„Poručimo im danas – ako ne vrate cijenu kilovat sata električne energije i ako ne izvade
ruku iz džepa vama, da će u narednih mjesec dana imati ponovo okupljanje“.
Zagrmio je uz pomenute riječi tadašnji lider NDP-a Dragan Čavić, pred više od 10.000 okupljenih građana sredinom maja 2016. godine u banjalučkom parku „Mladen Stojanović“, na protestu protiv vlasti Republike Srpske, predvođene SNSD-om i Miloradom Dodikom, tada članom Predsjedništva BiH.
Cijena struje nije vraćena na prethodno stanje, naprotiv, u narednim godinama je i nanovo rasla a sam Čavić je u međuvremenu zasjeo u fotelju direktora „Elektrokrajine“, u kojoj se i danas nalazi. Pomenuta funkcija nije „zaslužena“ izbornom pobjedom koalicije čiji je bio dio prije sedam godina već paktom koji je sklopio sa dotadašnjim političkim protivnicima, koje je decenijama, gotovo svakodnevno, kritikovao. Dodik, najmoćnija politička figura u Srpskoj, nedavno ga je uvrstio među „najbliže saradnike“.
Ручак и разговор с лидерима странака владајуће коалиције и најближим сарадницима. pic.twitter.com/8YwzNBrPCy
— Милорад Додик (@MiloradDodik) October 6, 2023
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Traženi su na pomenutom protestu i prijevremeni izbori, prelazna vlada, rješavanje političkih ubistava, uvođenje prinudne uprave u RTRS itd. Ukoliko zahtjevi ne budu ispunjeni, lideri stranaka tadašnjeg Saveza za promjene, koji su, pored Čavićevog NDP-a, činili još SDS i PDP, na čelu sa Mladenom Bosićem i Branislavom Borenovićem, poručili su da će kroz mjesec dana ponovo narod izvesti na ulicu.
Epilog je poznat – zahtjevi nisu ispunjeni a opozicija nije organizovala novi protest. Iako je isti, i prema priznanju samog Dodika, prodrmao vlast, koja je istovremeno organizovala kontramiting ali i ubacila u „petu brzinu“, njihovi politički protivnici, svjesno ili ne, ostali su u defanzivi U Srpskoj se narednih godina mnogo protestovalo, ali najmanje u „režiji“ opozicije. Svoj glas su dizali željezničari, doktori, nevladine organizacije a okupljanja zbog nerazjašnjene smrti Banjalučanina Davida Dragičevića postala su svakodnevna. Svoj vrhunac su doživjela 5. oktobra 2018. godine, samo dva dana pred održavanje Opštih izbora. Opozicioni političari su davali javnu podršku Davidovom ocu, Davoru, dolazili na proteste i od istih se dobro okoristili, osvojili nove mandate, ušli u skupštine, te ponovo povukli.
Te godine na scenu stupa trio Draško Stanivuković-Jelena Trivić-Nebojša Vukanović koji organizuje nekoliko manjih protesta, a jedini značajni izlazak na ulice kompletne opozicije zabilježen je na Trgu Krajine, kada su, rame uz rame, stajali sa liderima DNS-a i SPS-a, Nenadom Nešićem i Goranom Selakom. Novi izborni poraz upisan je i 2022, nakon kojeg se organizuju masovni protesti zbog, kako su tvrdili, izborne krađe. A onda su se ponovo povukli, prihvatili mandate i zaćutali.
Sve pomenuto nije moglo proći bez posljedica. Opozicioni prvaci danas se moraju pomiriti sa činjenicom da građani koji nisu pristalice vlasti istovremeno nisu u većem broju ni zainteresovani odazvati se njihovom pozivu za izlazak na ulice, o čemu svjedoči i mizeran broj ljudi koji se pojavio ispred Narodne skupštine RS, početkom septembra ove godine.
Politički analitičar Nebojša Tojagić za Gerilu kaže da je opozicija u Republici Srpskoj slaba, razjedinjena, sa previše aktera koji bi željeli da se nametnu kao vođe, sa viškom sujete i manjkom ideja. Zbog svega nabrojanog, dodaje on, teško je očekivati da bi oni mogli biti u stanju kanalisati nezadovoljstvo ljudi koji ne podržavaju aktuelnu vlast.
