Nakon nedavnog hakerskog napada na Facebook stranicu i privatni mail organizacija “Restart Srpska” i dalje nije povratila kontrolu nad svojom stranicom na ovoj društvenoj mreži. Sefan Blagić predsjednik “Restarta” u intervjuu za Gerila info priča o potencijalnim razlozima zbog kojih je na njih izvršen najnoviji tehnološki napad, potencijalnim napadačima ali i o daljim aktivnostima i uopšte o političkoj i društvenoj situaciji u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Još uvijek niste uspjeli da povratite FB stranicu, šta se dešava sa tim, prije nekoliko dana ste imali pres konferenciju na trgu i najavili ste da idete u MUP da sve prijavite. Šta se desilo od te najave do sada?
Nakon te konferencije za medije ja sam otišao u MUP i prijavio sam sva dešavanja. To je prema mojim informacijama već proslijeđeno u tužilaštvo, međutim naša stranica i dalje nije funkcionalna odnosno ili je izbrisana ili je postavljena na “unhide”. Oni koji su na FB znaju šta to znači. Mi više nismo u kontroli svoje stranice. Slobodno mogu reći da smo radili krvavo i teško dvije i po godine i društvene mreže su nama predstavljale glavno sredstvo za promociju naših stavova i ideja. Sada najmoćnija drruštvena mreža koju smo imali a to je Facebook više nije u našim rukama i to je udar ne samo na Restart nego je udar na čitavu demokratiju u Republici Srpskoj jer je Restart ostao jedan od rijetkih koji je iskreno i bez ikakvih zatezanja i uljepšavanja iznosio ono što zaista misli i ono što misli da odgovara istini. Da li ćemo uspjeti da povrattimo stranicu? Ja čisto sumnjam iako ćemo pokušavati i dalje…
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Imate li uopšte bilo kakvu predstavu zbog čega se sve desilo? Vaša stranica ne postoji od juče, jeste i ranije bilo tehnoloških napada kada ste morali da koristite altternativne metode obraćanja javnosti…Bilo je i fizičkih napada…imate li uopšte predstavu zašto se sada ovo dogodilo?
Sve je počelo sa jednim napadom na naš twitter, 2017. godine kada su hakeri uspjeli da nam obore tu stranicu. Tada nam je bloger Slobodan Vasković ustupio svoj twitter nalog sve do trenutka dok ga nismo povratili. Nakon toga desio se i niz medijskih napada ali i fizičkih napada od kojih za sada ni jedan nije imao epilog. Mogu slobodno reći da je do sada najveći motiv da nas napada imala vlast, međutim od nedavno kada smo počeli da iznosimo istine i analize o djelovanju opozicije, prvenstveno PDP-a, smatram da se motiv pomjerio i na tu stranu tako da koliki god motiv ima SNSD za obaranjem naše stranice toliki u ovom trenutku imaju i pojedine opozicione partije što ih praktično svrstava u isti koš mada se u ovom trenutku ne može sa sigurnošću konstatovati ni da su jedni ni da su drugi, ne isključujemo mogućnostt da je čak to uradio i neko treći.
Zašto mislite da opozicija, bar ovo što je od opozicije ostalo u Republici Srpskoj, ima motiv da vas napada?
Gledajte, mi smo neposredno prije obaranja stranice napravili seriju tekstova koji su se zvali Dosije PDP gdje smo obrazlagali nekozistentnost u njihovom djelovanju. Sve je krenulo, na žalost moram reći, od namjerne ili nenamjerne greške gospođe Trivić koja se u zvaničnom dopisu gradskoj upravi predstavila kao dvogodišnji odbornik što jednostavno nije bilo tačno. Zatim smo prešli na ono što je svima jasno a to je da je obećanje PDP-a, odnosno pojedinih njihovih poslanika da Perica Bundalo neće više biti šef Kluba poslanika te stranke u Narodnoj skupštini od idućeg glavnog odbora, palo u vodu. Kao što vidimo i dan danas, bez obzira na ono glasanje u Narodnoj skupštini gospodin Bundalo je i dalje šef Kluba poslanika PDP-a. Zaim smo obrazlagali dalje…Kako je moguće da opozicija nakon četrnaest godina i dalje ne može ni da se teoretski približi rušenju ovakve nakaradne vlasti a zaista imali su pokušaja. Svake dvije godine su izbori. U Banjaluci SNSD vlada već dvadeset godina, postavlja se pitanje do kada trebamo i ovakvu opoziciju da trpimo i postavlja se pitanje koliko se zaista principijelno i suštinski opozicija uopšte razlikuje od vlasti kada vidimo da na onim nivoima gdje predstavljaju vlast rade praktično isto kao i SNSD.
