piše Đorđe Vuković
Podigla se ovih dana politička temperatura do usijanja i bez tradicionalnog proljećnog bulažnjenja o stranim agenturama i obojenim revolucijama. Zdravstveni i ekonomski kolaps koji se zloslutno nadvija nad širokim narodnim masama, uz realne i umišljene prijeteće geopolitičke pomrčine, ipak se ne čine dovoljno strašnima da bi lokalne kliconoše politike natjerale da lične i partijske strasti bar na neko vrijeme zaključaju u karantin i poštede mentalno zdravlje onog dijela populacije kojem je ono još koliko toliko vitalno da bi drhtalo o opštem interesu i neizvijesnom sutra.
Budžet grada trebao bi da se nekom pretvori u poligon za političko bankrotstvo. Kakva je stratezima režimske koalicije zadnja namjera, neko bi to nazvao i političkim ciljem, svima je bilo jasno još one pijane novembarske noći poslije koje ne prestaje kolektivno razglabanje o tome ko je više opijen I ošamućen izbornim rezultatima u Banjoj Luci. I dok traje unakrsno opisivanje zatečenih poza, vrijebanje i naduvavanje omaški u paralelnim političkim monolozima, međusobno prebacivanje računa s odloženim plaćanjem ceha, nametnulo se pitanje ima li mladi gradonačelnik dovoljno trezven, dalekovid i potentan tim saboraca za predstojeći dug i mučan obračun sa načetim i uzdrmanim, ali i još opasnijim protivnikom.
Da li bi vlasnici mišljenja i glasova odbornika koji čine skupštinsku većinu u gradu bili ovako samouvjereni i brutalni u taktičkim potezima koje preko njih povlače da je, kojim slučajem, Stanovukovićeva lična pobjeda potom politički i medijski manifesovana kao kota sabiranja svih onih koji se nalaze nasuprot režimskog fronta, slika i prilika društva kojeg se namjerava mijenjati!
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Da iza gradonačelnika danas stoji ozbiljan tim sastavljen od predstavnika svih onih partija i pokreta koji su doprinijeli njegovoj pobjedi u Banjoj Luci, kako se borba ne bi ni simbolički svodila samo na njegove školske drugare i manji dio PDP-a, što je očigledno uzrokovalo defanzivnu orijentaciju, gubitak entuzijazma, pa i rasulo na opozicionom frontu i u onom dijelu javnosti koji je istinski protiv postojećeg režima? Da li bi i tada važile optužbe da su na djelu politička samopromocija I medijski egzibicionizam jedne osobe? Ili da uz gradonačelnika na jutjub konferencijama danas stoji ozbiljan tim sastavljen od nestranačkih ličnosti dokazanih u svojim profesijama, autoriteta u javnosti, struci, javnom radu, među mladima i starima, nacionalnim i internacionalnim krugovima, zdravstvu, biznisu, medijima, sportu, tzv. ljudi od narodnog povjerenja?
Ako uopšte ovdje više i ima takvih?
Da li bi stidljiva najava formiranja koalicije djelovala kao ozbiljan plan za 2022. godinu da je odmah poslije lokalnih izbora započela neprekidna debata svih potencijalnih nosilaca ključnih i temeljitih promjena, analiza I utvrđivanja strateških programa, planska afirmacija protagonista, novih lica i sazrelih ideja, ukrupnjavanja ali i stvaranja širokog fronta, organizacione i informativne mreže, agende javnog zagovaranja itd? Zar ni nakon svega nije dovoljno jasno da je svaki dan kašnjenja nenadoknadiv, a kasni se odavno i dogodine će sve izgledati kao otrcani predizborni trik, pri čemu će se proširiti pandemija malodušnosti i ozlojađenja, a okosnice opozicione borbe mutirati u novi soj preletača!
