U posljednjem broju, koji igrom slučaja izlazi baš 21. novembra, na dan potpisivanja okvirnog mirovnog sporazuma, britanski časopis Ekonomist donosi tekst o obilježavanju dvadesetpetogodišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Čitaoce podsjećaju da je nakon tri i po godine krvavih sukoba, oko 100.000 mrtvih, više stotina hiljada izbjeglih i raseljenih, rat u Bosni i Hercegovini okončan stavljanjem parafa na mirovni sporazum od strane zaraćenih vođa Slobodana Miloševića, Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana. Međutim, Ekonomist ističe da, iako mir u BiH traje već četvrt vijeka, većina stanovništva ipak to neće proslavljati.
Većina stanovnika je nesrećna, kako se ističe u tekstu. Prihodi su mali, javne službe su loše, a političari se prepiru oko istih stvari zbog kojih su i ratovali. Građani BiH sve više stare i iseljavaju se, gradove guši smog dok je dobar dio građana funkcionalno nepismen.
Prije rata u BiH je živjelo oko 4,2 miliona ljudi. Danas ih ima vjerovatno između 2,7 i 3,3 miliona, mada to niko sa sigurnošću ne zna. S tako malom populacijom, može se reći da je državi potreban samo gradonačelnik. Umjesto toga, Dejton je stvorio složeni sistem osmišljen kako bi osigurao da nijedna od tri glavne etničke grupe u zemlji ne može dominirati nad ostalima. Nakon dvadeset i pet godina takav princip često prkosi logici i čini se da služi interesima samo nacionalističkih političara koji su se uspješno oduprli bilo kakvim pokušajima reformi, navodi se u tekstu.
Dalje se ističe da BiH ima slabu centralnu vladu i kompleksnu administrativnu podjelu. Većina glavnih političkih stranaka se zasnivaju na etničkim principima, a oko velikih pitanja upravljanja i međunarodnih odnosa vođe stranaka se rijetko slažu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Milorad Dodik, koji već dugo dominira politikom u RS, ismijava BiH i poteže pitanje nezavisnosti Republike Srpske i njene integracije sa Srbijom. Lideri bosanskih Hrvata često pozivaju na hrvatski treći entitet. Bošnjaci slave 25. novembar kao Dan državnosti, jer je prema njima na taj dan 1943. godine osnovana moderna Bosna i Hercegovina. U školama sve tri etničke grupe uče različitu istoriju. Prije rata 13% brakova bilo je mješovito, a u Sarajevu čak trećina. U 2019. godini broj mješovitih brakova bio je samo 3%.
Istraživanje iz 2018. godine pokazalo je da 49% mladih želi otići. Sumorna atmosfera je toliko sveprožimajuća da je uobičajeno da roditelji vrše pritisak na svoju djecu da odu iz BiH. Oko 80% mladih još uvijek živi sa roditeljima, dok je nezaposlenost velika.
U ranim poslijeratnim godinama stanovništvo u BiH se nije puno miješalo, a još uvijek je prisutno da mnogi mladi ljudi iz jednonacionalnih gradova ili sela nikada nisu upoznali nekoga druge nacionalnosti. Međutim, danas je to manje prisutno nego prije, dok je politika daleko nijansiranija nego što se može pretpostaviti. Na posljednjim lokalnim izborima jedan Srbin je izabran za načelnika sarajevske Opštine Centar, u kojoj dominiraju Bošnjaci. Velika većina mladih građana BiH nije neprijateljski raspoložena, ističe se u tekstu. Zajedno se bave sportom, aktivisti civilnog društva rade zajedno i mnogi od njih svakodnevno prelaze međuentitetsku granicu zbog posla, kupovine ili samo zabave.
Ali to nužno ne znači da će prva generacija koja se ne sjeća rata promijeniti zemlju. Na prošlonedeljnim lokalnim izborima Draško Stanivuković je izabran za gradonačelnika Banjaluke, najvećeg grada u RS. Stanivuković naglašava da je rukovodstvo RS korumpirano i da ga treba zamijeniti. On je protiv nezavisnosti Republike Srpske, ali inače zastupa gotovo iste nacionalističke stavove kao i Milorad Dodik, navodi se u tekstu.
Nedostatak prilika je prokletstvo mladih u BiH, ističe se u tekstu Ekonomista. Gotovo 90% ispitanika u navedenom istraživanju iz 2018. godine navodi da su za posao potrebne veze s ljudima na vlasti. Budući da veći dio obrazovanih i liberalnih mladih odlazi, u zemlji ostaje više onih s manje progresivnim i više nacionalističkim vrijednostima. Legitimizacijom sistema u kojem je etnička pripadnost najvažnija, Dejton je zapravo poslužio da mnoge generacije mladih učini još konzervativnijima i sa jačim nacionalističkim osjećanjima od njihovih roditelja, naglašava se se u tekstu.
Naposlijetku, izražava se bojazan da, iako se godinama govori kako je na mladima da društvo izbave od bijede, ipak se stiče utisak da se mladi zapravo ne razlikuju od ostalih. Za one koji su posvećeni stvaranju bolje zemlje, to će biti duga borba, naglašava se na kraju teksta.
[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/11/2020-11-21TheEconomist_UserUpload_Net.pdf”]
