Novac prikupljen po osnovu akcize i putarina na gorivo, koji građani svakodnevno “pumpaju” u budžet svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, umjesto u ubrzano širenje mreže auto-puteva, pomaže krpljenju brojnih budžetskih (crnih) rupa. Za gradnju (auto)puteva i dalje su tu, za političare stari dobri krediti.
Uprava za indirektno oporezivanje nedavno je ponovo osvježila informacije o novcu koji je prikupljen po osnovu naplate akciza i putarina, a koji u tu namjenu plaća svako ko u ovoj zemlji natoči gorivo u svoje vozilo. Od 2006. godine pa do marta ove, ta brojka je dosegla cifru od gotovo 16 milijardi maraka (precizno: 15.823.511.647 KM od čega 7.275.439.129 KM putarina i
8.548.072.518 KM akciza).
Iz UIO su ponovili da svako od nas kada naspe litru goriva plaća 0,30 do 0,45 KM akcize (zavisno od naftnog derivata), putarinu za održavanje puteva u iznosu od 0,15 KM te putarinu za izgradnju autoputeva i rekonstrukciju drugih puteva u iznosu od 0,25 . Dakle, od 0,70 do 0,85 KM. Ako sipate, recimo, 20 litara, vi od 14 do 17 maraka dajete za gore navedene namjene prilikom samo jednog odlaska na benzinsku pumpu.
Grčevita borba za akcize
I kada su krajem 2022. godine cijene goriva bile na vrhuncu, te se počele približavati cifri od četiri marke, političari, prije svih SNSD, su se žestoko protivili zamrzavanjem akciza, kako bi se koliko-toliko snizile cijene. I to je jedan od dokaza da taj novac često ne završava tamo gdje bi trebao, te da lako “sklizne” prema nekim drugim namjenama. Ono što je sigurno, od prikupljenog novca morao se izgraditi mnogo veći broj kilometara auto-puteva na prostoru čitave Bosne i Hercegovine od postojećih. Još kada uzmemo u obzir da su i oni mahom građeni iz kredita, opravdano se postavlja pitanju gdje završava novac koji svakodnevno punimo.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je najveći problem u priči sa akcizama netransparentnost trošenja sredstava prikupljenih na taj način.
“Situacija je takva da je najljepše kada ste na budžetu, da prikupljate sredstva i trošite ih kako je vama zgodno, bez ikakve odgovornosti. I, zamislite, bez obaveze da to bude transparetno i javno prezentovano! Da su institucije na nivou BiH i entiteta pružale informacije korisnicima i stanovnicima onda bi se jasno moglo vidjeti gdje su usmjerena sredstva koja su prikupljena za održavanje putne infrastrukture. Na ono za šta su namjenjena svakako nisu”, ističe Pavlović za naš portal.
Popravke i tekuća održavanja postojećih puteva su stvar ugovora, koji se mora obaviti putem tendera i vrlo jasno pravdati za svaku marku koja je uložena od javnih sredstava. Međutim, takve podatke, kaže Pavlović, danas nigdje ne možemo pronaći.
“Očigledno je da je to jako dobar izvor sredstava koji je potreban našim vlastima, jer su one u stanju da potroše ma koliku količinu novca koja dođe do njih. Rezultat prikupljenih sredstava i izgrađene infrastrukture apsolutno ne odgovaraju novcu koji su građani platili za tu infrastrukturu. Imajući u vidu da su kompanije koje su učesnici izgradnje autoputeva po pravilu povezane sa najvišim nivoima vlasti onda su na tom poslu prepoznali veoma dobru mogućnost da se svi ekstra privatno obogate a da praktično u toj svoj priči rezultat investicija bude vrlo loš ili nedovoljno kvalitetan”, ističe naš sagovornik.
Čemu zaduživanja
Ono što je očigledno, kaže on, jeste da je dobro prepoznata mogućnost da se novim zaduživanjem preko međunarodnih finansijskih institucija izgrađuju autoputevi, iako novac za njih već postoji.
“Na taj način dodatno zadužuju zemlju a novac koji se prikupili putem akciza i putarina se koristi za popunjavanje budžetskih rupa i troškove koje tako velikodušno sami sebi odobravaju ljudi u vladama, entitetima, nivou kantona i nivou BiH. Količina novca koja je prikupljena posljednjih 18 godina za putnu infrastrukturu postavlja pitanje zašto smo se ikada zaduživali za bilo koji kilometar autoputa”, pita se Pavlović.
On ističe da je osnovna stvar da državni organi na transparentan način krenu prezentovati trošenje sredstava.
“A to nije situacija u kojoj danas živimo. Mi danas ne znamo gdje taj silni novac odlazi, niko nema obavezu da takve podatke stavi na veb sajt, kako bi bilo ko od nas mogao provjeriti koliko je novca prikupljeno u kojem mjesecu, koji ugovori su potpisani i koliko novca je otišlo, šta je urađeno. Potrošnja javnog novca nikako nije transparetna, pogotovo novac koji se prikuplja za infrastrukturu”, zaključio je naš sagovornik.
Gerila
