Ovaj slučaj samo je jedan u nizu primjera kako političari u BiH na visokim funkcijama čine sve da od javnosti sakriju objavljivanje bilo kakvih podataka o sebi, a posebno kada „prava“ ostvaruju na teret poreskih obveznika BiH.
Autor: Gordana Katana / InfoRadar
Pod krinkom navodne zaštite i očuvanja integriteta i profesionalizma u radu Parlamentarne skupštine BiH, „a rukovodeći se negativnim iskustvima u obraćanju i komunikaciji s medijima“, Kolegijum Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH pozvao je u martu prošle godine sve uposlenike da se ubuduće suzdrže od takvog ponašanja, „jer je ono suprotno aktima o radu i postupanju državnih službenika“.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Isti mjesec, a na osnovu zaključka koji je donio Kolegijum Doma naroda PSBiH, koji čine Dragan Čović, kao aktuelni predsjedavajući, te Bakir Izetbegović i Nikola Špirić, zatraženo je (čitaj naređeno) Kolegijumu Sekretarijata PSBiH „provođenje interne, cjelovite i svrsishodne istrage.
Čović i njegove kolege iz Kolegijuma, naime, naložile su utvrđivanju okolnosti i saznanja od koje osobe je interni dokument, a koji se tiče prava koje koristi Čović, upućen medijima, kako je to navedeno, „suprotno odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama“.
Ovo je, u sažetku, uvodni dio odgovora Kolegijuma Sekretarijata PS BiH na pitanje koje je državni poslanik Damir Arnaut uputio kako bi dobio uvid u to da li je i na koji način vođena interna istraga nad uposlenicima, a što je svojestveno totalitarnim režimima, kako bi se udovoljilo Čovićevom zahtjevu da se utvrdi ko je na svjetlo dana iznio podatke o njegovim zastupničkim primanjima.
Sva dokumentacija je u posjedu portala InfoRadar.
InfoRadar je u novembru prošle godine objavio tekst u kojem je upozorio na mobing koji se vrši nad uposlenicima, nakon što je u javnosti izašao podatak da je Dragan Čović početkom 2019. prvi zatražio naknadu troškova za smještaj i odvojeni život, što je bio samo jedan u nizu bahatih poteza lidera HDZ-a, iako poput ostalih parlamentaraca tih mjeseci ne samo da ništa nije radio – već što je za svoj nerad redovno primao oko 6.000 KM i više.
Kako bi se provela „svobuhvatna istraga“, više desetina uposlenika / administrativnih radnika, od pisarnice PS BiH do sekretara zastupničkih klubova oba doma, bili su dužni dati izjavu, „pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću“, da „zaštićeni dokument“ nisu proslijedili medijima.
Razlog „saslušanja“ tolikog broja ljudi počiva na takozvanom „intranet portalu“, svojevrsnoj unutrašnjoj računarskoj mreži koja osigurava “međusobnu uskladivost radi razmjene podataka”, a koja istovremeno bilježi ko je od uposlenika čitao neku odluku ili akt.
Dakle, kako u konglomeratu inih službenika gotovo svako od njih zbog prirode posla na koji je raspoređen ima mogućnost uvida u interna dokumenta, svako je bio i potencijalni osumnjičeni. Od osoba koje rade na kopiranju i skeniranju akata i dokumenta, pa do, kako smo naveli, sekretara zastupničkih klubova.
Svi oni negirali su da su informaciju o Čoviću dostavili novinarima. U svom izjašnjenju službenik Igor Bunić tako navodi da je i „akt o ostvarivanju prava prvog zamjenika predsjedvajućeg Doma naroda PSBiH Dragana Čovića, koji je bio dostupan i vidljiv, kao novi predmet otvorio i pročitao, kao što, kako je naveo, „čita sve dostupne akte“.
Cijeli ovaj slučaj samo je jedan u nizu primjera kako političari u BiH na visokim funkcijama čine sve da od javnosti sakriju objavljivanje bilo kakvih podataka o sebi. Posebno u institucijama vlasti kada ta prava, a u navedenom slučaju nezaslužene i nezarađene novčane benefite, ostvaruju na teret poreskih obveznika BiH.
Oba doma Parlamenta BiH konstituisana nakon opštih izbora 2018. godine u istoriji bh. parlamentarizma ostaće prije svega upamćena po svom neradu.
Ipak, ako je suditi prema ovom primjeru, nastaviće svim raspoloživim sredstvima štiti svoje pozicije i bahaćenje javnim novcem štititi svim raspoloživim sredstvima.
