Razlozi za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima sadržani su u potrebi da se pored postojeće zakonske mogućnosti pojedinačnog učlanjenja zaposlenih lica u dobrovoljni penzijski fond, stvore pravne pretpostavke za njihovo kolektivno uključivanje, rečeno je novinskoj agenciji Srna u Ministarstvu finansija Republike Srpske.
Prema predloženom rješenju, organizator penzijskog plana zaključuje ugovor sa društvom za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom kojim se obavezuje da će za članove plana, isključivo iz sopstvenih sredstava, vršiti uplate penzijskih doprinosa na njihove individualne račune.
Predloženo rješenje dozvoljeno je samo pod uslovom spremnosti poslodavca da vlastitim sredstvima finansira penzijske doprinose svojih zaposlenih, ne uslovljavajući takve doprinose dodatnim uplatama na teret zaposlenog.
U slučaju kolektivnog pristupanja penzijskom fondu, naveli su u Ministarstvu finansija Srpske, princip dobrovoljnosti ostvaruje se kroz pravo nesaglasnog lica da se, na vlastiti zahtjev, isključi iz penzijskog plana.
Cilj ove izmjene Zakona je dalji razvoj tržišta dobrovoljnog penzijskog osiguranja, kao posebnog oblika dugoročne namjenske štednje, kroz afirmisanje poslodavaca da grupno uključe zaposlene u penzijski plan, a koje treba da omogući dodatne penzije putem sigurne dugoročne štednje u penzijskim fondovima, kao i da podstakne dalji razvoj finansijskog tržišta, a time i privrede u cjelini.
Na ovaj način, Vlada Republike Srpske je izrazila snažno opredjeljenje za razvoj ovog oblika dugoročne namjenske štednje za penzijsku dob, a što treba da doprinese podizanju svijesti pojedinaca o potrebi i značaju štednje, radi obezbjeđenja dodatne sigurnosti u starosti, kako se navodi.
Dakle, vlast RS će nastojati da zakonski reguliše kolektivno učlanjivanje zaposlenih lica u dobrovoljne, odnosno privatne penzijske fondove, tj. da se poslodavci obavežu da će vlastitim sredstvima finansirati penzijske doprinose svojih zaposlenih. Drugim riječima, da pored uplaćivanja u Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS uplaćuju i u privatne fondove. Naravno, pod istim ili sličnim uslovima i okolnostima kao i za Fond PIO.
Do čega bi to moglo dovesti? Do rasterećenja Fonda PIO, ali i do neprijatne situacije za vlastodršce u RS proizvedene ovim činom koju su sami proizveli. Iako su privatni penzijski fondovi legitimni, štaviše poželjni, postavlja se pitanje kako će vlast u RS ispuniti neka svoja obećanja ako se ovaj zakon usvoji? Naime, iz mjeseca u mjesec stalno najavljuju povećanje penzija. Ukoliko se određeni dio poslodavaca odluči da svojim radnicima doprinose uplaćuje u privatne fondove, postavlja se pitanje kako će se Fond PIO onda puniti? Iako će se Fond PIO rasteretiti zato što određeni broj radnika više neće biti u njihovom sistemu, ili će biti manje opterećeni, samim tim će biti u obavezi da im isplaćuju manje penzije kada za to dođe vrijeme, pitanje je ko će uplaćivati doprinose za već postojeće penzionere? Od čega će se puniti kasa Fonda PIO?
Poseban problem predstavlja odnos zaposlenih i penzionera u RS. Prema poosljednjim podacima Fond PIO isplaćuje 265.542 penzije. Ukupan broj osiguranika Fonda PIO iznosi 314.029, što već predstavlja neodrživih 1,18 radnika na jednog penzionera. Uzevši u obzir postojeći trend smanjivanja populacije, postavlja se pitanje koliki će biti omjer zaposlenih, odnosno lica koja uplaćuju doprinose, i penzionera za koju godinu, ili deceniju? Posebno ukoliko se radnici i poslodavci “prebace” na privatni penzijski sistem? Da li će penzijski sistem, koji je već na “ivici opstanka”, biti samoodrživ?
Ukoliko se radi o omogućavanju dodatne penzije, postavlja se pitanje čemu postojanje Fonda PIO? Zašto vremenom zaposleni i poslodavci u potpunosti ne bi prešli u sistem dobrovoljnog, odnosno privatnog penzijskog osiguranja? Opet se vraćamo na finansiranje Fonda PIO. Ko bi onda punio njihovu kasu ukoliko bi radnici i poslodavci prešli na privatno penzijsko osiguranje? Kako će onda vlast RS da ispuni svoja obećanja o povećanju penzija? Novim zaduženjima?
S druge strane, ako se bude istrajavalo na dvostrukom sistemu uplaćivanja doprinosa za penzijsko osiguranje, državnom i privatnom, ko bi od radnika i poslodavaca pristao na “dvostruko izvlačenje para iz džepa” i zašto bi pristali na to? Zašto umjesto privatnog penzijskog osiguranja novac ne bi stavljali na štednju? Takođe, ko bi od poslodavaca u ovakvoj društveno-ekonomskoj situaciji pristao na tako nešto?
Prijedlog za izmjene ovog zakona se čini kao “posipanje pepelom” vlasti RS, implicitno priznanje da nisu sposobni da održe postojeći penzijski sistem i traženje “izlazne strategije” za period kada će penzijski sistem doživjeti krah.
