U zemlji prepunoj uglja, gdje izvoz ovog “crnog zlata” donosi milijarde, tišina u postrojenjima termoelektrane Ugljevik postala je snažan simbol kontradikcije.
Bosna i Hercegovina, bogata prirodnim resursima, paradoksalno nije u stanju da snabdijeva jednu od svojih najvećih termoelektrana, što je dovelo do nezapamćenog zastoja u proizvodnji energije. Dnevni gubitak? Ogromnih 550.000 KM, dok je šteta od prekida rada, koji traje od 30. novembra, već premašila dva miliona KM. Razlog: nedostatak uglja.
Dok se zvaničnici utrkuju da ponude objašnjenja, upućeni u ovu industriju ukazuju na sistemsku neefikasnost i odlaganja modernizacije kao ključne uzroke problema. Problem leži u kašnjenju eksproprijacije zemljišta i nedostatku adekvatne rudarske opreme, objašnjava Boban Benović, predsjednik Sindikata RiTE Ugljevik. Uprkos naporima da se kriza riješi, postrojenje i dalje miruje, a skupi proces ponovnog pokretanja tek predstoji.
Ali ovo nije samo priča o operativnim problemima. Ovo je upečatljiva optužnica protiv eksploatacionih politika BiH i alarmantna ilustracija kombinacije korupcije, ekološke devastacije i političke neodgovornosti.
Izvoz bogatstva, uvoz kriza
Izvoz uglja iz BiH cvjeta. Samo 2023. godine, zemlja je izvezla ugalj u vrijednosti od 1,5 milijardi KM, uglavnom u susjednu Srbiju. Ipak, termoelektrana Ugljevik, koja snabdijeva značajan dio energetskog sistema Republike Srpske, ostala je bez sirovina.
Apsurdnost situacije osvjetljava dublje strukturne probleme. Kritičari tvrde da se prirodni resursi BiH koriste za bogaćenje politički povezanih pojedinaca i kompanija, dok se domaća energetska infrastruktura zanemaruje. Posljedice su dalekosežne: rast cijena energije, sve veći ekološki troškovi i rastuće nezadovoljstvo javnosti.
Nedostatak uglja u Ugljeviku baca dugu sjenku na rudarsku industriju BiH, osvjetljavajući kontroverzne slučajeve sela Bistrica i Bukova Kosa u regionu Prijedora. U ovim selima, pohlepa za eksploatacijom resursa sudara se sa ekološkim brigama i lokalnim otporom.
Bistrica i Bukova Kosa: Opomene za budućnost
U Bistrici su rudarske operacije kompanije Drvo-export započele pod velom nepravilnosti. Ekološka dozvola, koju je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje i ekologiju RS, poništena je od strane Okružnog suda u Banjaluci zbog nepoštovanja ekoloških standarda. Ipak, uprkos sudskoj presudi, radovi se nastavljaju. Mještani su dokumentovali uništavanje obradivih površina, zagađenje rijeke Crljenjice i devastaciju ekosistema.
Daniel Lazić, stanovnik Bistrice i jedan od tužilaca u trenutnim pravnim sporovima, poredi situaciju sa „operacijom koja je uspjela, ali je pacijent preminuo.“ Iako su pravne pobjede značajne, zajednica se suočava s nepopravljivom štetom. Godinama su upozoravali na rizike, naglašava Lazić, ali njihovi apeli su ignorisani.
U međuvremenu, u Bukovoj Kosi, još jednom selu pod prijetnjom, geološka istraživanja već su izazvala klizišta i oštetila izvore vode. Stanovnici strahuju da će njihova sudbina ličiti na sudbinu Bistrice: neplodna zemljišta, zagađena voda i egzodus porodica koje više ne mogu opstati.
Institucije su mahom ostale neodgovorne, dok veze kompanije Drvo-export sa visokim političkim funkcionerima Republike Srpske izazivaju sumnju u korupciju. Te sumnje dodatno produbljuje činjenica da ugalj završava u Srbiji, gdje firme povezane sa kontroverznim licima poput Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića – obojica pod sankcijama SAD – profitiraju od resursa iz BiH.
Dok mještani protestuju, a sudovi reaguju, vlasti u BiH djeluju nemoćno. Zvaničnici poput ministra Bojana Vipotnika nude neodređena obećanja, ali konkretne akcije izostaju. „Poštovaćemo sudske odluke“, izjavio je Vipotnik, što se ne slaže s nastavkom radova u Bistrici.
Kritičari smatraju da problemi Ugljevika i ekološke krize u Prijedoru oslikavaju širu krizu upravljanja. Rudarska industrija BiH funkcioniše uz minimalan nadzor, a javni resursi se često eksploatišu u privatnu korist. Čak i simbolični prihodi od koncesija, poput 2,6 KM po toni, rijetko stižu do pogođenih zajednica.
Za mještane Bistrice i Bukove Kose, cijena ove eksploatacije je lična. Ističu da su im zemljišta postala pustoš. Na mjestima gdje su nekada rasli usjevi sada se nalaze pukotine i rupe. U Bukovoj Kosi mještani upozoravaju da bi rudarske operacije mogle izazvati humanitarnu krizu.
Šta slijedi?
Kako zima dolazi, zastoj u Ugljeviku najavljuje sezonu nezadovoljstva. Za Bosnu i Hercegovinu, ulog je mnogo veći od samih energetskih problema. Način na koji se upravlja prirodnim resursima, ekološka cijena takvih politika i gubitak povjerenja u institucije ukazuju na potrebu za hitnim odgovorima.
Paradoks uglja u BiH – obilni resursi, ali stalne krize – zahtijeva hitne promjene. Može li zemlja prekinuti začarani krug eksploatacije i lošeg upravljanja, ili će njena prirodna bogatstva nastaviti da pune džepove privilegovanih na račun većine? Za sada, tišina turbina u Ugljeviku govori glasnije od riječi.
Gerila.info
