Famozni “non-paper”, dokument o promjeni granica na Zapadnom Balkanu, privukao je pažnju ne samo javnosti u zemljama bivše Jugoslavije nego i šire. Britanski Financial Times je u posljednjem broju objavio tekst Tonija Barbera, urednika rubrike za Evropu, koji na jedinstven način obrađuje temu koja je podigla mnogo prašine “od Vardara do Triglava”.
Barber ističe da se promjena granica na Zapadnom Balkanu obično smatra jednom od najopasnijih ideja u savremenoj evropskoj politici. Uzevši u obzir posljedice koje promjene granica mogu izazvati, pita se zašto je u Briselu uopšte kružio misteriozni dokument koji predlaže dalekosežne promjene granica uspostavljenih nakon ratova za jugoslovensko naslijeđe devedesetih godina.
Naglašava da je osnovni razlog taj što je Zapadni Balkan već četvrt vijeka zarobljen u strateškoj poziciji “ničije zemlje”. Jedan koristan način za smirivanje tenzija u regionu bio bi prijem svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Ali ovaj projekat se odvija tako sporo da se čini sve nebitnijim kao odgovor na probleme u regionu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Kao rezultat, pokazalo se nemogućim boriti se protiv ekspanzionističkih snova lokalnih nacionalista koji bi htjeli stvoriti, na primjer, Veliku Srbiju, Veliku Hrvatsku ili Veliku Albaniju. Neizvjesnost oko budućnosti Zapadnog Balkana pojačava regionalne antagonizme i proširuje mogućnosti za druge sile, prije svega Kinu, Rusiju, Tursku i države Zaliva, da prošire svoj uticaj u dvorištu EU.
Barber ističe da ne postoji ozbiljan rizik od izbijanja nasilja u razmjerama ratova iz devedesetih. Ali trajna nestabilnost Zapadnog Balkana zadržava sposobnost uvlačenja spoljnih sila i zaoštravanja međunarodnih tenzija, kao što je to bilo u 19. i 20. vijeku.
Anonimni dokument ne odražava zvaničnu liniju bilo koje vlade u EU ili samog regiona, naglašava Barber, dodajući da se spekuliše da su ga sastavili krugovi bliski slovenačkom premijeru Janezu Janši. Janša je odlučno negirao bilo kakvu umješanost, kao i drugi visoki zvaničnici u Ljubljani, koji su zauzeti pripremama za preuzimanje šestomjesečnog rotirajućeg predsjedavanja EU.
U stvari, niko nije preuzeo odgovornost za dokument. Ali, to nije poenta, ističe Barber. Neki od argumenata u korist promjena granica bili su uobičajena valuta među nacionalistima na Zapadnom Balkanu od raspada jugoslovenske federacije.
[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2021/04/Financial_Times_UK_April_27_2021-non-paper.pdf” title=”Financial_Times_UK_April_27_2021 non-paper”]
Navodi prijedlog za spajanje Republike Srpske sa Srbijom, što je bio deklarisani ratni cilj Srba tokom devedesetih, ističući rezoluciju kojom se poziva na „razgovore o mirnom raspadu“ Bosne i Hercegovine, ukoliko međunarodna zajednica odbije da ukine Kancelariju visokog predstavnika.
Zatim navodi prijedlog dokumenta da se područja Bosne i Hercegovine naseljena Hrvatima ujedine sa Hrvatskom ili da im se barem dodijeli poseban status, što odgovara dugogodišnjem cilju hrvatskih nacionalista.
Na kraju, ističe ideju o spajanju Albanije sa Kosovom, čije je stanovništvo uglavnom albansko, i dodjeljivanju posebnog statusa području sjevernog Kosova gdje žive Srbi. Neki istaknuti političari u Albaniji i na Kosovu otvoreno ističu nadu da će Velika Albanija jednog dana postojati.
Barber Navodi da bi u otvorenom ratu na Balkanu najveći gubitnici bili Bošnjaci kojima bi ostala krnja, mini-država.
Sumirajući navedeno, ističe da se na osnovu svega može naslutiti ko bi mogao biti autor. Ispostavilo se da dokument nema naznaka o ruskom ili kineskom uticaju na Zapadnom Balkanu, dok u njemu postoje tri mračne reference na Tursku – čije je prisustvo nesumnjivo u porastu. Takođe, navodi se i problem „radikalnog islama“ u Bosni i Hercegovini. Drugim riječima, ko god da ga je napisao, dotiče se tema veoma bliskih desničarskim populističkim krugovima širom Evrope, navodi Barber.
Diplomate EU i SAD osudile su prijedloge dokumenta. Ali braniti granice Zapadnog Balkana kao nepovredive u najboljem je slučaju samo pola posla. Regionu su očajnički potrebne energičnije angažovanje EU i SAD. Što zapadne vlade duže budu zanemarivale region, na kraju će morati da plate veću cijenu, zaključuje Barber na kraju.
