Deveti februar je obilježila nesvakidašnja vijest. Galama, psovanje, prekid sjednice Glavnog odbora SDP-a koja je do tada trajala 10 časova. Tema: koalicija sa SDA – da ili ne. U glavnom planu poznati građanski aktivista, umjetnik iz Sarajeva i član SDP BiH, Damir Nikšić. Damir se nakon burnog odlaska obratio BH javnosti, koja je navikla na njegove duhovite komentare naše svakodnevice, putem društvenih mreža gdje je “osuo paljbu” po kantonalnom odboru SPD-a u Tuzli nazvavši ga “ruralnim”. Nikšić je uskoro proglašen za “personu non grata” u Tuzlanskom kantonu od strane boračkih organizacija, a pojedini predstavnici SDP-a iz Tuzle su osudili njegovo ponašanje. Damir Nikšić je za portal GERILA.info govorio o svojim motivima odlaska na sjednicu GO, svađu sa pojedinim članovima, ali i generalnom stanju u BiH društvu i borbi za demokratiju.
Svi znamo šta se dogodilo na sjednici GO SDP u Sarajevu. Možemo li Vas pitati šta Vas je iniciralo da dođete na sjednicu GO budući da niste član GO?
Razlog je 10 sati razglabanja o nečemu što je u samom početku trebalo da bude jasno, tim više što se prethodno dogovorilo sa BH blokom da se neće ići u koaliciju sa SDA. Šta se zapravo desilo – kantonalni odbor Tuzlanskog kantona je predstavio jedan izvještaj u kome stoji da su oni za to da se ide sa SDA u koaliciju i mi smo htjeli da vidimo da se razmotri ta opcija eventualnog ulaska u vlast sa SDA. Znači ne da budemo neka zakrpa ili nekolicina ljudi koji će dobiti fotelje i tendere, već šta od toga može dobiti SDP i građanski blok. Ja sam došao pred kraj, zakasnio sam jedno 10 sati, i vidio da GO Tuzla nije za tu inicijativu i da izvještaj kantonalnog odbora nije onakav kakav je prezentovan na GO. Gradski odbor Tuzla ne želi da ide sa SDA i to jednoglasno, a kantonalni odbor nam je sakrio tu činjenicu. Tada je došlo do jedne čudne scene, pa je prvo izašao Bećirović koji je isto rekao da ne želi sa SDA ako oni ne pokažu dobru volju i promijene svoju politiku i malo više krenu prema politici centra, da nije toliko desničarska i neofašistička kao što je u posljednje vrijeme postala. Ja sam to oduševljeno pozdravio jer je neko napokon spomenuo antifašizam kao temelj socijaldemokratije, da bi nakon toga počele nemile scene. Meni su se unijeli u lice, jedan je meni nešto opsovao, pa sam ja njega maršnuo i onda su skočili ovi ostali iz Tuzle. Ja to nazivam „ruralna Tuzla“, odnosno „ruralni“ dio SDP-a, a tako ih i sami Tuzlaci nazivaju. I tu se tačno vidjelo ko iz kojih interesa nešto radi, i da su ti ljudi htjeli sa SDA isključivo iz interesa, zbog fotelja, kredita, tendera i to je bilo i ranije jasno, samo nije nikako moglo da dođe na vidjelo i preko toga se prelazilo. Ja sam stoga otišao na GO da im prenesem kako se baza osjeća, da će im se raspasti partija i da više nećemo imati nijednog glasa. Jednostavno, ako ćemo tako, možemo ključ u bravu i uhljebiti njih nekoliko iz tog ruralnog bloka SDP-a Tuzla.
Mislite li da je Vaša burna reakcija ns sjednici izazvala reakciju kod članova GO ili bar imala određeni uticaj da se ipak ne glasa za ulazak u vlast sa SDA?
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Nakon moje reakcije banjalučki odbor SDP-a je izašao i vratio se u Banjaluku i rekli su da su bili prevareni i to je odmah poljuljalo nešto. Pazite, ne radi se samo tu o „ruralnom“ SDP-u iz Tuzle več i o jednoj loži iz Sarajeva, od bivšeg rukovodstva, koji su cijelo vrijeme bili na telefonu i cijelo vrijeme lobirali za SDA da naprave jedan puč i sruše mlade u Kantonu Sarajevo i da nas sve skinu, da dođu opet oni na čelo i naprave svoju strahovladu i frakciju koja zapravo radi direktno za SDA interese. Ta frakcija je u međuvremenu bila rastjerana i nekako smo ih pobijedili i evo oni se opet vraćaju, valjda su napravili neke nagodbe sa sudstvom, sa SDA, pošto to drže ove totalitarne partije. Nije ovo bitka za SDP, ovo je bitka za ljevicu u BiH. Oni kad rasture SDP, sljedeća stvar je da se uzmu prostori koji pripadaju stranci da više nema gdje neki socijalista da održi ni sastanak, znači da nas totalno zbrišu iz Sarajeva. Ja sam i ranije govorio da moramo istjerati agente iz SDP-a, pa da možemo normalno pričati. Jer sve što smo pričali išlo je direktno na Faktor, na Stav, na te njihove online biltene i sve je išlo direktno u eter. Paralelno je zasjedao i GO SDA i tamo je išao raport non-stop od pojedinih njihovih ljudi u SDP-u. Tako partija ne može preživjeti i to je jedno strano tijelo, jedno veslo koje vesla unazad i ide prema etno-nacionalistima, sa neoliberalima, ide sa jednom političkom elitom koja pljačka ovu državu. Znamo kako to ide u ovom totalitarizmu, imaju ih trojica. U Republici Srpskoj ima jedan, ovdje u Sarajevu ima jedan i jedan u zapadnom Mostaru i oni tu šibicare i lopticu jedan drugom proslijeđuju. I mi smo stvarno mislili da stanemo tome u kraj, da imamo jedan lijevi građanski blok, pošto radničkog više nema (smijeh).
