Ministar kulture u Vladi Srbije Nikola Selaković nije bio fizički napadnut, uprkos tvrdnjama tabloida, nosilaca vlasti, pa i njega samog, saznaje Danas. Umjesto toga, incident koji je uzburkao javnost bio je isključivo verbalne prirode, što potvrđuje i zvanično rješenje o zadržavanju osumnjičenog, u koje je Danas imao uvid.
U pomenutom rješenju se navodi da je M.T. osumnjičen za „ugrožavanje sigurnosti“, i to isključivo verbalnim uvredama i prijetnjama koje je uputio ministru 7. marta 2025. godine u Beogradu, na uglu ulica Gružanske i Vojislava Ilića. Međutim, ono što upada u oči jeste da rješenje ne sadrži nijedan detalj o konkretnim riječima koje su osumnjičenom stavljene na teret.
Osim toga, ni u jednom dijelu dokumenta ne postoji pomen fizičkog napada. Ipak, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je već u petak uveče na svom Instagram nalogu izjavio da je Selaković fizički napadnut, čime je dodatno podgrijao spekulacije i senzacionalističke naslove u režimskim medijima.
Kasnije se i sam Selaković oglasio, rekavši da ga je nepoznata osoba udarila u glavu.
„Nepoznato lice me je napalo sa leđa dok sam išao od svog stana ka roditeljima, oko 25 do 10 uveče. Kada sam se okrenuo da razgovaram s njim, on me je udario i pobegao. Udario me je u predelu glave, sa leve strane nosa“, izjavio je Selaković.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić dodatno je podgrijao narativ, navodeći da je Selaković došao u policiju krvavog nosa.
Zadržavanje M.T. određeno je zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo i zbog mogućnosti uticaja na svedoke. Međutim, zanimljivo je da u rješenju koje je potpisala majorka policije Bojana Otović Pjanović nije precizirano koje tačno prijetnje su upućene Selakoviću, niti kako su one dovele do ugrožavanja njegove sigurnosti.
Ono što baca dodatnu sjenku na čitav slučaj jeste i to da je majorka Otović Pjanović ranije bila u centru pažnje javnosti zbog kontroverznog slučaja nestale djevojčice Danke Ilić.
Nakon objavljivanja ovog rješenja, postavlja se pitanje da li je čitav slučaj namjerno prenaduvan kako bi se kreirao osjećaj nestabilnosti i ugroženosti nosilaca vlasti, ili je riječ o nesporazumu koji je eskalirao kroz tabloidne interpretacije.
Ako se uzme u obzir da u zvaničnim dokumentima nema dokaza o fizičkom napadu, a da su tvrdnje o istom došle prvenstveno iz vrha vlasti i kontrolisanih medija, moguće je da je riječ o još jednoj medijskoj manipulaciji u cilju skretanja pažnje sa važnijih društvenih problema.
Dok javnost čeka zvanično saopštenje i potencijalne snimke sa mjesta događaja, jedno je sigurno – ova priča je još jedan primjer koliko je teško razdvojiti činjenice od propagande u Srbiji 2025. godine.
