIN-a su više mjeseci pokušavali naći njihove predstavnike, ali oni su izbjegavali razgovor.
Većinu novca za njihov rad dao je Ćazim Dačaj, nezavisni zastupnik u Skupštini Brčko distrikta. On je u posljednje dvije godine podijelio više od 650.000 KM udruženjima.
„Ta udruženja ja nisam ni pratio, ali uvijek sam vidio da napreduju, rade nešto“, kaže Dačaj.
Polovina njih osnovana je samo nekoliko mjeseci prije nego što im je dao novac, o njihovom radu niti se šta zna, niti se mogu naći na prijavljenim adresama.
Dačaju i njegovim skupštinskim kolegama dijeljenje novca je omogućio Zakon o budžetu te Poslovnik o radu Skupštine. Svake godine zastupnici imaju priliku da kreiraju budžet tako što mogu oko 11 miliona KM podijeliti prema vlastitom nahođenju. To rade kroz amandmane. Skoro polovinu tog novca daju udruženjima, a ostalo je za kapitalne projekte, vjerske i mjesne zajednice. U prosjeku, svaki zastupnik koji je dio vladajuće većine može podijeliti između 200 i 600 hiljada maraka godišnje.
„Transparentnost je tu jako niska − nema javnog poziva, nema kriterija, nema pravila i ostavlja se preširoka mogućnost svakom od nas zastupnika koliko će se on tu korektno postaviti“, kaže nezavisni zastupnik Tomislav Stjepanović koji je ove godine podijelio udruženjima 106 hiljada maraka.
Predsjednik Komisije za budžet u Skupštini Halil Ljuca kaže da je ova praksa uvedena odavno jer je bilo nemoguće pomiriti veliki broj političkih subjekata koji čine vlast i usvojiti budžet.
„To su politički ustupci. Da bismo dobili budžet, a treba nam ta ruka, to se na taj način riješi i to je čista priča“, objašnjava Ljuca.
Novinari CIN-a su bili na sjednici Skupštine kada su zastupnici usvajali ovogodišnje amandmane. Čitav proces je trajao manje od 10 minuta jer su zastupnici hiljadu amandmana usvojili bez čitanja i rasprave. Nakon što Skupština odobri izdvajanje, Vlada udruženjima isplaćuje novac. Udruženja jedino trebaju priložiti dokaz o osnivanju te izjavu da su opravdali ranije grantove ukoliko su ih imali.
„Oni kao Skupština nisu sebe obvezali da imaju nekakve kriterije. Mi smo samo transmisija toga, jer ko smo mi da ne izvršimo budžet? To je dio sredstava na koji mi nemamo uticaj“, kaže Pero Gudeljević, šef Odjeljenja za privredni razvoj, sport i kulturu u Vladi.
Zastupnici kažu da im se udruženja obraćaju za pomoć, a u odlučivanju ih vode lični osjećaji, emocije i simpatije. Zbog toga često finansiraju udruženja prijatelja i stranačkih kolega, ali i onih koji im mogu donijeti glasove.
„Naravno, mi smo političari“, kaže Halil Ljuca, a sličnog je mišljenja i Ćazim Dačaj koji je kao predstavnik nacionalne manjine u Skupštinu ušao sa 384 glasa. Novinarima je rekao da je stotinjak glasova dobio zahvaljujući amandmanima.
„Ja kad uzmem te amandmane čitati, izaberem šta je meni interesantno – udruženje ovo, udruženje ono, nisu džabe grantovi. Može meni poslati udruženje „Zovik“ – to su Hrvati – šta ja tu imam kad tu nikad u životu nisam imao ni glasa, kontaš me”, kaže Dačaj.
Prema riječima sagovornika CIN-a, pojedinim zastupnicima nisu samo glasovi bili motivacija za dodjelu grantova, već su dio novca uzimali sebi. Zastupnici su to negirali, ali je četvero predstavnika udruženja reklo da su imali ponude da vrate dio novca onome ko im je dao. Dvoje nije pristalo na to i nisu željeli reći ko im je tražio, dok je drugo dvoje ispričalo da su vratili dio novca i to će uraditi i ove godine, ali zbog straha nisu htjeli govoriti javno.
Brčansko tužilaštvo vodi više istraga o zloupotrebi dodjele grantova udruženjima o čemu nisu željeli reći više detalja.
