Dan grada pretvoren je u trku u dodvoravanju Aleksandru Vučiću, čiji dolazak je juče zasjenio proslavu obilježavanja Dana Banjaluke. Oduševljenje koje, makar zvanično, pokazuju domaći političari bez obzira bili vlast ili opozicija donekle je razumljivo sa političke tačke posmatranja stvari jer se svi bore za njegovu naklonost pred naredne opšte izbore u Bosni i Hercegovini jer, htjeli to priznati ili ne, onaj koga Vučić podrži ili ga bar ne proglasi neprijateljem Republike Srpske, ima znatno veće šanse za pobjedu na izborima. Zašto je tako i šta to govori o političkoj svijesti prosječnog glasača u Republici Srpskoj posebna je tema. Činjenica je da je Vučić dobio Ključ grada, da su odbornici gotovo jednoglasno (osim onih koji nisu glasali nikako) podržali da on dobije Ključ grada i postane počasni građanin Banjaluke takođe pokazuje da čak i odbornici lokalnog parlamenta vjeruju da nije mudro dovoditi u pitanje to da li je Vučić zaslužio ili ne to priznanje. Ili jednostavno svi odreda vjeruju da jeste.
Kako god, u mnoštvu najavljenih projekata koje su delegacije Republike Srpske, Bosne i Hercegovine (Milorad Dodik) i grada Banjaluka dogovorili sa predsjednikom Srbije ponovo se na spisku našao projekat izgradnje aerodroma u Trebinju. Projekat koji je od građana sa ove strane Drine u desetak proteklih godina isisao desetak miliona maraka. Najavljeno je da će u trebinjski aerodrom biti uloženo oko stotinu miliona maraka, od čega će Srbija da investira osamdesetak dok bi Republika Srpska trebalo da uloži oko dvadeset miliona.
U Trebinju je u septembru prošle godine osnovano novo preduzeće Aerodrom Trebinje a ne čelo preduzeća postavljen je inženjer iz Niša Mladen Stanković inače i zaposlen u niškom aerodromu Konstantin Veliki. Javnost u Srpskoj već je upoznata o propalim projektima u vezi sa trebinjskim aerodromom jer je Vlada Srpske prve letove sa trebinjskog aerodroma najavljivala za 2011. godinu a bilo je osnovano i preduzeće Aerodromi Trebinje. Urađene su studije kada je ocijenjeno da bi trebinjski aerodrom sa pistom dugačkom 3 kilometra mogao biti isplativ ali da bi u njegov razvoj u deset godina trebalo uložiti gotovo 300 miliona maraka. Iz Vlade Srbije sada najavljuju prve letove iz Trebinja 2022. godine.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Mišljenja stručnjaka o svrsishodnosti gradnje aerodroma u Trebinju su različita. Nedavno je vazduhoplovni analitičar Alen Šćurić u kolumni koju je objavio pojasnio da mali aerodromi u regionu nemaju nikakve šanse za razvoj i opstanak pored velikih aerodroma u Beogradu, Zagrebu, Dubrovniku…
On pojašnjava da je u regiji u posljednjih dvadeset godina predstavljeno petnaestak projekata gradnje novih aerodroma koji “nisu imali nikakvog smisla i koji su srećom ostali samo na predizbornim obećanjima lokalnih političara”.
Šćurić pojašnjava da je, ipak u slučajevima Kraljeva, Trebinja i Bihaća potrošen ogroman novac na nelogične projekte nepotrebnih aerodroma.
On pojašnjava da je u aerodrom Morava kod Kraljeva uludo uloženo oko 30 miliona evra.
