U posljednjih nekoliko mjeseci, vlasti u Republici Srpskoj pažljivo prate razvoj globalnih političkih dešavanja koja bi mogla značajno uticati na položaj ovog entiteta u međunarodnoj zajednici.
U kontekstu posjeta visokih zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a Bosni i Hercegovini, kao i američkih sankcija protiv zvaničnika u Republici Srpskoj, pitanje “novog svjetskog poretka” postaje sve relevantnije u diskursu političkog vodstva Republike Srpske, posebno predsjednika Milorada Dodika.
Posjeta direktora CIA-e i diplomatske poruke
Posjeta direktora CIA-e Vilijama Bernsa Bosni i Hercegovini i Srbiji izazvala je snažne reakcije i spekulacije u regionu. Ova iznenadna diplomatska misija, s obzirom na visoku funkciju i osjetljivost trenutka, nagovijestila je da su na stolu ozbiljna pitanja koja se tiču stabilnosti Balkana, ali i šireg globalnog konteksta.
Jedan od ključnih razloga posjete Bernsa, prema mišljenju diplomata i političkih analitičara, bilo je “disciplinovanje” Milorada Dodika, odnosno pritisak koji američka administracija vrši na Dodika u pokušaju da ga odvrati od politike koja izaziva tenzije i destabilizaciju BiH. Dodik je već dugo na meti međunarodnih kritika zbog svoje tvrdokorne retorike i poteza koji podrivaju institucije Bosne i Hercegovine. Njegovo kontinuirano zalaganje za secesiju Republike Srpske i povezivanje sa proruskim krugovima izaziva zabrinutost u Vašingtonu i Briselu, posebno u svjetlu trenutne geopolitičke situacije u Evropi, gdje se ruski uticaj sve više doživljava kao prijetnja stabilnosti.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Bernsova posjeta nije samo simbolična gesta. Ona je dio šire strategije Sjedinjenih Država koja ima za cilj jačanje uticaja u regionu i suzbijanje ruskog i kineskog upliva. S obzirom na to da su se odnosi između Zapada i Rusije pogoršali zbog rata u Ukrajini, Dodikova bliskost sa Moskvom, kao i njegovo otvoreno osporavanje zapadnih politika, došli su u središte pažnje američke obavještajne zajednice. CIA, kao ključna agencija za prikupljanje informacija i procjenu prijetnji po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, očigledno ima zadatak da procijeni situaciju na terenu i predloži strategije za sprječavanje eventualnih konflikata ili destabilizacija.
Pored toga, Bernsova posjeta može se tumačiti i kao pokušaj reafirmacije američkog liderstva u regionu, u trenutku kada se čini da Dodik traži alternative u svojim spoljnopolitičkim vezama. S obzirom na Dodikove pokušaje da Republiku Srpsku poveže s novim globalnim blokovima poput BRIKS-a, SAD želi jasno staviti do znanja da je njihova prisutnost i dalje snažna, te da neće tolerisati poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije Balkana.
Takođe, posjeta direktora CIA-e dolazi u trenutku kada su Sjedinjene Države pooštrile sankcije protiv zvaničnika u Republici Srpskoj. Ove sankcije usmjerene su prema pojedincima i entitetima koji podržavaju ili sprovode politike koje destabilizuju BiH, uključujući Dodika i njegove najbliže saradnike. Pored zamrzavanja imovine i zabrane putovanja, sankcije šalju jasnu poruku da će svaki pokušaj podrivanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i dalje biti strogo kažnjavan.
Bernsova misija se, prema nekim izvorima, fokusirala i na pokušaj uspostavljanja kanala za komunikaciju s Dodikom koji bi omogućili smirivanje tenzija i iznalaženje kompromisa u okviru postojećeg političkog okvira BiH. Zanimljivo je da je Dodik samo dan nakon Bernsove posjete izjavio da secesija nikada nije bila politika vlasti Republike Srpske, iako je u ranijem periodu pozivao na “mirno razdruživanje” od BiH.
