Dane Lukajić, penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske provešće u pritvoru mjesec dana. Njegovo hapšenje je samo još jedan u nizu pritisaka na potomke jadovničkih žrtava i pokušaj hrvatskih vlasti da skrene pažnju s činjenice da su u toj državi, za vrijeme NDH, na monstruozan način skončale stotine hiljada Srba, a Hrvatska postala etnički čista.
PIŠE: ĐORĐE VUJATOVIĆ
Spinovanje je u doslovnom značenju „zavrtiti” priču ili informaciju koja će javnost okrenuti na onu stranu koja odgovara interesima onih u čijem se interesu plasiraju informacije.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U oblasti odnosa sa javnošću, spinovanje je oblik propagande, koja se postiže kroz interpretaciju događaja ili kampanje sa ciljem da ubijedi javno mnjenje u korist ili protiv određene organizacije ili javne ličnosti.
Odlukom Županijskog suda u Zagrebu, Danetu Lukajiću je određen jednomjesečni pritvor, zbog sumnje da je “počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u logoru Manjača kod Banjaluke u septembru 1992. godine”.
Podsjećamo, Lukajića je u Ličkom Petrovom Selu uhapsila hrvatska policija, samo nekoliko kilometara nakon što je on “sasvim normalno” ušao u Hrvatsku, sa grupom hodočasnika koji su krenuli na komemoraciju žrtvama monstruoznih ustaških zločina u koncentracionom logoru Jadovno.
Prije samog hapšenja, putnici iz tri autobusa koji su krenuli iz Republike Srpske u Jadovno zadržani su više od dva sata na graničnom prelazu Izačić.
Tek nekoliko sati nakon hapšenja, MUP Republike Hrvatske izdao je saopštenje koje je još jednom pokazalo svo licemjerje hrvatske politike.
UNIVERZALNA JURISDIKCIJA NA HRVATSKI NAČIN
U međunarodnom pravu postoji institut univerzalne jurisdikcije i moguće je da bilo koja država podnese prijavu protiv počinioca krivičnog djela, iako to djelo nije učinio ni državljanin te države, niti na teritoriji te države.
Međutim, baš Hrvatska vodi veliki diplomatski rat sa Srbijom oko primjene ovog prava, da bi zaštitila svoje građane koji su činili ratne zločine nad srpskim stanovnicima u ratovima 90-ih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Hrvatski mediji su u tom ratu ponovo preuzeli aktivnu propagandističku ulogu, optužujući Republiku Srbiju da na sebe preuzima ulogu Haga, a da su srpski zakoni usmjereni protiv hrvatskog stanovništva.
Po tom istom principu, na hodočašću za Jadovno uhapšen je Dane Lukajić.
Međutim, Lukajić nije uhapšen ni zbog prava, ni zbog pravde. Lukajić je bio potreban hrvatskim vlastima da u potpunosti skrenu priču koja se u posljednjih nekoliko godina sve više nameće, a to je pitanje zločinačke prošlosti, ustaškog pokreta i činjenice da su kroz državne projekte na najmonstruozniji način sprovodili politiku etničkog čišćenja.
Da je Lukajićevo hapšenje politički, a ne pravni proces, bilo je vidljivo i iz prijetnji i psovki koje je jedan hrvatski pollicajac uputio putnicima autobusa, među kojima je i potpisnik ovih redova, a koji su krenuli da zapale svijeće za skoro 40.000 preedaka koji su 1941. skončali u velebitskim jamama.
HRVATSKI MEDIJI RELATIVIZUJU ZLOČINE
Komemoraciju na Velebitu pratio je veliki broj novinarskih ekipa, čak i predstavnici najvećih hrvatskih medija, ali u njihovom izvještavanju glavni fokus je bilo hapšenje, da bi mogli što više da relativizuju sam događaj podsjećanja na zločine.
Tako vijest HRT pod naslovom “Sjećanje na stradale u Jadovnom: Uhićen osumnjičeni za Manjaču”, komemoraciju na Velebitu spominje samo u kontekstu kako je Lukajić uhapšen kada je krenuo na komemoraciju.
Novinari RTL-a su hapšenju Lukajića takođe dali veliki prostor, uz opasku da je “planirao sudjelovati na komemoraciji za žrtve drugog svjetskog rata”.
Uz to,hrvatski mediji su ponovo pokazali da su u potpunosti opredijeljeni da budu dio političke propagandne mašinerije. Novinari Nove TV i portala dnevnik.hr (koji djeluje u okviru Nove TV) su zaboravili i osnovno načelo presumpcije nevinosti, ustvrdivši u naslovu da je “uhićen zapovjednik zloglasne Manjače: Zapovijedio mučenje zarobljenika, ponekad i sam u tome sudjelovao.
O 40.000 ubijenih u samo jednom koncentracionom logoru u hrvatskim medijima i dalje nema mjesta!