U Kongresu Sjedinjenih Američkih Država u srijedu, 18. aprila, održano je saslušanje na temu „Naslijeđe Dejtona i budućnost Bosne i Hercegovine i Zapadnog Balkana“. Svjedočili su Metju Palmer, vršilac dužnosti zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD, Saša Toperić, viši saradnik i direktor inicijative za Sredozemlje, Bliski istok i Persijski zaliv pri Centru za transatlantske odnose, Filip Leru-Martin, direktor Sektora za vladavinu prava, pravdu i sigurnost pri Institutu za mir SAD, Širli Klojs Diagardi, savjetnica za balkanske odnose pri Albansko-američkoj građanskoj ligi i Kurt Basiner, suosnivač i viši stručni saradnik Savjeta za politiku demokratizacije.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Reforme Izbornog zakona
Metju Palmer je svedočio u prvom panelu naglasivši da postoji rizik da bi izbori u Bosni i Hercegovini ove jeseni mogli stvoriti postizbornu krizu i dovesti do nemogućnosti formiranja vlasti, osim ako politički lideri ne postignu sporazum o reformama Izbornog zakona. Bez vlade, zemlja bi se mogla suočiti s produženom poslijeratnom krizom tokom koje bi bio zaustavljen napredak na polju borbe protiv korupcije, jačanja vladavine zakona, borbe protiv nasilnog ekstremizma i unapređenja evroatlantske integracije zemlje. Postoji znatan rizik da korumpirani akteri iskoriste priliku da potkopavaju državne institucije i dodatno slabe vladavinu zakona. Osnovne državne odgovornosti poput donošenja budžeta postale bi nemoguće. Ono što je najvažnije, takvi unutrašnji problemi u Bosni i Hercegovini otvaraju vrata drugim akterima poput Rusije, koja ima tendenciju stvaranja haosa u regiji i zaustavljanju evroatlantske budućnosti BiH.
Kako bi se osiguralo da se izborni rezultati mogu provesti, politički establišment Bosne i Hercegovine mora postići kompromise koji uravnotežuju kolektivna prava tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine s individualnim pravima svih građana Bosne i Hercegovine. Napetost između ovih često suprotstavljenih načela političkih sistema odražava se u brojnim predmetima podnesenim Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Evropskom sudu za ljudska prava. Trenutni napori za izbornu reformu trebaju biti usmjereni ka pronalaženju uravnoteženih rješenja koja su u skladu s odlukama tih sudova.
Najneophodnija reforma odnosi se na izbore za Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. U decembru 2016. godine Ustavni sud presudio je da je izborni mehanizam za uspostavljanje Doma naroda Federacije bio u nesuglasju s Ustavom i naložio je državnoj skupštini da za šest mjeseci prepravi Izborni zakon. Kada parlament to nije uspio, sud je poništio ove dijelove zakona i time elimisao pravnu osnovu za osnivanje Doma naroda. Bez potpuno konstituisanog Doma naroda, nemoguće je formirati ni vladu Federacije, kao ni Dom naroda na državnom nivou. Kao posljedica toga, ni Federacija, ni vlada na državnom niovu ne bi mogle usvajati zakone.
Sličan problem na lokalnom nivou predstavlja grad Mostar. Državni parlament nije uspio izmijeniti dijelove Izbornog zakona koji je Ustavni sud proglasio neustavnim, pa ih je sud ukinuo. Kao rezultat, Mostar nije održao lokalne izbore od 2008. godine.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Evropski sud za ljudska prava takođe su u brojnim slučajevima odlučivali da su ustavne odredbe koje uređuju izbore za Predsjedništvo diskriminirajuće. Trenutno svako ko nije iz jedne od tri glavne etničke grupe ne može se kandidovati za predsjednika. Promjena ove prakse zahtijevala bi izmjenu državnog ustava, što je dugotrajni zadatak koji će zahtijevati značajnu političku volju. Nismo vidjeli nijedan prijedlog koji na zadovoljavajući način rješava ovo pitanje.
Rješavanje izborne krize u BiH
U drugom panelu prvi je svjedočio Saša Toperić. On je podsjetio da je 2016. godine Ustavni sud BiH presudio u predmetu Ljubić da je Izborni zakon BiH kršio ustavna prava konstitutivnih naroda (Srba, Hrvata i Bošnjaka) garantovanih Dejtonskim sporazumom. Sud je izjavio da bi svaki konstitutivni narod trebao birati sopstvene predstavnike u Domu naroda Federacije na slobodnim i poštenim izborima. U sadašnjoj situaciji, članovi jednog konstitutivnog naroda mogu izabrati predstavnike drugog konstitutivnog naroda (npr. Bošnjaci bi mogli izabrati predstavnike Srba u Domu naroda Federacije). Sud je takođe utvrdio da se isto načelo odnosi i na izbore članova tročlanog Predsjedništva i delegata za Dom naroda na državnom nivou.
