Od kako je Hrvatska prvi put nagovijestila da bi nuklearni otpad mogao da bude deponovan u staroj vojnoj kasarni Čerkazovac na Trgovskoj gori, opština Dvor na Uni, za stanovnike Novog Grada nema mirnog sna. Riječ je o nuklearnom otpadu iz nuklearne elektrane Krško, a po svemu sudeći plan je da se ovdje skladišti otpad iz Hrvatske ali i Slovenije. Iako je plan da se na ovu lokaciju otpad počne deponovati tek od 2025. godine pa sve do 2060. godine, prema nedavno usvojenom Nacionalnom planu o odlaganju radioaktivnog otpada, mnogi građani Novog Grada sumnjaju pa čak i tvrde da se neka vrsta otpada već donosi u Čerkezovac.
Hamdija Talić cijeli svoj život je proveo u Novom Gradu, a jedno vrijeme je bio i odbornik u lokalnoj skupštini. Priznaje da je uznemiren i da niko u ovoj opštini nije ravnodušan na planove susjedne Hrvatske.
“Najgore od svega je što mi ne znamo pravu istinu, nego stalno slušamo neke glasine. Navodno je odlaganje tog otpada već zaživjelo u kasarni, i to se radi noću, dovozi u nekim oklopljenim kamionima. Mi smo još u nadi da je to samo namjera. Niko nas nije demantovao da to odlaganje otpada već nije krenulo. Sve je to mutno i nedorečeno”, tvrdi Hamdija.
“Očekujemo od naših vlasti da se maksimalno zauzmu za nas i da im rješavanje ovog problema bude prioritet, jer ne znam šta bi mi kao obični građani mogli da uradimo. Bili smo u Petrinji gdje su bile demonstracije. Mi što imamo ovo malo prirode to nam je sve, to ostavljamo svojoj djeci”, iskren je naš sagovornik.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Negov prijatelj Benjamin Mujagić uopšte nema sumnje da se neka vrsta otpada već dovozi u Čerkezovac.
“To se već trpa u kasarnu, to se već odlaže i to je javna tajna. Mislim da čak i na granici sa hrvatske strane imaju instrukcije da radoznalima koji bi da odu do kasarne ne daju da pređu granicu. Ja kad idem da platim račune u Dvor na Uni, svaki put moram da kažem zašto i iz kojeg razloga prelazim granicu. Ipak, ako Hrvatska u potpunosti obistini svoje namjere u punom kapacitetu i krene javno i u velikim količinama ostavljati taj otpad, svi se mi iz slijeva Une možemo seliti sve do Brezičana. Samo seliti, nema ovdje života”, pesimističan je Hamdija.
Mario Crnković iz NVO “Green team” iz Novog Grada, sa svojim kolegama iz udruženja upozorava na moguću ekološku katastrofu već duže vrijeme.
“Ta priča oko Trgovske gore i odlaganja nuklearnog otpada traje već skoro dvije decenije. Ta kasarna je napravljena za potrebe JNA, i čak od tada ide priča o nekom skladištu koje je dubine oko 20 metara pod zemljom. Kad govorimo o skladištenju nuklearnog otpada, sve do 50 metara dubine je površinsko odlaganje otpada. Ljudski rod još nije izmislio način da se ta vrsta otpada sigurno skladišti, jer on zrači 1000 godina i više, i tu treba biti jako odgovoran. Međutim ovdje imamo primjer Hrvatske gdje je maksimalna neodgovornost na djelu. Radi se o tome da su oni formirali Fond za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, skraćeno NEK. Za njega se izdvajaju ogromna sredstva da bi se taj otpad mogao bezbjedno skladištiti. Međutim taj novac je Hrvatska odavno počela trošiti u druge namjene, odnosno taj fond su transformisali u investicioni fond. Ta ulaganja su išla u Agrokor, Uljanik i slična firme. I sad Hrvatska, odnosno njene političke elite, gledaju kako da zbrinu taj nuklearni otpad iz Krškog, ali na najjeftiniji način”, upozorava Crnković.
“Područje bivše RSK je rijetko naseljeno, imaju najslabiji politički uticaj u RH. Iako je SDSS na vlasti u Dvoru na Uni, oni su apsolutno nezainteresovani za tu temu, a pri tom su koalicioni partner vladajućeg HDZ-a. Lider SDSS-a Milorad Pupovac nije, koliko ja znam, nijednom izašao u javnost i pobunio se protiv tih namjera o odlaganju otpada u Dvoru na Uni”, kritičan je Crnković prema lokalnim i državnim vlastima u susjednoj Hrvatskoj.
Zabrinut je i Miroslav Drljača, načelnik opštine Novi Grad koji tvrdi da je “ta lokacija od bunara koji snabdjevaju opštinu Novi Grad udaljena vazdušne linije manje od jedan kilometar. Ta lokacija je udaljena manje od dva kilometra od naših srednjih škola i od ove opštine oko dva kilometra. Jasno je da se opština Novi Grad nalazi u pravoj opasnosti”.
Iz Novog Grada poručuju da neće stati sa svojom borbom da se spriječi odlaganje opasnog otpada u njihovoj blizini. Od nadležnih institucija traže da preduzmu sve mjere kako bi se odlagalište izmjestilo sa Trgovske gore.