“Najveći problem je što je aerodrom na samo 140 km do Beograda, a krajem prošle godine (2019) dogotovljen je cijeli potez autoputa od Surčina (Aerodroma Beograd) do Čačka, dočim će putnici iz tog kraja trebati samo malo više od sat vremena za doći do Aerodroma Beograd. U odbrani investicije javljaju oni koji kažu, da aerodromu gravitiraju i oni koji su i još dalje od Čačka na jugozapad, a njima treba više do Beograda. Naravno, pobogu, ali zar se stvarno aerodrom gradi na svakih stotinjak kilometara zato jer ima par hiljada stanovnika kojima je veliki aerodrom udaljen 200 ili čak 250 km? Znači li to da u Srbiji treba hitno sagraditi još bar 7 aerodroma u Somboru, Subotici, Kikindi, Vršcu, Negotinu, Vranju, Užicama (Ponikve). Treba li istom logikom u Crnoj Gori sagraditi aerodrom u Pljevlji, u Makedoniji u Gevgeliji i Delčevu, u Hrvatskoj u Požegi, Virovitici, Čakovcu, Hrvatskoj Kostajnici, Gospiću, Pločama, a u BiH u Bihaću, Trebinju i Livnu. No, ovo posljednje zapravo i nije dobar primjer jer genijalci slične provenijencije pokušavaju upravo to napraviti, uz četiri aerodroma koji imaju preskroman promet oni bi gradili još dva nepotrebna. No, o tome nešto kasnije. Kojeg smisla ima graditi aerodrom ako potencijalni putnici mogu za sat vremena doći na aerodrom koji ima desetke linija, stotine dnevnih polazaka i preko 6 milona putnika? Koja linija iz Morave može konkurirati Beogradu i koliko bi sedmičnih frekvencija morala imati da bude konkurentna? Odgovor je kratak i jasan: ne postoji takva. Zašto bi putnik koristio liniju za Beč koja ide tek tri puta sedmično i time imao limitiranost boravaka u Kraljevu ako iz istog tog Beča ima 6 dnevnih polazaka za Beograd, tj. put može idealno prilagoditi? A zbog par možebitnih charter letova mjesečno ne može se graditi budućnost aerodroma, to jednostavno niti je isplativo, niti logično“, piše u svojoj kolumni ovaj vazduhoplovni analitičar.
On podsjeća da aerodrom u Mostaru, prema tadašnjim podacima, ima svega 32 000 putnika godišnje iako mu gravitira nekoliko popularnih turističkih odredišta a da aerodrom Brač ima 25 000 putnika iako je turistički potencijal Brača nemjerljiv sa turističkim potencijalom i ponudom regije koja gravitira aerodromu u Kraljevu.
“Projekat je za 22 milona EUR dobio savremen 3.000 m2 velik terminal, cargo skladište, pistu 2.265 x 30 metara, napravljene su pristupne ceste, parkirališta. Vlast je ovaj terminal koristila u dnevnopolitičke promotivne svrhe, puno obećavala, nekoliko puta je prolongirano otvaranje, no nakon utrošenih sredstava i promo leta Jat-a terminal je zjapio prazan punih 8 godina. I potom se prošle godine (2019) projekat izvukao iz mrtvih. Naime, vlast je potrošila dodatnih 8,5 miliona EUR za rekonstrukciju uzletno-sletne staze i opremu terminalne zgrade. I zaposlila nevjerovatnih 50 zaposlenika? Za što, pobogu? Za koje putnike? Zračna luka Brač ima tek 18 zaposlenika i servisira zrakoplove Airbus A319. Zašto tolika megalomanština i tri puta veći broj zaposlenika. Trebalo je zaposliti 15-tak ljudi i potom, ako projekt stvarno saživi, a nije, dalje zapošljavati. Obnovljena pista je produžena na 2500 metara i proširena na 40 metara. Resorna Ministrica Zorana Mihailović obećala je da će na novu pistu slijetati Airbusi A320 obitelji i Boeinzi 737. No, nakon što se pista obnovila ustanovili su da ne