Bosna i Hercegovina je još jednom predmet izvještavanja svjetskih medija. U tekstu za Foreign Policy autorka Emili Tamkin (Emily Tamkin) se pita da li bi Sjedinjene Države trebale spriječiti političku krizu koja nagriza Bosnu i Hercegovinu. U osvrtu na još jednu političku krizu, ko zna koju po redu nakon završetka rata u BiH, autorka ističe da Zapad ne čini mnogo da spriječi antagonizme i nesuglasice koji su prisutni u BiH više od dvije decenije.
Ovog puta u pitanju je Izborni zakon koji, prema autorki, predstavlja primjer slabog ustava koji nikad nije ni bio osnov za rukovođenje zemljom na duži vremenski period. Pored toga, državom upravljaju političari koji nemaju inicijativu za rješavanje krize, dok se strane zemlje nadmeću za uticaj u BiH.
Tamkinova podsjeća da se rat u Bosni i Hercegovini završio prije dvije decenije potpisivanjem Dejtonskog sporazuma a BiH još uvijek koristi Aneks 4 tog sporazuma kao svoj ustav. Iako političke krize nisu novina na Balkanu, kako ističe autorka, sada je je na sceni nova verzija stare krize. Osvrćući se na apelaciju Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti odredbi članova Izbornog zakona BiH koji se tiču načina izbora delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH kao i odluke Ustavnog suda BiH u vezi s njom, autorka navodi da donošenje novog Izbornog zakona neće biti lako.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Željana Zovko, bivša savjetnica za spoljne poslove predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine a danas član Evropskog parlamenta iz Hrvatske, upozorava da postoji opasnost da se novi Izborni zakon neće sprovesti na vrijeme do opštih izbora ove godine zato što ne postoji politička volja i dogovor vladajućih stranaka. S druge strane, postoje mišljenja koja istuču da je posredi borba za političku moć među hrvatskim strankama u BiH, s posebnim fokusom na HDZ.
Jasmin Mujanović, politikolog i autor knjige Hunger and Fury: The Crisis of Democracy in the Balkans (Glad i bijes: Kriza demokratije na Balkanu), ističe da je predloženi Izborni zakon gotovo isključivo proizvod inicijative HDZ-a. „To ima veoma malo veze sa etničkom pripadnošću ili nacionalizmom“, dodaje Mujanović. Navodi da je to kontinuirani pokušaj HDZ-a da stvori „de facto jednopartijsku državu u dijelovima države u kojima dobro prolazi na izborima“. Na kraju je naglasio da će Evropski sud za ljudska prava odmah oboriti HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona.
Florijan Biber (Florian Bieber), profesor na Studijama jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, ističe da HDZ, u nastojanju da obezbijedi podršku glasača, inicijativom za promjenama Izbornog zakona pokušava da mobiliše svoje glasače. Naglašava da ovaj pokušaj može dobro proći i to kao način da se mobilišu mase i dobije podrška, čak iako HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona ne prođe. Izborni zakon je samo dio političke krize niskog intenziteta stvorene i održavane od strane krupnijih problema u BiH, uključujući i neuspjeha u donošenju novog ustava. Biber naglašava da je Bosni i Hercegovini neophodan novi ustav zato što Dejtosnki mirovni sporazum više od dvadeset godina funkcioniše kao ustav zemlje.
Nisu rijetki stavovi američkih zvaničnika da je Dejtonski sporazum bio dobar način za zaustavljanje rata ali loš za upravljanje zemljom. Ipak, podrška Dejtonskom sporazumu ostaje osnova američke politike prema BiH. Zvanična američka politika ostaje posvećena pružanju podrške stanovništvu BiH u očuvanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje kao i promovisanju kontinuiranih evropskih integracija, navodi se u Ministarstvu inostranih poslova SAD. Takođe, naglašava se da Izborni zakon mora biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom.
Protivljenje promjenama Dejtonskog sporazuma ne dolazi samo od strane međunarodne zajednice. Stručnjaci ističu da ljudi koji utiču na glasove kao i politički lideri, ne žele promjene sistema zato što im postojeće stanje etno-nacionalnih podjela donosi korist. „Previše ljudi izvlači korist od sadašnjeg sistema“, ističe Erik Gordi (Eric Gordy), profesor na Slavenskim i istočnoevropskim studijama na Londonskom univerzitetskom koledžu.
