Još jedan slučaj femicida potresao je Bosnu i Hercegovinu.
Savo Milošević iz Broda, za kojeg je policija ranije evidentirala nasilnička ponašanja, uhapšen je zbog sumnje da je hicem iz vatrenog oružja ubio svoju suprugu Slađanu Milošević (24). Njeno tijelo pronađeno je u automobilu na lokalnom putu ka Velikoj Brusnici, mjestu gdje žive njeni roditelji. Iza ubijene Slađane ostalo je dvoje male djece.
Preliminarne informacije istrage upućuju na to da je žrtva ubijena hicem u glavu, a da je na nju pucano izvana, kroz vjetrobransko staklo. Slađana se zbog ranijih sukoba i nasilja koje je doživljavala, posljednja dva do tri mjeseca povukla iz zajedničkog doma i živjela kod roditelja. Savo Milošević je krajem godine ponovo privođen zbog nasilja u porodici, ali se, kako tvrde izvori iz istrage, nakon puštanja na slobodu vratio svojim starim obrascima ponašanja. Tragedija u Brodu dobija još više na težini kada se zna da je Milošević, kako mediji navode, već godinama prolazio kroz policijske evidencije – od krađa, nasilničke vožnje, do sumnje za učešće u ubistvu kao maloljetnik.
Ovo brutalno ubistvo Slađane Milošević nije, nažalost, usamljeni slučaj. Samo nekoliko dana ranije, u Ključu se desilo još jedno ubistvo žene, takođe od strane bračnog partnera. Po povratku iz Slovenije, gdje su živjeli i radili, suprug je u njihovoj porodičnoj kući pucao u ženu i potom policiji “objasnio da je to morao uraditi”. Time je nesretna Ključanka postala 14. žrtva femicida u Bosni i Hercegovini tokom 2024. godine – što je, prema podacima nevladinih organizacija, crni rekord.
Stručnjaci podsjećaju da se femicid definiše kao rodno zasnovano ubistvo, motivisano osjećajem nadmoći nad ženama i uvjerenjem nasilnika da “ima pravo” raspolagati životom žrtve. Najčešće se dešava u kontekstu dugogodišnjeg porodičnog ili partnerskog nasilja, posebno onda kada se žena suprotstavi nasilniku, odluči da ga napusti ili prijavi nasilje.
Upravo su okolnosti u kojima je živjela ubijena Slađana – evidentirano porodično nasilje, dugotrajni partnerski sukobi, te borba za razvod ili prekid odnosa – scenario koji se, nažalost, prečesto ponavlja u BiH. Kao i mnoge druge žrtve prije nje, i Slađana je bila svjesna opasnosti, međutim njen pokušaj udaljavanja od nasilnika nije naišao na adekvatnu zaštitu sistema.
Iz policijskih izvještaja i sudskih postupaka vezanih za femicid često se ispostavi da je počinilac “od ranije poznat policiji”. Nerijetko su to osobe koje imaju istoriju nasilničkog ponašanja, prijava za porodično nasilje i druga djela.
Primjer Save Miloševića upravo pokazuje koliko je neefikasan sistem prevencije kada je riječ o zaštiti ugroženih žena. Kao maloljetnik hapšen zbog sumnje za ubistvo, više puta privođen zbog krađa i nasilja, a posljednji put uhapšen sredinom novembra 2024. zbog nasilja u porodici. Ipak, uprkos višestrukim krivičnim i prekršajnim djelima, Savo Milošević bio je na slobodi i nedovoljno praćen od institucija, sve do kobnog jutra u Brodu.
Broj ubijenih žena ove godine zabrinjavajuće raste. Prema nepotpunim statističkim podacima nevladinih organizacija, koje u prosjeku prikupljaju informacije zasnovane na medijskim objavama, u BiH godišnje strada oko 10 žena u rodno zasnovanim ubistvima. Međutim, 2024. bi mogla ostati upamćena kao “crna godina”.
Nasilje nad ženama ne staje samo na ubistvima. Aktivistkinje upozoravaju na desetine i stotine prijava porodičnog nasilja, koje često ostaju bez efikasne institucionalne reakcije. Tako je, na primjer, Nizama Hećimović iz Gradačca, koju je nevjenčani suprug mučio i ubio uz prenos na društvenim mrežama, samo nekoliko dana ranije policiji i sudu prijavila nasilje i tražila mjere zabrane prilaska. One joj, međutim, nisu bile odobrene.