Poruke NATO saveza i pozicija Republike Srpske
Posjeta pomoćnika generalnog sekretara NATO-a za politička pitanja i bezbjednosnu politiku Havijera Kolomina Bosni i Hercegovini, odigrala je ključnu ulogu u osvjetljavanju trenutnog stava NATO-a prema situaciji u regionu, a posebno prema politici Republike Srpske i njenog lidera Milorada Dodika. Ova posjeta nije samo rutinska diplomatska aktivnost, već jasan signal NATO-a da pažljivo prati razvoj situacije u Bosni i Hercegovini i da neće tolerisati bilo kakve poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije regiona.
Jasne poruke koje su tokom posjete upućene vlastima u Bosni i Hercegovini, a posebno Republici Srpskoj, fokusirale su se na teritorijalni integritet i suverenitet zemlje. NATO je stavio do znanja da svaka retorika koja se odnosi na razdruživanje, secesiju ili podrivanje dejtonskog poretka nije prihvatljiva i da će izazvati odlučan odgovor međunarodne zajednice. Ove poruke su od posebnog značaja u kontekstu sve češće retorike iz Banje Luke koja koketira s idejom secesije i potencijalnog razdruživanja Republike Srpske od ostatka Bosne i Hercegovine.
Milorad Dodik je godinama koristio ovu retoriku kao sredstvo pritiska i političke manipulacije, podstičući nacionalističke strasti i stvarajući iluziju o mogućnosti stvaranja nezavisne Republike Srpske. Međutim, ovakva retorika postala je izuzetno opasna u svjetlu globalnih geopolitičkih napetosti, posebno nakon početka rata u Ukrajini i pojačanih napetosti između Zapada i Rusije. NATO je izuzetno osjetljiv na bilo kakve signale koji bi mogli ukazivati na mogućnost destabilizacije Balkana, a Republika Srpska, zbog svoje geopolitičke pozicije i bliskih veza sa Rusijom, nalazi se u središtu tih briga.
Havijer Kolomina je tokom posjete jasno stavio do znanja da NATO neće tolerisati pokušaje promjene granica na Balkanu, niti bilo kakve aktivnosti koje bi mogle ugroziti mir i stabilnost u regionu. NATO-ova poruka je bila da BiH ostaje ključni faktor stabilnosti na Balkanu, te da će svaki pokušaj podrivanja te stabilnosti naići na odlučan odgovor. Ova poruka je bila usmjerena direktno na vlasti u Republici Srpskoj, a posebno na Milorada Dodika, koji je tokom proteklih godina postao simbol otpora prema zapadnim integracijama i promoter ideja o secesiji.
Dodiku, koji je kontinuirano odbijao saradnju sa NATO-om i promovisao veze sa Rusijom i drugim državama izvan zapadnog bloka, ove poruke predstavljaju ozbiljno upozorenje. NATO jasno stavlja do znanja da ne postoji prostor za političke igre koje bi mogle ugroziti stabilnost i mir u regionu. Dodikova strategija balansiranja između Istoka i Zapada, posebno njegova bliskost sa Moskvom, sada dolazi pod sve veći pritisak, jer Zapad ne želi dopustiti daljnje širenje ruskog uticaja u regionu.
Pored toga, NATO je tokom ove posjete naglasio važnost pridržavanja Dejtonskog sporazuma, koji je osnova za postojanje i funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao suverene države. Ovaj sporazum, potpisan 1995. godine, ne samo da je okončao rat u BiH, već je uspostavio okvir za politički i teritorijalni poredak u zemlji. Svaka promjena tog poretka, bilo putem secesije ili redefinisanja granica, bila bi smatrana direktnim napadom na mir i stabilnost u regionu, što NATO ni u kom slučaju ne bi dozvolio.