može podnije opterećenje uskotrupnih aviona, tj. da je 8,5 miliona EUR bačenih u vjetar jer na pistu i dalje može slijetati samo ATR 72 i slični avioni. Majko mila! Pa zar je stvarno moguće da niko od inženjera nije obavio izračune prije investicije? Zar je stvarno moguće da je neko navlačio asfalt i pritom nije znao što radi, te je bacio više miliona EUR? Ko će odgovarati za ovako flagrantan diletantizam? Kada se uvidjelo da su napravili jedan od najvećih fijaska u povijesti regionalnog zrakoplovstva, data su dalja obećanja kako bi se „oprao obraz“, pa je vlast obećala i drugu pistu. Direktor Aerodroma Srbije, Mihajlo Zdravković, je najavio pistu od 3.000 metara i širine od 60 metara. No, ovo je tek biser. Pista za širokotrupce u Moravi? Stvarno netko očekuje širokotrupce u Moravi? Tako dugu pistu nema ni Split (3,3 milijuna putnika), Priština (2,4 milijuna), Skopje (2,4 milijuna), Podgorica (1,3 milijuna), Sarajevo (1,1 milijun). Da skratimo, pistu takve dužine u regiji ima samo Beograd, Zagreb, Dubrovnik i Ljubljana. A uskoro, eto i Morava. Kaže Zdravković da su sredstva već osigurana. Takva pista košta bar 80-100 milijuna EUR. Nazdravlje. A 60 metara širine? Za što? Svi aerodromi u regiji, pa i oni najveći poput Beograda imaju pistu široku standardnih 45 metara. A Kraljevo će imati 15 metara širu? Ili direktor ne zna što govori ili netko ovdje opako mulja sa krajnje nepotrebnim troškovima. Iako je ministrica Mihalović najavila da će do kraja godine na aerodromu biti 20.000 putnika, isto se nije desilo. Ni par mjeseci nakon otvaranja (28.6.2019) nije bilo ni jedna jedine kompanije koja je imala komercijalni interes pokretanja letova iz Morave“, pisao je prošle godine Alen Šćurić.
On podsjeća da je Zorana Mihajlović obećala da će u 2020 godini sa Morave letjeti 150 000-200 000 putnika godišnje. Dalje piše da iako u BiH četiri postojeća aerodroma rade na granici isplativosti sa manje od dva miliona putnika godišnje od čega većina leti preko aerodroma u Sarajevu vlast u BiH najavljuje nove megalomanske aerodromske projekte. Za aerodrom u Bihaću lokalna vlast je pokrenula preduzeće Aerodrom Bihać da su potrošena milionska sredstva a da je više nego upitno zašto Bihaću gradu sa 56 000 stanovnika treba komercijalni aerodrom. Aerodromu bi gravitiralo tek oko 270 000 ljudi što je premalo, smatra on.
On podsjeća da u blizini Bihaća postoje aerodromi u Banjaluci, Zagrebu i Zadru.
Kao najluđi projekat Šćurić vidi projekat gradnje aerodroma u Trebinju.
“Lokalna zajednica i Republika Srpska su uložili 820.000 EUR u projektnu dokumentaciju, te nedefinirana sredstva u studije isplativosti (austrijski konzultant), plaće zaposlenika (u jednom momentu su imali 5 zaposlenih) i administrativno-uredske troškove javnog poduzeća koje su 2008. osnovali sa svrhom pokretanja aerodroma. U jednoj godini troškovi javnog poduzeća su bili oko 180.000 EUR. Iz svega toga proizlazi da je za nepostojeći aerodrom potrošeno bar 2 milijuna EUR. Aerodrom je imao za cilj preuzeti dio putnika Dubrovnika i Tivta, za tu nakanu napraviti pistu od 2.600 metara, te terminal početnog kapaciteta 260.000 putnika godišnje. 2014. javno poduzeće Aerodrom Trebinje ispisano je iz sudskog registra“, piše Šćurić.
Nakon toga gradnju aerodroma najavio je biznismen Rodoljub Drašković ali je ta najava ponovo ostala bez realizacije.
