Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je dobrim dijelom uzročnik trenutnih političkih problema u Bosni i Hercegovini, inače poznat kao simbol političkih tenzija i rigidnih stavova, napravio je neočekivani zaokret ponudom za pregovore i spremnošću da privremeno “zamrzne” zakone koje je Narodna skupština RS nedavno usvojila, a koji su u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine.
U poznatom tonu, pozvao je na povratak izvornom tekstu Ustava BiH i dijalog između tri konstitutivna naroda, uz jasan uslov da se ponište sve odluke koje je donio visoki predstavnik Kristijan Šmit.
“Често враћање на темељна начела устава је апсолутно неопходно за очување благослова слободе”, ријечи су Бенџамина Френклина.
Враћање на Устав БиХ је једини гарант њеног опстанка и функционисања.
Зато поздрављам поруке предсједника Макрона @EmmanuelMacron , комесарке Калас…
— Милорад Додик (@MiloradDodik) April 10, 2025
Ova nagla promjena tona ne dolazi iz “vedra neba” – Dodik se nalazi pod sve većim međunarodnim pritiskom. Optužen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika i suočen s pravosudnim procesima u BiH, uključujući potjernicu domaćih pravosudnih institucija, Dodik ipak bez problema putuje – od Izraela do Rusije, gdje se nedavno sastao s Vladimiom Putinom.
Dok EU šalje jasne poruke o poštivanju vladavine prava i podršci suverenitetu BiH – kroz izjave Emanuela Makrona, Kaje Kalas i drugih evropskih lidera – Dodik istovremeno balansira između otvorene konfrontacije sa Šmitom i pokušaja da se predstavi kao jedini istinski branilac Ustava BiH.
“Hoćemo da damo šansu dijalogu i dogovoru tri naroda”, poručuje Dodik, uz ograđivanje da se to može desiti samo ako se ponište sve odluke koje je visoki predstavnik donio. Taj retorički manevar upakovan je u “poziv na razum” koji djeluje više kao ucjena nego kao iskren pokušaj pomirenja.
Očigledan je pokušaj Dodika da iskoristi podršku iz dijelova EU, posebno Mađarske, kao i tradicionalnu oslonjenost na Rusiju, kako bi dobio manevarski prostor. U domaćem političkom prostoru, pokušava izazvati rascjep između lidera bošnjačkih i hrvatskih političkih stranaka, računajući na opstanak “Trojke” (SDP, NiP, NS) i njihove nespremnosti da u potpunosti zatvore vrata dogovorima.
Međutim, upravo iz tih redova stižu jasne poruke: “S bjeguncima se ne pregovara – osim o predaji”, poručuju iz Trojke, podsjećajući da se Dodik ne može smatrati sagovornikom sve dok bježi od pravosudnog sistema.
Dodik i njegovi saradnici, uključujući Željku Cvijanović, pokušavaju stvoriti narativ u kojem su oni ti koji čuvaju mir i stabilnost, dok istovremeno negiraju legitimitet pravosudnih institucija i otvoreno osporavaju autoritet visokog predstavnika. Cvijanović se čak pismom obratila EUFOR-u, moleći ih da se ne miješaju u eventualno privođenje političkog vrha Republike Srpske, čime se dodatno potvrđuje osjećaj političke panike unutar SNSD-a.
Na drugoj strani, iz “političkog Sarajeva” stižu veliki planovi o izbacivanju SNSD-a iz vlasti, ali bez konkretnih mehanizama. Činjenica da SNSD ima kontrolni paket u Domu naroda čini ovu “misiju” gotovo nemogućom. Bošnjački lideri, koji su i sami ranije koristili mehanizme blokade, danas se nalaze u političkoj klopci sopstvene retorike.
Dodikovo trenutno popuštanje nije nužno znak slabosti, već dobro poznata strategija: pojačati tenzije, izazvati krizu, a zatim se prikazati kao faktor stabilnosti – i naplatiti ustupke. Međunarodna zajednica, a posebno lideri u EU, suočeni su s izazovom: ako pristanu na pregovore s Dodikom bez prethodnog poštovanja pravosudnog procesa, riskiraju da sruše temelje vladavine prava u BiH.
Pitanje koje ostaje jeste – ko će mu prvi baciti pojas za spašavanje? Ili ćemo, kao i mnogo puta do sada, svjedočiti još jednom “spašavanju” političke karijere Milorada Dodika, uz novu cijenu koju će platiti institucije države BiH? Jer, kako kaže sam Dodik: “Kako se dogovorimo – tako će nama biti. Ne nekima drugima.” A upravo u toj rečenici krije se srž problema – i odgovora.
Gerila.info