Možda smo po prvi put vidjeli individualnu reakciju jednog političara u BiH koji se zauzeo za svoje stavove ali i načelne stavove stranke kojoj pripada. Koliko Bosni i Hercegovini nedostaju političari koji, poput Vas, pripadaju stranci ali imaju hrabrosti da se usprotive sitnim političkim interesima, a nauštrb glasača stranke kojoj pripadaju?
Ja nisam došao na ovu poziciju u kantonaloj skupštini radi toga što sam bio prvi, drugi ili treći na listi kandidata SDP-a na lokalnim izborima pa me je partija pogurala, već sam prebacio cenzus od 20% što je bilo skoro nemoguće i to znači da su mnogi ljudi glasali za mene a ne za partiju. Znači da sam ja donio svoje glasačko tijelo i pridodao ga SDP-u. Zahvaljujući tome je SDP dobio četiri umjesto tri poslanička mandata i da dobije tri umjesto dva resora. I to je i sam Miro Lazović potvrdio, prije nego što smo se sad posvađali. Ja nemam namjeru da nekom iz Sarajeva, bio to Lagumdžija, Lazović, Pejanović ili ko god, da unovči tih mojih 4-5 hiljada glasova. Nemam namjeru da iko iz tog ruralnog dijela SDP-a Tuzlanskog kantona to unovči. Ja da sam htio da izdam svoje glasače lijepo bih uzeo 300, 400 ili 500 hiljada maraka od SDA i sjeo u prvi red kraj Čampare. E pošto sam se držao nekih principa, a mogao sam dići kredit pa vozati bijesna kola, putovati po svijetu, ići na Sjeverni pol, ali nisam to uradio. I neću da dozvolim da mi neko preko Glavnog odbora savije kičmu i savije ruku i da uradi to da ja izdam svoje birače a on da naplati. Ako sam htio izdati onda bi bar naplatio pa bio mrcina i otišao živjeti negdje kao car za pola miliona. E o tome se radi i razumijeće me materijalisti, ako ne i idealisti. Tolika budala i magarac neću da budem i radi toga sam otišao tamo i psovao im sve po spisku zbog toga što su prodane duše, izdajice i kvislinzi.
Da li je nedostatak hrabrosti u politici upravo jedan od razloga zašto je trenutno stanje u BiH takvo kakvo je?
Vi u politici nemate lidere. U politici imate pravnike, mrsomude i palamude koji „znaju“ sve. Sve o nekim procedurama i administraciji, a ništa o demokratiji. Nismo legislativa. Ja na primjer donosim zakon ali prvo napravim političku volju među ljudima za tim zakonom. Najbolji primjer je Džon Ford koji nije rekao da li ti treba jedno auto, nego te prvo ubijedi da ti treba jedno auto. Prvo trebaš ubijediti građanstvo da im nešto treba i oni kažu u redu i imaš mandat, diži ruku i donosi taj zakon. Ali ovi naši su taj model predstavili kao konzervativan, a da je onaj koji oni promovišu moderan. Tu kao ima zakon i tome se treba povinovati. E pa ne mora! Ti si pravnik a narod je arhitekta. Narod nacrta a ti napraviš. Ne možeš ti reći da ne može to i to, ako to narod traži. To je legislativa i to je demokratija i ti da bi u demokratiji prokrčio pogotovo korupciju i sve ostalo i taj konzervativizam moraš da budeš lider i da vjeruješ u nešto. Hapsi me, platiću kaznu ali ja u to vjerujem i ja tu političku slobodu imam i ne smiješ mi je zabraniti. Pa neće ruralni dio govoriti gradu i urbanom dijelu šta da radi, već 30 godina, i tako je u čitavoj regiji. Ne govorim ja samo o Sarajevu i Tuzli. U čitavoj regiji je smjena stanovništva, jedan progon građana, koji odlaze iz Beograda, iz Banjaluke, iz Tuzle, iz Sarajeva. Ne može više tako. Mora se napraviti jedna politička opcija koja će reći dosta. Ne možete vi doći u univerzitetski grad i profesorima govoriti šta da misle: prvo ti dođi i sjedi u klupu i uči. Kao što sam i ja učio. Pa oni će nama kroz 5-10 godina izglasati na političkom polju da je Zemlja ravna i mi ćemo to morati da učimo, radi toga što je to njihova politička odluka. Ako oni mogu tako, onda i ljevica može ovako. Mora ljevica imati nekog lidera koji će da gori i da znamo gdje smo, a ne da šapatom sve radimo. Evo sad sam i persona non grata u Tuzlanskom kantonu, borci su se oglasili, a to sve SDA montira kao i u Sarajevu. Podignu sindikate i borce protiv nas i sad to isto rade i u Tuzli. I tačno se vidi da tom dijelu SDP-a čitav PR radi SDA.