“Zaista je nejasno zašto je izabran Čerkezovac. Ovdje se u ovom dokumentu govori da se neće graditi novi objekat, već će se iskoristiti postojeći. Možete misliti kakva je to situacija kada imamo objekat koji je rađen prije više od 50 godina, koji je predviđen da bude skladište za vojnu opremu i hranu, a ne da bude skladište nuklearnog otpada”, upozorava Drljača.
Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu za Gerila.info kaže da za njega nije iznenađenje što je Hrvatska odabrala Čerkezovac od četiri moguće lokacije.
“Najviše iz razloga jer je u pitanju slabo naseljeno područje sa hrvatske strane pa nisu očekivali veliki otpor stanovništva. Iznenađenje ih je ipak dočekalo u vidu otpora stanovništva sa druge strane granice, ali i NVO sektora, pa čak i lokalne vlasti”, zaključuje Bjelić.
U prostornom planu koji je nedavno usvojila skupština Dvora na Uni, područje Čerkezovca je uknjiženo kao područje “posebne namjene” čime je bukvalno utaban put kranjoj namjeni bivše kasarne JNA, tvri Mario Crnković.
U izjavi za Jutarnji list, načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ipak tvrdi da su lokalne vlasti u Dvoru na Uni bile nemoćne.
“Meni je žao što su saborski zastupnici 6. izborne jedinice, koje su birali i stanovnici opštine Dvor, odšutjeli u Saboru tu priču, što se niko nije sjetio nazvati načelnika opštine Dvor i obavijestiti ga da se Dvor i Trgovska gora ponovo spominju kao nuklearno odlagalište. Mi ćemo sudjelovati u procesu odabira lokacije i daćemo svu potrebnu dokumentaciju, a stav ćemo zauzeti nakon prezentacije koju očekujemo na sjednici Opštinskog vijeća od Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost”, rekao je Arbutina.
“Naši argumenti su, između ostalog, dvije konvencije: ESPO i Arhuška konvencija. Arhuška se odnosi na proces obavještavanja zainteresovanih strana o tome šta se dešava. U našem slučaju je to Hrvatska višestruko puta prekršila jer nam ne daju nikakve informacije. ESPO konvencija garantuje da se ne mogu na granici sa susjednom zemljom, bez njene saglasnosti, raditi nekakve štetne aktivnosti koje mogu negativno da utiču na životnu sredinu i život uopšte. Do sada BiH nije žurila po pitanju ovog problema, međutim mislim da je došlo vrijeme da se Hrvatska zbog svih dosadašnjih aktivnosti tuži pred međunarodnim institucijama”, kategoričan je Crnković.
Ekološka udruženja i lokalne vlasti kažu da Hrvatska nije uzela u obzir brojne potencijalne poput zemljotresa ili obilnih poplava koje bi taj otpad mogle donijeti do rijeke Une i time ugroziti ne samo prirodne resurse ovog kraja, nego i stanovnike koji ovdje žive, a samo u opštini Novi Grad, prema posljednjem popisu živi oko 28 hiljada ljudi.
Uzalud su bili, tvrdi Crnković, i peticija koju je potpisalo 5.000 ljudi, i protesti na regatama.
“Išli smo i na javne rasprave u Dvoru na Uni, tu smo imali podršku i Srebrenke Golić, ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, kao i ranije načelnice opštine Snježane Rajilić”, kaže Crnković i očekuje podršku i novoizabranih vlasti na nivou RS i BiH.
Mario ne opovrgava Hamdijine i Benjaminove sumnje sa početka ove priče. Naprotiv.
“Kad smo bili na javnoj raspravi u Zagrebu bio je tu prisutan i jedan čovjek iz Hrvatske Kostajnice, bivše vojno lice, koji je bio u kasarni Čerkezovac 1996. godine. On je prvi na toj javnoj raspravi rekao da je taj objekat krajnje neuslovan za odlaganje takve vrste otpada. I tom prilikom je rekao da je i dan danas ostalo radioaktivne municije u tim skladištima i kada je nastavio pričati predstavnici NEK-a su ga zaustavili i upozorili da odaje vojnu tajnu. I to je način na koji oni funkcionišu. Svi NVO aktivisti u Hrvatskoj koji su govorili protiv toga su naprasno prekinuli svoje aktivnosti”, upozorava Crnković.
“Postoji nebrojeno svjedočenja ljudi koji su vidjeli crne oklopljene kamione koji dovoze nešto, i to noću, na teritoriju kasarne Čerkezovac”, upozorava naš sagovornik i poručuje da će i on kao i većina Novljana, ukoliko dođe do zvaničnog početka odlaganja nuklearnog otpada, odseliti iz ovog simpatičnog gradića na obali Une.
Ukoliko vlasti u BiH, lokalne, entitetske i republičke ne reaguju u najskorije vrijeme biće kasno. Hrvatska očito ne poštuje BiH kao državu i gura joj svoj nuklearni otpad kraj jedne od najljepših rijeka u ovom dijelu Evrope. Ugrožena je i životna sredina ali i ljudi koji ovdje žive. Zbog mnogo benignijih stvari, poput Piranskog zaliva, pokretani su arbitražni procesi na međunarodnom nivou. Ima li Bosna i Hercegovina pravo da dalje čeka, a u pitanju su ljudske sudbine i životi. Postoji li, u ovom trenutku, ugroženije stanovništvo od Novljana?
GERILA.info/Dejan Rakita
