Radnici RiTE Ugljevik već danima protestuju i traže smjenu odgovornih za kolaps tog preduzeća, u “Elektroprivredi Srpske” najavljeno je smanjenje plata za 10 odsto, zbog čega je pitanje dana kada će i tamošnji radnici izaći na ulice, “Šume RS” se raspadaju po šavovima, nezadovoljni bivši borci VRS prijete blokadom puteva i republičkih institucija, lider Sindikata uprave Republike Srpske Božo Marić tvrdi da je pitanje dana kada će izbiti veliki socijalni nemiri…
Iako je u Republici Srpskoj narod već godinama “učen i naučen” da teško živi i sastavlja kraj s krajem, navedeni primjeri sve glasnijeg bunta radnika i gladnih ljudi mnogi ocjenjuju kao najavu mogućeg “vrelog proljeća” u kome će socijalni bunt, a ne jalovi politički napori opozicije dovesti do kolapsa aktuelne vlasti.
Slučajno ili ne, usred spekulacija o “vrelom proljeću” koje se sprema, lider SNSD i aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čim se vratio s bolovanja, najavio je značajno povećanje plata pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova.
“Što se tiče policije, imajući u vidu da im je ranije uskraćen dodatak na složenost posla i obavljanje posla u vanrednim situacijama biće povećana odmah 30 odsto, samo po tom osnovu i ovih 10 odsto, što je značajno povećanje. Policajac koji je imao platu 1.600 maraka, sa ovim povećanjima će imati 2.300 maraka”, najavio je Dodik.
S druge strane, nisu rijetka ni razmišljanja da su razlozi za socijalne nemire i masovne štrajkove postojali i ranije, ali da građani Republike Srpske, za razliku ne samo od onih koji žive u razvijenim evropskim državama, već i onih u okruženju, neshvatljivo disciplinovano trpe muku i ćute šta god da ih zadesi.
“Ako gledamo stanje duha i svijesti većine građana u Republici Srpskoj, onda stičemo utisak da su ljudi gotovo obamrli i da ih ništa ne može razdrmati. Svoje frustracije i nezadovoljstvo ispoljavaju preko društvenih mreža, napadajući one koji im dekonstituišu sliku socijalne bijede u kojoj žive. Vidimo da ih ne dotiču ni studentski protesti u Srbiji, koji upravo traže odgovore na pitanja koja se tiču ljudskih života”, kaže za Gerilu politički analitičar Tanja Topić.
I kada bi, dodaje ona, došlo do “socijalnog proljeća”, spin majstori bi ga, prema njenim riječima, veoma brzo ugušili i pretvorili u “obojene” revolucije.
“Ne znam kome bi ih pripisali, kada su u mnogim zemljama na vlast došli ili se spremaju da je preuzmu “prijatelji” aktuelne vlasti. Višegodišnja povezanost na pipu vlasti većem dijelu stanovništva je otupila oštricu kritike, osjećaj ličnog dostojanstva i pretvorila ih u slijepe poslušnike koji će radije ćutati i trpiti. Vreli socijalni bunt trebao se, prema pokazateljima životnog standarda, desiti kudikamo ranije. Ovako su građani Republike Srpske prespavali najbolje godine života”, smatra Topićeva.
Politički analitičar Nebojša Tojagić ističe da se ekonomska slika “boljeg entiteta”, kako je lider SNSD-a često opisivao Republiku Srpsku, poredeći je sa Federacijom BiH, najbolje može opisati kroz izjave premijera Radovana Viškovića.
“Nakon one mudrosti premijera Viškovića da čovjek bez hrane i vode može izdržati mjesec i po dana, u skorije vrijeme bi nam se mogao obratiti ponovo premijer ili ministarka finansija Zora Vidović i reći da pare nisu problem, jer para nema”, kaže Tojagić za naš portal.
Povoda za proteste i za iskazivanje nezadovoljstva ima više nego dovoljno, navodi on, jer je, kako kaže, jasno da je nešto trulo u Republici Srpskoj. Međutim, ni on nije pretjerano ubijeđen da će do većeg socijalnog bunta zaista doći.
“Sva javna preduzeća su na klimavim nogama i odavno su na aparatima. Svuda susrećemo višak zaposlenih i manjak radnika. Nevjerovatan je podatak da postoje zaposleni ljudi koji i ne dolaze na posao. Toliko o njihovim nadređenima. Nedostatаk bilo kakvog sistema, hronični nepotizam, zloupotrebe službenog položaja i nerad su konstanta. Nevjerovatno je da u šumama nema šume, da termolektrane nemaju uglja, da zdravstvo nema legalnu zdravstvenu zaštitu, a da sve većem broju zaposlenih u javnom sektoru kasne plate i raste nezadovoljstvo. Ipak, teško je reći da li će i u kojoj mjeri doći do usijanja i varljivog proljeća i ljeta Vidimo da su studentski protesti u Srbiji dobili podršku studenata iz zemalja regije, Evrope i svijeta, ali ne i od studenata iz Republike Srpske. Očito je podanički mentalitet ovdje pustio predubok korijen i da se ljudi boje svoje sjene”, ocjenjuje Tojagić.
Kada je riječ o protestima u Srbiji, dodaje, jasno je da su dobrano uzdrmali režim Aleksandra Vučića ali se i postavlja pitanje – šta i kuda dalje?
“Slično bi se dogodilo i ovdje. S jedne strane imate ogromno nezadovoljstvo ljudi, a sa druge manje-više nesposobnu vlast koja se bavi samo ostankom na vlasti. Nijedna vlast neće otići sama. Neće niko dati ostavku, spakovati stvari i otići u inostranstvo bez izbora ili državnog udara, koji je kod nas isključen. Razjedinjena opozicija je jedini spas vlasti i to dobro znaju i u Republici Srpskoj i u Srbiji. Neće masa srušiti vladajuće koalicije, već možda opozicione stranke na izborima. Zato bi bilo dobro da se opozicija u Srpskoj što prije okupi i obaveže na kakvo-takvo zajedničko djelovanje”, smatra naš sagovornik.
Protesta će ovdje možda i biti, zaključuje Tojagić, ali neće biti ni upornosti, ni masovnosti, niti socijalne energije kao u Srbiji.
“Vlast nema prostora da udovolji bilo kome i jedino može da obećava nešto malo jednog dana tipa “može bit bidne, može bit nebidne”. Bojim se da to je to i neki domet onih koji krenu u proteste”, predviđa Tojagić.
Gerila.info