Uz sve navedeno, NATO je takođe poslao poruku da će nastaviti podržavati reformske procese u BiH, posebno u oblasti bezbjednosti i odbrane, te da očekuje aktivnu saradnju svih nivoa vlasti, uključujući i Republiku Srpsku, u implementaciji tih reformi. Ova poruka ima za cilj da osigura da BiH ostane na putu evroatlantskih integracija, uprkos otporima koji dolaze iz Banje Luke.
Posjeta Havijera Kolomine i NATO-ove poruke koje su upućene tokom te posjete, jasno su stavile do znanja da međunarodna zajednica, a posebno NATO, ne namjerava tolerisati destabilizirajuće poteze i retoriku iz Republike Srpske. Ovo je ključan trenutak za Milorada Dodika i vlasti u Republici Srpskoj, jer je jasno da su pod lupom međunarodne zajednice i da će svaki pokušaj podrivanja Dejtonskog poretka i teritorijalnog integriteta BiH naići na snažan i odlučan odgovor.
Dolazak novog svjetskog poretka i Dodikova vizija
U političkom diskursu Milorada Dodika u posljednje vrijeme sve više se ističe koncept “novog svjetskog poretka”, koji se koristi kao okvir za njegovo viđenje budućnosti Republike Srpske i srpskog naroda u globalnom kontekstu. Ovaj narativ je postao centralna tačka Dodikove političke strategije, koja se sve više udaljava od zapadnih integracija i okreće alternativnim globalnim savezima, poput BRIKS-a.
Dodikova vizija novog svjetskog poretka počiva na pretpostavci da je trenutni međunarodni poredak, zasnovan na dominaciji Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, na ivici propasti. On tvrdi da su globalne promjene neizbježne i da će novi, multipolarni svijet omogućiti manjim narodima, kao što su Srbi, da definišu svoj status i interese bez pritisaka koji dolaze iz zapadnih centara moći. Ova retorika se posebno oslanja na ideju da će novi svjetski poredak ponuditi mogućnosti za redefinisanje međunarodnih odnosa, uključujući promjene granica i političkih aranžmana koji su trenutno utemeljeni na zapadnim principima.
Dodik je u nekoliko navrata istakao da Republika Srpska mora biti spremna za te promjene i da mora zauzeti stratešku poziciju koja će joj omogućiti da iskoristi prilike koje će donijeti novi globalni poredak. On je naglasio da trenutni poredak, predvođen Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, polako propada, posebno u kontekstu ekonomskih i političkih izazova s kojima se suočavaju zapadne zemlje. Dodikova teza je da se svijet nalazi u fazi tranzicije, gdje će nova središta moći, poput BRIKS-a, igrati ključnu ulogu u oblikovanju budućih međunarodnih odnosa.
U tom smislu, Dodik sve više zagovara uspostavljanje bližih veza sa državama koje su članice BRIKS-a. On vidi ovaj savez kao alternativu Evropskoj uniji, koja je, prema njegovim riječima, izgubila kredibilitet i sposobnost da odgovori na potrebe i interese manjih naroda. Dodik često ističe Rusiju kao ključnog saveznika Republike Srpske, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu. Bliske veze sa Moskvom, koje se ogledaju u čestim susretima sa ruskim zvaničnicima i koordinisanim stavovima po pitanju međunarodnih odnosa, predstavljaju temelj Dodikove strategije u kontekstu “novog svjetskog poretka”.
Dodikova vizija “novog svjetskog poretka” takođe uključuje odupiranje pritiscima Zapada, posebno kada je riječ o politici sankcija. On često ističe da će se Republika Srpska odupirati pritiscima i da neće pristati na politiku koja bi je pretvorila u “pijuna” u rukama zapadnih sila. Ovakav stav Dodik koristi kako bi izgradio imidž lidera koji se bori za suverenitet i interese srpskog naroda, uprkos pritiscima koji dolaze sa Zapada.
