Čini se da Bosna i Hercegovina ima svoj jedinstven kalendar, ističe se u tekstu njemačkog dnevnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung – u njoj je “pet do dvanaest” već godinama. Barem ako vjerujete onima koji redovno tvrde da je u BiH neizbježno ponovno oživljavanje etničkih sukoba. Bosna i Hercegovina se po ko zna koji put opisuje “apokaliptičnim metaforama”. Još jednom je opisana kao zemlja kojom se „gotovo ne može upravljati“ i kao zemlja koja se „suočava s katastrofom“. Opet se najavljuje rat koji je devastirao zemlju od 1992. do 1995. godine.
Već 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, neki su vjerovali da je predviđen kolaps BiH. Kada su se 2012. zapadne vojne snage povukle iz zemlje nakon više od decenije i po stalne prisutnosti, ponovno se osjetila opasnost od rata. Međutim, uprkos svim crnim slutnjama, BiH je ostala mirna i doživjela više mirnih izbora bez krvavih incidenata.
Da li je onda sve u redu, pita se autor teksta. Nikako! Mnogi ljudi napuštaju zemlju jer je smatraju korumpiranom i neefikasnom. Plate su među najnižim u Evropi. Sve zemlje u regiji pate od takvih problema. Ali samo u slučaju Bosne i Hercegovine postoje učestali zahtjevi da Zapad mora odmah intervenisati, po mogućnosti dekretom, s obiljem resursa, kako bi se spriječio kolaps koji navodno prijeti državi. Neki čak žele poslati nove vojne snage u zemlju četvrt vijeka nakon završetka rata.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U tekstu se dalje ističe da su upozorenja često opravdavana navodnom nefunkcionalnošću BiH. Zapravo, u BiH često treba mnogo vremena prije nego što se demokratski izabrane stranke mogu dogovoriti o formiranju vlasti. Ali poput Belgije, BiH nikada neće biti država kojom se može “vladati” odozgo. Bošnjaci, od kojih se većina deklarišu kao muslimani, čine većinu u BiH. Gotovo trećinu stanovništva čine Srbi, oko 15 posto Hrvati. Pokušaji suzbijanja ovih identiteta već su propali Habzburgovcima kao i komunistima. Želje za “jedinstvenom bosanskom nacijom” i centralizovanom državom jednako su nerealne kao očekivanja da bi se narodi Evrope mogli u doglednoj budućnosti stopiti u evropsku naciju, naglašava se u tekstu.
[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2021/01/Frankfurter_Allgemeine_Zeitung_-_12_01_2021-pet-do-dvanaest.pdf” title=”Frankfurter_Allgemeine_Zeitung_-_12_01_2021 pet do dvanaest”]
Prava manjina vrlo su popularna širom Evrope. Mađari u Transilvaniji, Danci u Šlezvigu, Srbi u Hrvatskoj i mnogi drugi smiju imati svoje škole. S druge strane, u BiH su takva prava godinama demonizovana kao nacionalističke tendencije, često sa semantičkim opravdanjem: Srbi i Hrvati nisu manjine, već „konstitutivni narodi“ Bosne i Hercegovine. Govore i istim jezikom.
Prema toj logici, gotovo 550.000 Hrvata u BiH ima manje prava od 1,2 miliona Mađara u Rumuniji. Postavlja se pitanje zašto? Da li su neki narodi konstitutivni, dok su drugi manjina? Neki se sada nadaju da će ustavna reforma pod američkim vođstvom iz temelja promijeniti BiH. Nade počivaju na novoizabranom američkom predsjedniku Džou Bajdenu.
Ali čak i kad bi Vašington preuzeo vodeću ulogu, nametnuta ustavna reforma teško bi bila provodiva, naglašava se u tekstu. Čak i Hrvatska, koja je članica EU, odbacuje unitarističke koncepte za Bosnu i Hercegovinu i želi ojačati pravila proporcionalne zastupljenosti za bosanske Hrvate.
Kakav bi bio stav Evrope u bosanskoj ustavnoj raspravi, pita se autor teksta. Tačno je da međunarodna zajednica upozorava vođu bosanskih Srba Milorada Dodika, koji koketira sa secesionističkom retorikom, na kršenje teritorijalnog integriteta BiH. Sankcije EU protiv Dodika i njegove klike zbog negiranja ili veličanja srpskih ratnih zločina, mogle bi biti korisne.
Ali onaj ko poziva Srbe i Hrvate da poštuju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine samo da bi doveli u pitanje ustav, igra se vatrom. Stabilizirajući bosanski federalizam i ustavna prava na veto od strane Srba i Hrvata, neki odbacuju kao negativne posljedice mirovnog sporazuma iz 1995. godine koje se moraju prevazići. Govori se čak i o “tiraniji manjine”. Međutim, federalizam i decentralizovane strukture suprotne su tiraniji, što se može vidjeti na mnogim evropskim primjerima. Evropsko „jedinstvo u različitosti“ takođe mora ostati bosanskohercegovačko geslo. Ova raznolikost generacijama je održavala mir u Bosni i Hercegovini. Odustajanje od tog konsenzusa dovodi zemlju u rizik, zaključuje se na kraju teksta.