Izgovorili ste u afketu neke grube riječi i na račun pojedinih predstavnika sedme sile. Kakav je Vaš stav prema trenutnoj medijskoj sceni u BiH i slobodi medija?
Mi smo po međunardnim mjerilima spali na listu zemalja sa manjim medijskim slobodama. Ja kad sam rekao za neke novinare da su lešinari, rekao sam i OK, ljudi rade svoj posao. I ja sam jedan od njih, i ja sam lešinar. Živim i dalje od tog lešinarenja. Ja živim za to da se nahranim lešinom fašizma u Bosni i Heregovini i napišem tomove knjiga i snimim filmove o tome. Međutim, na žalost, fašizam je ovdje i dalje živahan. Tako da se zna, ja sam se ispričao svima koji su u redu i koji rade svoj posao. Ali postavljam pitanje zašto niko od medija nije reagovao kada su linčovali Peđu Kojovića prije neki dan, kada portal koji je objavio tekst o njemu nije htio skinuti komentar da ga „noć treba pojesti, koliko večeras“. Zašto mediji i medijske organizacije ne reaguju kada pojedini mediji objavljuju naše komentare na facebook i drugim društvenim mrežama koji su privatni i ne znam otkud su oni za objavu kada nisu autorizovani, nisu dozvoljeni za objavu na medijima. Gdje je tu odgovornost kada se piše na primjer o povratnicima. Evo ja sam povratnik u Sarajevo, ali i mnogi drugi povratnici, naročito Srbi, doživljavaju neprijatna pisanja, piše se da su četnici, da su ovo, da su ono. Postavljam pitanje gdje je tu ta sedma sila. U sarajevu postoje dva do tri medija koji su ultradesničarski koji prave lov, tačnije atmosferu linča protiv mene i još nekoliko ljudi u Sarajevu. Protjerali su sve ljude što su imali malo drugačije mišljenje, koje nije ni po čemu ekstremno. I niko se ne digne da te ljude osudi i te medije. Neki od tih medija su do sada morali biti zatvoreni. I onda ako si nezavisan medij odmah ti zalijepe etiketu da si soroševac, plaća te američka, britanska ambasada i slično. A njega što direktno plaća Erdogan, on nije strani plaćenik? Ovdje se radi o jednom geopolitičkom napadu protiv demokratije koliko god to smiješno zvučalo, a strašno je što smiješno zvuči, jer ljudi su kao ginuli u borbi da skinu komuniste, odnosno totalitarni režim, u borbi za demokratiju.
Veliki broj građana ove zemlje odlazi u inostranstvo iz dana u dan. Vrijedi li se boriti za bolji život u BiH, odnosno vidite li naznake dobrog života u ovoj zemlji, prvenstveno kao čovjek i roditelj, a zatim i kao polički aktivista?
Vjeruj mi da ne znam. Sve manje vidim naznaka dobrog života u BiH. Međutim i tamo, gdje naši sugrađani idu, i tamo će se nešto zakuvati. I tamo će na vlasti biti neka desnica. Niko ne garantuje da će i tamo ostati stvari kakve jesu. Sa druge strane ja imam mnogo prijatelja koji već priželjkuju da se vrate u BiH i Sarajevo da ostare u svojoj zemlji. Ali ako ne bude moglo, najlakše se ispaliti odavde. Moja nova ideja koju ću da guram je moto „Dogodine u Sarajevu“, da počnemo tako govoriti kao Jevreji dvije hiljade godina „Dogodine u Jerusalimu“, da pokušamo da vratimo Sarajevo u stanje od prije rata, da se vrati taj narod. Ionako se pozivaju na popis iz 1991. godine, pa hajde onda da budemo ustavni. Da ne bude da se samo onako pozivamo na neki popis kao neki totem iz davnina. Mi moramo poslati neki pozitivan signal. Da u Sarajevu više nema ulice Mustafe Busuladžića u Sarajevu, ali da ima jedna spomen soba, eko ne i muzej, posvećen holokaustu Jevreja u Sarajevu. Bitno je da Sarajevo bude jedan grad koji gleda svoju prošlost, koji je svjestan sebe, koji ima svoju istoriju. Imam ja još tih ideja koje udaraju na damar etnonacionalista, kriptofašista, kleptofašista, klerofašista kojima to smeta. Onda oni jedino što znaju je da spinuju, da ti izvuku riječi iz konteksta i prave napade na tebe. Ali ja ću pokušati da dam sve od sebe i mislim da se treba i vrijedi boriti za ovu zemlju.
Dejan Rakita/Gerila.info