Ova retorika, međutim, nije bez rizika. Dok Dodik vidi BRIKS kao alternativu EU i NATO-u, realnost je da su ekonomske i političke veze Republike Srpske s ovim globalnim savezom i dalje ograničene. EU ostaje najveći trgovinski partner Bosne i Hercegovine, a većina stranih investicija u RS dolazi upravo iz zapadnih zemalja. Dodikova retorika može dodatno izolovati Republiku Srpsku, što bi moglo imati ozbiljne posljedice po njen ekonomski i politički status. Takođe, oslanjanje na Rusiju i druge članice BRIKS-a, koje se same suočavaju s ozbiljnim izazovima, može predstavljati opasan kockarski potez.
Dalje, Dodikova vizija “novog svjetskog poretka” i njegovo zalaganje za redefinisanje statusa Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, uz podršku spoljnih saveznika, mogli bi dodatno pogoršati već napete odnose unutar zemlje. Takva politika mogla bi ojačati snage koje se zalažu za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, te izazvati dodatne tenzije između entiteta.
Iako Dodikova retorika o “novom svjetskom poretku” može privući pažnju određenih političkih krugova i nacionalistički nastrojenih birača, njena implementacija u stvarnom svijetu ostaje upitna. Njegova strategija se u velikoj mjeri oslanja na spoljne faktore na koje Republika Srpska ima malo ili nimalo uticaja, što ovu viziju čini ne samo rizičnom, već i potencijalno destabilizirajućom za cijelu regiju. Iako Dodik vidi promjene u globalnom poretku kao priliku, one bi se mogle pokazati kao izazov za stabilnost i budućnost Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i šireg balkanskog konteksta.
Šta slijedi?
U svjetlu sve izraženijih političkih tenzija i međunarodnih pritisaka, budućnost Republike Srpske i njene političke orijentacije ostaje neizvjesna i podložna promjenama.
Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jeste kako će Dodikova strategija preživjeti u okruženju gdje su Zapad, a posebno Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, jasno stavili do znanja da neće tolerisati bilo kakve poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije Bosne i Hercegovine. Američke sankcije, koje su usmjerene protiv Dodika i njegovih najbližih saradnika, predstavljaju samo jedan od alata kojima se Zapad koristi kako bi izvršio pritisak na vodstvo Republike Srpske da odustane od svojih secesionističkih planova.
S obzirom na trenutni razvoj događaja, moguće je nekoliko scenarija za budućnost Republike Srpske.
Povećani međunarodni pritisak i izolacija
Ako Milorad Dodik nastavi sa svojom tvrdolinijaškom politikom, može se očekivati dodatno pooštravanje sankcija, kako od strane Sjedinjenih Američkih Država, tako i Evropske unije. Ove sankcije mogle bi uključivati širu ekonomsku blokadu, zamrzavanje sredstava i zabranjivanje poslovanja sa entitetima i kompanijama povezanim sa Republikom Srpskom. Takve mjere bi mogle dovesti do ozbiljne ekonomske krize u RS-u, smanjenja investicija i povećanja nezadovoljstva među stanovništvom, što bi moglo oslabiti Dodikovu političku poziciju.
Unutrašnje političke promjene
Pritisak izvana mogao bi stvoriti pukotine unutar samog političkog establišmenta u Republici Srpskoj. Unutar SNSD moglo bi doći do unutarstranačkih borbi za moć, što se već dešavalo, posebno ako ekonomska situacija postane neodrživa. U takvom scenariju, moguće je da bi se neki od Dodikovih saradnika mogli početi distancirati od njegove politike, tražeći kompromise s međunarodnom zajednicom kako bi izbjegli daljnje pogoršanje situacije. Ovo bi moglo dovesti do unutrašnje reorganizacije političke scene u Republici Srpskoj i pojave novih lidera s drugačijim pristupom.