Evropska unija je pogriješila kada je povjerovala da je „šargarepa evropskih integracija“ bila dovoljna da lokalni moćnici odustanu od svojih privilegija, ističe jedan zapadni diplomata, naglašavajući da im etno-nacionalni sistem omogućava očuvanje moći i pozicija.
Milorad Dodik je jedan od moćnika, kako ističe autorka ovog teksta. Navodi da Republika Srpska u posljednje vrijeme uvozi mnogo oružja, dok u regionu djeluje nekoliko desetina nacionalističkih organizacija koje su povezane sa Rusijom, što prema njoj predstavlja opsanost za region. Jasmin Mujanović smatra da bi Dodik mogao sledeće godine sprovesti u djelo „scenario Pridnjestrovlja“, misleći da moldavsku secesionističku regiju koju podržava Rusija. Biber, međutim, ističe da Dodikova strategija za njega ne predstavlja secesiju, nego način da se BiH još više razgradi. Dodaje da je BiH veoma osjetljiva, kao kula od karata, i da je potreban samo povjetarac kako bi se urušila sama od sebe.
U novonastaloj krizi, Vašington i Brisel stoje po strani, Beograd i Zagreb imaju interesa u BiH, dok se uticaj Moskve i Ankare sve više širi u regionu. „Rusija je veoma aktivna u BiH, posebno u Republici Srpskoj“, ističe Valentino Grbavac, saradnik na Institutu za društveno-politička istraživanja u Mostaru. Naglašava da je Rusija zainteresovana za RS, posjeduje naftnu i gasnu industriju, obučava policiju. Međutim, nije Rusija jedina zainteresovana strana. Grbavac ističe da Turska u Federaciji BiH slično postupa sa Bošnjacima. Pruža podršku političkim kandidatima i finansira njihove kampanje.
Ljude ne plaši prijetnja od izbijanja rata nego mogućnost izbijanja sukoba niskog intenziteta. Jasmin Mujanović smatra da neće doći do rata, navodeći da će doći do „veoma značajnog stepena nestabilnosti koji može voditi sukobu niskog intenziteta“.
Dok su jedni oprezni u vezi sa američkim miješanjem u krizu u BiH, drugi Sjedinjene Države vide kao jedinu zemlju koja bi mogla ublažiti konflikt. Uz veće zalaganje Zapada, politička pat-pozicija u BiH mogla bi izbjeći opasnost da preraste u pravu krizu, navodi jedan bivši američki diplomata, dodajući da je to diskretno pitanje koje ne mora nužno biti riješeno, ali sa kojim se može upravljati. Mujanović ističe da su sankcije Miloradu Dodiku iz januara 2017. godine proizvele velike promjene. „Cijena stabilizacije zemlje, koja zemlju usmjerava u pravcu demokratskih reformi, još uvijek je veoma niska“, navodi Mujanović naglašavajući da ta cijena „isparava veoma brzo“.
Ipak, mala je vjerovatnoća da će se Sjedinjene Države za vrijeme vladavine Donalda Trampa, koji je svoj fokus usmjerio ka Sjevernoj Koreji i Iranu, u skorijoj budućnosti više angažovati u BiH i na Balkanu. Biber ističe da Sjedinjene Države još uvijek imaju moć i kredibilitet u Bosni i Hercegovini ali smatra da nemaju previše uticaja u regionu. Za vrijeme predsjednika Obame, SAD su u velikoj mjeri bile odsutne, dok je sa Trampovom administracijom čak i takva vrsta podrške upitna.
Na predstojećim, potencijalno ključnim izborima, neće nužno biti prisutni visoko pozicionirani zvaničnici iz Ministarstva inostranih poslova SAD koji bi podržali BiH. Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee), doskorašnji zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju zadužen za jugoistočnu Evropu, nije više na toj funkciji.
Sve navedeno ostavlja Bosnu i Hercegovinu tamo gdje je i bila – u stanju političke paralize dok se politički problemi nastavljaju, čak i pogoršavaju, bez značajnije pažnje i podrške sa Zapada. Balkan je „otpao“ sa karte za vrijeme administracije Baraka Obame, ističe jedan američki diplomata, naglašavajući da se i dalje ne nalazi na njoj.