Rodno zasnovano nasilje i femicid u Bosni i Hercegovini, prema riječima stručnjaka i aktivista, kontinuirano pokazuju da sistemska zaštita žena – od policije i centara za socijalni rad, do sudova i tužilaštava – nije dovoljno brza ni sveobuhvatna. Ženama se često ne nude hitne mjere zaštite, a slaba je i koordinacija između više institucija.
Iako je BiH potpisnica Istanbulske konvencije, kojom se obavezala na konkretne korake u prevenciji rodno zasnovanog nasilja, zakoni i propisi se sporo usaglašavaju. U Republici Srpskoj se već mjesecima vodi rasprava o uvođenju termina “femicid” u Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, ali su se i vlasti i konzervativne grupacije usprotivile takvom potezu. Zakon koji bi prepoznao femicid i postrožio kazne za nasilnike, uključujući hitne mjere zaštite žrtava, još čeka na proceduru.
Klinički psiholog Danijela Ostojić iz Bijeljine ističe da je neophodna promjena društvene svijesti i striktno provođenje zakonskih mjera.
“Dokle god postoje zakoni koji su tolerantni na nasilje muškarca prema ženi, dotle ćemo gledati femicid. Dokle god žene ne razumiju koja je razlika između agresije i ljubavi, dotle one neće odlaziti od nasilnika.”
Nasilje u porodici, pored toga što je krivično djelo, zahtijeva i širok angažman zajednice, obrazovnih ustanova, zdravstvenih institucija i medija. Nasilnici vrlo često ponavljaju djela i eskaliraju do najgoreg ishoda – femicida – ako izostane blagovremena zaštita žrtve i adekvatna kazna za počinioca.
Prema analizama aktivistkinja za ženska prava, u BiH su u čak 35% slučajeva femicida ili pokušaja ubistva žene korišteni pištolji, automatske puške ili ručne bombe. Upravo je i mlada Slađana Milošević ubijena vatrenim oružjem. Činjenica da je Savo Milošević u novembru prilikom pretresa kuće imao 28 metaka različitog kalibra, iako mu nije pronađeno oružje, govori o jednostavnosti pribavljanja i skrivanja naoružanja.
Tragedija iz Broda pokazuje da se porodično nasilje ni po koju cijenu ne može tretirati kao privatna stvar. Godinama unazad, udruženja građana, ali i pojedini predstavnici institucija, upozoravaju na potrebu strožije kontrole naoružanja, brže razmjene informacija među policijskim agencijama, te formiranje hitnih timova koji će reagovati odmah nakon prve prijave nasilja.
Istovremeno, ključno je da se suđenja za ubistva žena tretiraju s posebnom pažnjom, uključujući i mogućnost uvođenja femicida kao zasebne krivične kvalifikacije. Kazne za ovakve zločine bi, smatraju stručnjaci, trebale biti strožije i usklađene s evropskim praksama, kako se ubistva žena u kontekstu rodno zasnovanog nasilja više nikad ne bi relativizirala.
Bolna statistika o ubijenim ženama opominje da je vrijeme za hitne promjene. Iako se nakon svakog novog zločina pojavi talas osuda i zgražavanja u javnosti, institucije i dalje sporadično djeluju. Porodice žrtava, aktivisti i predstavnice nevladinih organizacija podsjećaju da nas svaka nova femicidna tragedija vraća na isto pitanje: da li je ovaj zločin mogao biti spriječen?
Dok se ne uspostave efikasni mehanizmi zaštite žena i dok god nasilje bude relativizovano, femicid će i dalje ostati mračna realnost Bosne i Hercegovine. Slađana, Nizama, Alma, Anđelka i mnoge druge žene koje su tragično izgubile život – upozoravaju nas da moramo podvući crtu i krenuti u odlučnu borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Za svaki izgubljeni život, zakazao je čitav sistem. A niko nema pravo ćutati kada je u pitanju goli život jedne žene.
Gerila.info