Preorijentacija prema BRIKS-u i alternativnim savezima
Dodikova strategija oslanjanja na Rusiju i BRIKS kao alternativu zapadnim savezima nosi značajne rizike. Iako BRIKS države, posebno Rusija i Kina, mogu pružiti određenu političku podršku, njihova sposobnost da ekonomski i politički podrže Republiku Srpsku u slučaju potpunog okretanja od Zapada je upitna. Rusija je suočena sa vlastitim ekonomskim problemima i sankcijama, dok Kina ima svoje interese i često je oprezna u zalaganju za otvoreni sukob sa Zapadom u regijama poput Balkana. Oslanjanje na ove zemlje moglo bi dodatno izolovati RS i smanjiti njenu sposobnost da vodi nezavisnu politiku.
Povlačenje Dodika iz vlasti
Postoje spekulacije da Milorad Dodik pregovara sa predstavnicima zapadnih zemalja o mogućnostima da mu se pruži neka vrsta zaštite i amnestije, a da se on do kraja godine povuče iz vlasti, nakon čega bi čak napustio BiH. Navodni pregovori s predstavnicima Zapada o amnestiji sugerišu da Dodik pokušava osigurati izlaznu strategiju koja bi mu omogućila da se povuče iz političkog života bez suočavanja s krivičnim gonjenjem. Ako bi ovakvi pregovori uspjeli, to bi mu moglo omogućiti relativno siguran odlazak iz zemlje, uz minimalne pravne posljedice. Međutim, Dodikov bijeg bi nesumnjivo ostavio značajan politički vakuum u Republici Srpskoj. Kao dugogodišnji lider s čvrstom kontrolom nad političkim aparatom u ovom entitetu, njegov odlazak bi mogao dovesti do unutrašnjih borbi za moć unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata i šire. Pojava novih lidera ili frakcija unutar stranke mogla bi destabilizirati političku scenu u RS i otvoriti prostor za nove političke snage.
Scenario smirivanja tenzija i kompromisa
Iako se trenutno čini malo vjerovatnim, postoji mogućnost da Dodik, suočen s rastućim pritiskom i prijetnjom daljnje izolacije, odluči da promijeni kurs. Ovakav potez mogao bi uključivati povlačenje iz najradikalnijih političkih zahtjeva, smanjenje retorike o secesiji i povratak za pregovarački sto sa predstavnicima međunarodne zajednice i centralne vlasti u Sarajevu. Ovaj scenario bi mogao uključivati i određene ustupke s obe strane, što bi dovelo do stabilizacije situacije i otvaranja prostora za dugoročne reformske procese unutar BiH.
Jačanje unutrašnjih tenzija i mogućnost konflikta
Najgori mogući scenario uključuje eskalaciju tenzija unutar BiH, koja bi mogla dovesti do otvorenog sukoba. Iako se međunarodna zajednica energično zalaže za očuvanje mira, postoji realna opasnost da bi nekontrolisana eskalacija političkih sukoba mogla dovesti do nasilja, što bi imalo katastrofalne posljedice po cijelu regiju. U takvom scenariju, NATO bi vjerovatno morao intervenisati kako bi spriječio širenje sukoba, što bi značilo daljnju militarizaciju Balkana i produbljivanje podjela unutar BiH.
Budućnost Republike Srpske i Milorada Dodika zavisi od mnogo faktora, uključujući reakcije međunarodne zajednice, unutrašnje političke dinamike i globalne geopolitičke promjene. Dok Dodik nastoji predstaviti Republiku Srpsku kao entitet koji će iskoristiti prilike u novom svjetskom poretku, realnost je da su rizici njegove politike izuzetno visoki. Republika Srpska se nalazi na raskrsnici – može nastaviti putem konfrontacije, što nosi opasnost od ekonomske i političke izolacije, ili može odabrati put kompromisa, koji bi mogao osigurati stabilnost i napredak, ali po cijenu određenih ustupaka i prilagođavanja međunarodnim očekivanjima. Bez obzira na put koji će biti odabran, jasno je da će odluke koje se sada donose imati dugoročne posljedice po budućnost Republike Srpske i cijelog Balkana.
Mladen Bubonjić / Gerila.info