Sud je naredio Parlamentu BiH da donese reformu izbornih zakona u roku od šest mjeseci. Parlament nije postupio u skladu s odlukom suda. Ako Parlament do 8. maja ne izmijeni zakon, opšti izbori u oktobru 2018. godine mogu biti poništeni, potencijalno bacajući zemlju u politički haos. Međutim, Parlament i dalje može izmijeniti zakon sve do izbora, ali to je opasan presedan koji se protivi demokratskim normama.
Posljedice poništavanja uključuju i nepostojanje potpuno funkcionalne vlade i parlamenta na entitetskom i državnom nivou, kao i uticaj koji će to imati, uključujući: moguću potpunu paralizu političkog sistema, unutrašnje ustavne krize, blokiranje bilo kojih budućih reformi i visok rizik za regionalnu nestabilnost i spoljašnje uplitanje, manipulaciju i destabilizaciju.
Paralelno s ovim pitanjem, Evropski sud za ljudska prava višestruko je presudio da su ustavne odredbe BiH o tome ko se može kandidovati i biti izabran za državno predsjedništvo nespojive s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Naime, presuda Sejdić-Finci je tvrdila da je zahtjev za etnicitetom predsjedničke službe – da članovi Predsjedništva moraju biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci – diskriminiše ostale građane BiH koji se ne prepoznaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda, kao što su Jevreji, Romi ili neke druge manjinske grupe koje nisu dio konstitutivnih naroda. Evropski sud za ljudska prava zahtijeva od BiH da izmijeni ustav kako bi uklonio ovaj diskriminirajući element, ali napredak još nije postignut.
Evropska unija je više puta izjavila da je provođenje presude Sejdić-Finci preduslov za BiH kako bi postala kandidat za članstvo u EU. Ove odluke Evropskog suda za ljudska prava trebaju se provesti odmah nakon što Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za članstvo u EU, u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma i prava tri konstitutivna naroda.
Vlada Bosne i Hercegovine mora poštovati Dejtonski mirovni sporazum i sudske presude. Prava konstitutivnih naroda i prava građana i manjina moraju biti zaštićena. Neuspjeh parlamenta u Bosni i Hercegovini da se sprovede važne presude Ustavnog suda predstavlja značajnu zabrinutost za buduću demokratsku putanju zemlje i njenu predanost vladavini zakona.
Posljedice neuspjeha reforme Izbornog zakona
Ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona, BiH će se suočiti sa sljedećim posljedicama:
- Doći će do izbora u oktobru 2018, ali mnogi će rezultati biti nevažeći;
- Zemlja će imati samo djelimičnu vladu, bez sposobnosti donošenja zakona, uključujući zakon kojim bi riješila ovu krizu. Federacija Bosne i Hercegovine neće dobiti vladu ili parlament;
- Republika Srpska dobiće vladu. Ova kriza može Miloradu Dodiku pružiti izgovor da nastavi sa secesijom pod izgovorom da je BiH nefunkcionalna tvorevina;
- Put do NATO i EU biće zatvoren za BiH u doglednoj budućnosti;
- Hrvatska i Srbija će vjerovatno biti uvučene u ovu krizu, pogoršavajući regionalnu stabilnost i šanse Srbije za ulazak u EU;
- Rusija će biti u mogućnosti da iskoristi ovu nestabilnost kako bi promovisala sopstvene interese;
- Nestabilnost bi takođe mogla povećati rizik od islamskog terorizma na način da će islamski ekstremisti koristiti BiH kao tranzit i bazu za svoje operacije.
Šta dalje?
Čini se da postoji konsenzus da je moguće provesti reforme Izbornog zakona u vezi sa Domom naroda. Međutim, provođenje odluke Sejdić-Finci i drugih presuda Evropskog suda u ovom trenutku ne može biti učinjeno bez ustavnih amandmana za šta nema dovoljno podrške u parlamentu. Sve političke stranke se slažu da se mora provesti reforma Izbornog zakona u vezi sa Domom naroda, ali ne postoji dogovor o tome kako to učiniti i nijedna strana ne nudi nove prijedloge.
Rješavanje pitanja izbora ključni je pokazatelj vladavine prava i pravog funkcioniranja demokratije u Bosni i Hercegovini. Politički lideri u Bosni i Hercegovini razvili su lošu naviku ignorisanja sudskih presuda s kojima se ne slažu i pristupanja gorućim pitanjima, i to često samo ako se pritiskate. Bosna i Hercegovina mora razviti novu naviku poštivanja sudskih presuda, čak i ako su politički nepopularne.
Slična razmišljanja iznijeli su i ostali učesnici naglašavajući potencijalnu političku blokadu zemlje i krizu koja bi mogla zahvatiti ne samo BiH nego i cijeli region.