“I tada su svi konačno mislili da je ova suluda ideja trajno otišla u zaborav. No, ne. U VIII. mjesecu ove godine Vlada Srbije je izjavila da će financirati izgradnju Aerodroma Trebinje. Greenfield. I najavila se piste od 2500 metara, terminal za 260.000 putnika, pripadajuća stajanka, kontrolni toranj i ostala infrastruktura, te oprema. Dakle investicija od bar 200 milijuna EUR. Predsjednik Vučić je najavio izgradnju aerodroma u čijem neposrednom okruženju živi tek 40.000 ljudi, koji na 45 minuta udaljenosti ima najsuvremeniji Dubrovnik (38 km), te u krugu od sat i pol do dva sata vožnje ima još tri aerodroma, Tivat (62 km), Mostar (108 km) i Podgorica (126 km). Trebinje ni sa pola milijarde EUR ne može konkurirati Podgorici i Tivtu, a kamoli Dubrovniku“, piše Šćurić
On dalje pita ko će letjeti iz Trebinja. On pojašnjava da tom gradu gravitira premalo, uglavnom siromašnog stanovništva i da je turizam nerazvijen. Podsjeća da banjalučki aerodrom ne uspijeva ostvariti isplativ saobraćaj za Beograd a da Vlada subvencioniše letove Ryanaira da bi ta kompanija uopšte letjela iz Mahovljana. Banjaluka tek uz subvencionisanje letova ima nešto manje od 150 000 putnika (prije pandemije), što je pojašnjava ovaj analitičar i dalje premalo.
“Trebinje se nada privući dio putnika Dubrovnika i Tivta. Koja bi se to kompanija odlučila za Trebinje, aerodrom koji nije u Evropskoj Uniji, za razliku od Dubrovnika, dakle ima daleko veće administrativne i druge probleme kod pokretanja linija. Uz to putnici bi tada morali prelaziti dosta tvrdu granicu što im produžuje putovanje za bar sat vremena, u top sezoni i više. Na koncu, potencijalni putnici doživljavaju ovaj prostor na razini Afrike, zaziru od njega, dobar bio njih misli da se u BiH još uvijek vodi rat. No, Dubrovnik, za razliku od toga ima odličnu reputaciju svjetske destinacije. I onda neka mi neko pametan kaže zašto bi se kompanije odlučile za tako lošu alternativu i koliki popusti bi trebali biti da se tako što desi. A ako se daju abnormalni popusti i subvencije kako će investicija poreznih obveznika Republike Srbije donijeti benefit Srbiji i povratiti investiciju u 25 godina? Na koncu, zar su tvorci ove ideje mislili da će Zračna luka Dubrovnik stajati prekriženih ruku i neće napraviti ništa. Ona ima i te kako ozbiljne i moćne metode da se othrva neafirmiranom Trebinu, od popusta za LCC, preko marketinških i lobističkih akcija, do administrativno-birokratskih, pa čak i navigacijskih prepreka. Europska Unija je u ZL Dubrovnik uložila ogroman novac, nije vjerojatno da svoju ogromnu investiciju neće i sama zaštititi. Jednako tako i Crna Gora će poduzeti mjere za zaštitu Tivta i Podgorice. Jel moralno koristiti takve metode? Zašto bi dubrovački turizam koji investira desetke milijuna EUR svake godine u promociju i dovođenje turista, te je uložio par stotina milijuna EUR u svoju destinaciju, sada to tržište prepustio nekome tko nije uložio apsolutno ništa? Jel moralno koristiti benefite tuđe ogromne investicije? U poslovnom svijetu moralnost nije osnovni princip, konačno sama moralnost u poslovanju je uvijek dvojbena i stvar je kuta gledanja, te gotovo nikada nije crno-bijela“, piše Šćurić u svojoj kolumni iz decembra prošle godine.
On napominje da je u regiji i prije raspada Jugoslavije bilo previše aerodroma od kojih većina nije mogla biti komercijalno isplativa i morali su plaćati ogroman novac kompanijama da lete sa tih aerodroma. On zaključuje da ni daleko bogatije zemlje od zemalja regiona ne grade aerodrome na svakih 150 kilometara jer je to prosto ludilo.
(izjave Alena Šćurića preuzete sa adrese zamaaero.com)
GERILA info