„Praksa je nažalost pokazala da veliki protesti sa velikim idejama i malim vođama, i pored masovnosti i čistog cilja, su osuđeni na propast. Kada je naša opozicija u pitanju rezultati eksperimenta zvanog -Parlament na otvorenom- su dovoljno poražavajući da shvate da nema više mase koja bi ih pratila. Vidjeli smo proteste Draška Stanivukovića protiv skupštinske većine, vidjeli smo proteste Jelene Trivić oko navodne izborne krađe. Svojevremeno sam izjavio da je ova opozicija rušila Miloševića
(Slobodan Milošević, nekadašnji predsjednik SR Jugoslavije, op.aut.) on bi i danas bio na vlasti. Protesti kojima je cilj da se protestuje, da se kaže koja rečenica i ode kući su njhov maksimum. Zaista mislim da su nesposobni za nešto više jer ova grupa ljudi koja predstavlja opoziciju treba da sjedne za isti sto i usaglasi političko djelovanje u nekom dužem periodu, što je gotovo nemoguće. Vjerujem da među opozicionarima ima najviše onih koji bi i odbili da budu konstuktivni dio bilo kakve vlasti i koji priželjkuju da ih politička istorija Republike Srpske podvede pod opozicionare. Njima je dovoljno da budu sporedni likovi u decenijskom propadanju Republike Srpske“, rekao je za naš portal Tojagić.
On napominje da je za masovnost protesta prije svega potrebno prepoznati iskrenost i odlučnost onih koji te proteste organizuju.
„Organizator mora računati na nerede, na grubost policije i na sve metode gušenja protesta kao odgovor onih protiv kojih je protest upućen. Toga kod nas, u takvom obliku, nije bilo. Bilo jeste zastrašivanja kada je riječ o protestima na Trgu Krajine povodom smrti Davida Dragičevića, ali brutalne upotrebe sile i krvi do sada nije. Nadam se i da neće“, rekao je Tojagić.
Politički analitičar Velizar Antić ističe za Gerilu da opozicija nikada nije imala jasno definisane ciljeve i zahtjeve prilikom pokretanja protesta.
„Kada se donese odluka da se ide u protest potrebno je da imate jasno definisan problem zbog koga će ljudi biti spremni da izađu na ulicu. Pošto problema u našem društvu ima jako mnogo taj dio nije bio sporan i ljudi su bili spremni da podrže zahtjeve opozicije i izađu na proteste. Međutim, pored postojanja realnog problema potrebno je da imate jasno definisane ciljeve protesta kao i jasno definisane zahtjeve. U ovom dijelu je opozicija dosta griješila jer je zahtjeve definisala jako široko i nije ostavila prostora vlastima da ih ispune. Dakle, zahtjevi sa protesta bi trebali da budu realno sprovodivi i onda bi imalo smisla na njima insistirati“, kaže naš sagovornik.
U tom slučaju bi, dodaje on, vlast bila u problemu jer bi ispred sebe imala jasne i realne zahtjeve kao i masovnost protesta, kojim bi se vršio pritisak.
„Takođe, u pogledu rokova u kojima se kreću zahtjevi, opozicija je griješila. Za svaki zahtjev je potrebno ostaviti određeni rok za ispunjenje. Ukoliko se taj zahtjev ne ispuni do određenog roka onda bi protesti trebali da se nastave. Jer koji je smisao protesta ukoliko ostavite neki rok i vlast vam u predviđenom roku ne ispuni zahtjeve da vi odustanete od protesta. Onda ste samo potrošili energiju građana i na određeni način iznevjerili njihova očekivanja i sasvim je izvesno da će ih sljedeći put na protestima biti manje“, kaže Antić.
Energija za protestima je, kaže on, u velikoj meri spala u odnosu na period od prije desetak godina.
„Međutim, ne treba zaboraviti da je problema u društvu jako mnogo i da su tih problema jako dobro svjesni kako u opoziciji tako i na vlasti. Sa te strane ima velikog prostora i tema oko kojih se građani mogu pozvati na proteste, međutim i ciljevi i rokovi moraju biti jasno definisani, i mora postojati jasna odlučnost da se ide u proteste sve do konačnog ispunjenja postavljenih zahtjeva“, zaključio je naš sagovornik.
GERILA info