Prijateljska raspodjela grantova
Osim zastupnika, od grantova su profitirali i predstavnici brčanskih udruženja kojima je to dobar izvor zarade. U gradu sa 83 hiljade stanovnika trenutno je registrovano 641 udruženje. Za osnivanje su potrebne samo tri osobe i 200 KM takse. Predsjednik Skupštine Esed Kadrić kaže da udruženja niču kao gljive poslije kiše i da se stiče utisak da su motiv za to grantovi.
„Nas troje – ja, Vi i Vaš snimatelj možemo danas u Brčkom formirati udruženje i već sutra zakucati na vrata politike i, ovisi kakav je ko u politici, dogovarati eventualno neke aranžmane“, objašnjava Kadrić.
Sead Zahirović je osnivač dva udruženja − „Brčanskog demokratskog foruma“ i Fondacije „Zenan“. U zadnje dvije godine kucao je na vrata starog prijatelja Dačaja koji mu je dao 81 hiljadu maraka. Novinari CIN-a su otkrili da Zahirović dio prošlogodišnjeg granta nije opravdao na zakonit način jer je dostavljao duple račune za gorivo.
„Sejo je moj drug! (…) Šta radi iza mojih leđa, ja ne znam“, kaže Dačaj.
Zahirović izdaje prostor u Savskoj 4 udruženjima „Sektor“, „Boje“ i „Snaga“. Posljednja dva su osnovana krajem prošle godine i odmah su dospjela na spisak za dodjelu javnog novca. Nije poznato šta rade ni čime se bave, a njihovi osnivači o tome nisu željeli razgovarati.
„Sektor“ i „Zenan“ postoje od 2017. godine, ali o njihovom radu nema dostupnih informacija. Ova udruženja veže puno više od iste adrese. Oni su između sebe i prijatelja razmijenili 50 hiljada maraka budžetskog novca. Predsjednik „Sektora“ Aleksandar Gluhović je dobijao platu u „Zenanu“, a u isto vrijeme „Sektor“ je za iste poslove – vođenje administracije – davao platu Zahiroviću. Te poslove obavljala je još i nekolicina njihovih prijatelja.
Osim toga, Gluhović je Zahiroviću plaćao prostor, usluge „Brčanskog demokratskog foruma“ te je davao stipendiju njegovoj kćerki, a Zahirović se odužio angažujući osnivače „Sektora“ u svom udruženju. Ovo nije bilo dovoljno da opravdaju sav novac koji su dobili pa su, između ostalog, istim računima više puta pravdali gorivo, reprezentaciju i druge troškove oba udruženja. Tako su pronevjerili najmanje tri hiljade KM.
„Oko takvih stvari ja polažem račune onome ko mi daje pare. Daš mi 50 hiljada, ja ti opravdam 50 hiljada, udariš mi pečat i potpišeš“, kaže Gluhović.
Isti računi za gorivo u vrijednosti od skoro 500 maraka pojavili su se i u izvještaju o utrošku granta „Centra demokratije“ – još jednog udruženja o čijem radu ne postoje nikakve informacije. Vodi ga Edin Ražanica, suosnivač „Brčanskog demokratskog foruma“ i Zahirovićev prijatelj. On je skoro devet hiljada maraka potrošio na svoj honorar i iznajmljivanje vlastite kuće.
Priča sa Zahirovićem i Ražanicom ovdje se ne završava. Njihova imena su se pojavila u izvještaju o utrošku sredstava Kreativnog centra „Krijes“ jer su zajedno naplatili 11 hiljada maraka za održavanje novinarskih sekcija i odlazak na sajmove knjiga u Beograd i Sarajevo. „Krijes“ je prošle godine dobio grant od 25 hiljada maraka, ali njegova predsjednica Sanja Stanić ne zna kako. Kaže da je sav posao oko toga završio Zahirović.
Zahirović i Ražanica su se više puta sastajali sa novinarima CIN-a koji su im predočili sporne detalje u vezi sa utroškom novca, ali njih dvojica su odbili zvanično govoriti.
Javni novac za porodične firme
Razmjena novca dešavala se i između udruženja „Sportaš“ i „Centar za kulturu i turizam“. U jednom su Alen Mujkić i Alma Kajević, a u drugom Kajević i Mujkićeva supruga Aleksandra. Prošle godine su dobili ukupno 185 hiljada maraka, a više od četvrtine dali su firmama u čijim upravama je Alen Mujkić te firmi Danila Varcakovića, trećeg osnivača „Centra za kulturu i turizam“.
