Rok je mrtav. Ili ipak nije? Bilo kako bilo, rok muziku sanjaju i žive nove generacije željne dobre svirke, tekstova, rifova… Ta generacija ulazi na mala vrata, ali u velikim talasima. Jedan od novih bendova koji je u posljendje vrijeme zagolicao pažnju javnosti je banjalučki bend egzotičnog imena “Komo”, čija prva pjesma “Metak u glavu” polako postaje hit na TV i radio stanicama. Povjerenje muzičkih urednika je dobio bend o kojem, bar do sada, niste mogli da pronađete ništa na sveznajućem internetu. GERILA vam donosi intervju sa Mićom Kostadinovićem, brutalno iskrenim frontmenom rok benda “Komo”, o kojem će se, bez sumnje tek čuti i pričati.
Odakle inspiracija za “Metak u glavu”?
Gledajući i slušajući idiotluk koji nam se svakodnevno servira u kazanima neukusa, gdje kvalitetnog začina nema da nam ublaži kiselinu koja se godinama taložila u nama, prirodno je da inspiracija iz svega toga dođe u obliku ovakve pjesme. Ne vjerujem da postoji čestit čovjek koji nije bar jednom poželio da uzme pravdu u svoje ruke i smakne štetočinu koja zagađuje vazduh na ovoj planeti. Pjesma nosi dvije duboke metafore koje neću da objasnim iz jednog, jedinog razloga. Kada sam bio mlađi smisao Azrinih pjesama nisam baš dobro razumio, trebalo mi je dugo godina da ih osjetim na vlastitoj koži i da dobiju težinu besmrtnih pjesama. Bilo bi mi isfolirano da ih je Džoni objašnjavao.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Da li su ostale pjesme sa najavljenog albuma u istom tonu i raspoloženju?
Svaka pjesma sa albuma koji pripremamo je jedinstvena, mada se kroz čitav album provlače tri glavna lika, a to su Bog, dijete i majka. Album ima svoj početak i kraj, jednostavan krug koji počinje sa “Metkom” a završava se sa naslovnom pjesmom “Više ja ne govorim”. Raspoloženje varira ali sam siguran da ravnodušnost ne može da postoji kod slušaoca. Ni jedna pjesma nije nastala slučajno, neke su nastale prije sedam, osam godina samo im je dugo trebalo da dobiju svoj potpuni izgled.
Zašto si bendu dao ime “Komo”?
Komo je kao što znamao jezero u Milanu, ali naravno da to nije razlog. Moj omiljeni domaći pisac je Srđan Valjarević, a sa njegovom fenomenalnom knjigom “Komo” me je upoznao moj zet. Mogao sam da zadržim i ime mog prošlog benda ali sam želio totalni novi početak. Četri slova, jedna riječ, inspirisani jednom sjajnom knjigom… idealno za jedan Rok bend (smijeh).
Ko sve čini bend i ima li ovaj bend neku predistoriju?
Stalni članovi su Dejan Špirko-Spidi, inače veliki majstor bas gitare i priznat u krugovima ozbiljnih domaćih muzičara.Zatim je tu Aleksandar Savić- Jagoda, virtuoz na gitari i besprijekorno nadaren u autorskim vodama. Na kraju je tu i moja malenkost, i zadužen sam za gitaru i pjevanje. Igrom slučaja sa bubnjarem smo u pregovorima tako da ga još ne bih imenovao, pošto je jako teško naći dobrog bubnjara, a pored toga da bude i normalan čovjek (smijeh). O istoriji benda bi se mogla knjiga napisati, šta se sve desilo u zadnje tri godine. Kada sam raspustio svoj prijašnji bend “Margine” mislio sam da se više nikad neću uhvatiti u koštac sa muzikom. To je trajalo dva, tri mjeseca i jednostavno nisam mogao bez rokenrola, kao što kaže, sad već olinjali, Bora Čorba. Počeo sam se interesovati za produkciju, a kako nisam imao nikog da mi to malo objasni, morao sam bukvalno sve na sluh da radim, ali i mnogo učim preko interneta. To je trajalo cijelu godinu i na kraju je moralo nešto da uđe u glavu (smijeh). Šalu na stranu, oduvijek sam imao sam pjesme ali nisam imao nikog da mi ih odsvira kako sam ja htio. Da sada ne razvlačim, rećiću samo da se u pravo vrijeme pojavio Aleksandar-Jagoda, a Dejan- Spidi kao sami anđeo koji je sišao s nebesa (smijeh).
Ko je zaslužan za TV spot i da li će i ostale pjesme dobiti svoj video?
Spot je radio Mišo Kojić kome sam beskrajno zahvalan. Obavio je vrhunski posao, pravi perfekcionista. Jedina mana u spotu sam ja, pošto mi gluma nije ni za indijsku seriju, ali objektivna (ali i subjektivna) publika mi kaže da čak ni ja nisam loš u samom spotu. Nadam se da ćemo da ekranizujemo bar još dvije pjesme u kojima će biti i kompletan bend.
Gdje najviše crpiš ispiraciju?
Jednostavno gledam, slušam i ne mogu da vjerujem. Ljudi su vječna ispiracija, a ja se pretežno bavim mračnom stranom čovjeka. Autsajderi su moji heroji, to su oni kojima sitne duše mogu samo da zavide. Više se ničemu ne čudim, imam materijala bar za još pet albuma, a opet se neću ponoviti, kao što to, na žalost, većinom rade rok bendovi.
Da li je rok, bar na ovim prostorima, stvarno “mrtav” ili samo doživljava neku metamorfozu i kroz zvuk ali i publiku koja mu je odana?
Rok muzika je doživila metamorfozu tako što su joj desnu nogu polomili, a na lijevoj odsjekli dva prsta. Štake kojima se jedva kreće predstavljaju bendovi koji su ostali dosljedni sebi i svojim uvjerenjima. Meni lično je drago što se to desilo. Kvazi rokeri koji se kriju iza kaver bendova mi posebno idu na jetru, sve sami pozeri i zbog takvih je rok muzika pala na niske grane. Publika nema više živaca da sluša nove bendove i sve se svelo na zabavu alkoholisanih “džibera” kojima su prepjevi ex yu hitova – jedino što znaju. Gazde klubova su posebna priča, da ih sve sastaviš ne bi mogao jedan da se napravi koji zna više od repertoara Parnog valjka, time ne želeći da osporim kvalitet Valjka. Rok muzika ima svoju publiku, ali ne na ovim prostorima, ali to nije razlog da se ne treba truditi. Za mene je rok muzika način razmišljanja i osjećaja, energija koja podstiče na ispravljanje nepravilnosti u životu i društvu.
Možemo li uskoro očekivati vaše svirke uživo?
Naravno, jer to i jeste esencija rok muzike i rok benda. Trebaće nam još vremena da se utegnemo, pošto su bubnjari vječiti problem ali se nadam da će se riješiti i taj problemčić.
GERILA.info