„Ja sam, u suštini, tamo samo na papiru“, kaže Varcaković i za sve informacije upućuje na Mujkića i Kajević koji nisu željeli zvanično razgovarati.
Zastupnici u Skupštini Brčko distrikta govorili su o načinima i motivima raspodjele javnog novca:
Oni su oko 67 hiljada maraka potrošili na kupovinu LED-ekrana i ozvučenja te saradnike za koje se ne zna šta su radili, dok su za pravdanje 4.000 KM dvaput priložili iste račune. Ove godine su im odobrene još 144 hiljade KM za redovan rad i nabavku opreme.
„Centar za kulturu i turizam“ je smješten u kući Alme Kajević i, prema informacijama sa njegove internet-stranice, bavi se promocijom i poboljšanjem kulturne i turističke ponude Brčkog. U prethodnoj godini su organizovali nekoliko manifestacija i priredbi.
Neke od tih manifestacija te besplatnu školu plivanja organizovalo je i udruženje „Sportaš“. Ono bi trebalo da se nalazi na adresi Brka bb, ali ga novinari nisu uspjeli pronaći jer je cijelo ovo naselje, sa preko 700 domaćinstava, na toj adresi. U lokalnoj pošti kažu da pisma za udruženje nose u kafić u vlasništvu porodice Mujkić, ali ni uposlenici kafića tu nisu mogli reći gdje se nalazi udruženje jer za njega nikada nisu čuli.
Računima koji svjedoče o trošenju stotina hiljada maraka javnog novca niko ne posvećuje veliku pažnju. Analizirajući izvještaje o utrošku grantova, novinari CIN-a su brzo otkrili prevare. Vladini službenici priznaju da su svjesni toga, ali tvrde da ne mogu ništa poduzeti.
„Nemamo ni nadležnost niti možemo kontrolirati da li je neki račun ispravan ili nije“, pojašnjava Gudeljević, a slično su rekli i u Odjeljenju za stručne i administrativne poslove, Direkciji za finansije te Uredu za reviziju.
Iz izvještaja o utrošku sredstava vidljivo je da su se udruženja rasipala javnim novcem. Među njima su i „Sjedinjene nacionalne manjine“ (SNM), ali do predsjednice Enide Osmanović nismo mogli doći jer je blokirala pozive novinara.
Ona je sebi iz granta isplatila više od 10 hiljada maraka za zastupanje udruženja i iznajmljivanje vlastitog vozila – Fiata Punta. Iako u ovaj mali automobil može stati do 50 litara goriva, računi kojima je Osmanović pravdala grant pokazuju da je sipano 60, 70 pa i skoro 80 litara.
Rad SNM-a podržava nezavisni zastupnik i predstavnik turske nacionalne manjine Alija Denjagić. Osnovali su ga njegovi bliski prijatelji, a tu je radila i njegova bivša supruga. Telefonski priključak koji koristi Udruženje pripadao je upravo Denjagiću, a on je i svoju mobilnu internet-mrežu nazvao po njima – Alija Denjagić SNM. O povezanosti sa Udruženjem nije želio pričati.
„Taj ko Vas je naručio, sa njim obavite razgovor“, rekao je Denjagić, vrijeđajući novinare CIN-a i prijeteći im.
SNM je za dvije godine dobio 151 hiljadu maraka, a o radu ovog udruženja se malo zna jer u izvještaju nisu naveli nikakve aktivnosti. Kancelarija – opremljena luksuznim namještajem koji su građani platili 15 hiljada maraka – uvijek je zaključana, dok na telefone – čiji su računi iznosili više od 7.800 KM – niko nije odgovarao.
Za to vrijeme udruženja poput „Inkluzije“ se zatvaraju. Fehim Halilović se prisjeća da je kupovao polovan namještaj ili ga dobijao kao donaciju privatnih firmi, a većina saradnika njegovog udruženja bili su volonteri. Kaže da mu je žao što vlasti nisu prepoznale njegov rad, ali se ni na koga ne ljuti.
Za udruženjem žale i bivši korisnici dnevnog centra. Adnan Imamović, jedan od njih, umjesto da se druži sa prijateljima u dnevnom centru, dane provodi sjedeći uz prašnjavu cestu ispred prodavnice svoga daidže u Gornjem Rahiću. Na pitanje zašto više ne odlazi u „Inkluziju“, ovaj 28-godišnjak sa poteškoćama u razvoju kratko odgovara: „Nema para“.