Postoji li uopšte, prema vašem mišljenju, interes opozicije za promjenom vlasti u Republici Srpskoj?
Sudeći po njihovom dosadašnjem djelovanju ja bih rekao da ne postoji. Zašto? Zato što su uljuljani u svoje fotelje, imaju vrlo visoke plate. Nedavno smo imali slučaj gde je predsjednik skupštine grada Bijeljina podigao sebi platu na, čini mi se, blizu šest hiljada maraka dok narod u realnom sektoru ima platu od 500-600 maraka. Vi sad meni recite po čemu se to predsjednik skupštine grada Bijeljina ili recimo ovi koji primaju plate i u Savjetu ministara i u Narodnoj skupštini a to je po desetak hiljada maraka, po čemu se oni razlikuju od predstavnika vlasti. Oni su, dakle, jako dobro situirani, njima odlično odgovara ova pozicija, nemaju nikakvu odgovornost, primaju visoke plate a na svaki mig Milorada Dodika oni skaču da mu praktično pomognu i da budu ruka više u NSRS. Tako da, gledajući sa te strane, zaista sa njihove strane nema nikakve logike da se oni istinski bore protiv ove vlasti.
Kako Vam uopšte izgleda politička situacija u Republici Srpskoj? Dolaze lokalni izbori, Davor Dragičević je najavio kandidaturu za gradonačelnika Banjaluke nekoga u ime Pravde za Davida. Nekako se nameće zaključak da se opozicija, u ovom konkretnom slučaju PDP, osjeća ugroženom čim neko drugi najavi kandidaturu. Možda opozicija smatra da ima eksluzivno pravo da bude opozicija u RS?
Mi smo to i pisali da opozicija želi da ima i ima trenutno monopol na opoziciju u Republici Srpskoj. Što nije fer. Ne postoji nikakav razlog da se bilo ko drugi ne okuša na izborima, pa i grupa Pravda za Davida koju ću ja lično a i organizacija Restart podržati….Ako opozicija misli da ima ekskluzivno pravo na opoziciju onda se vara. Ako istinski žele da promjene vlast evo im prilika da se svi ujedine oko tog kandidata kojeg će izbaciti PZD. Mislim da je to sasvim logično jer vi ako ste imali u Banjaluci dvadeset godina i imate vlast SNSD-a zašto ne bi neko drugi pokušao da se obračuna sa SNSD u političkom smislu i da pokuša da ih skine sa vlasti. Mislim da je dvadeset godina sasvim dovoljno. Mi nemamo vremena da čekamo ovu jalovu i impotentnu opoziciji da ona nešto promjeni jer vidimo da nema ni snage ni volje za to. Nekako u PZD, ukoliko Davor ostvari svoje najave, vidim jednu svježinu, jedan dah nove nade u Republici Srpskoj i nadam se iskreno da će se ova grupa naći na predstojećim ali i svakim drugim budućim izborima.
Ipak se može čuti razmišljanje da se na ovaj način olakšava pobjeda kandidatu SNSD-a, ko god on bio, jer se na neki način ti, uslovno rečeno, opozicioni glasovi ponovo rasipaju.
Upravo sam rekao…Zašto se opozicija ne bi ujedinila oko kandidata PZD? Ako se već dvadeset godina gube izbori u Banjaluci da li treba još dvadeset godina da neko čeka da se oni smiluju i da se ozbiljno uhvate u koštac sa ovom vlasti. Evo im prilika da se dokažu da istinski žele smjenu vlasti i neka se svi okupe oko kandidata PZD i onda neće biti rasipanja glasova. Sa druge strane ukoliko oni žele da idu svojim putem opet će potvrditi ono što već sada mogi u Republici Srpskoj misle a to je da se praktično uopšte ne razlikuju od ovdašnje vlasti.
Očigledno je da sve više mladih ljudi odustaje od Republike Srpske i Bosne i Hercegovine na način da odlaze. Jasno je da nije glavni razlog plata koja je takva kakva je, ljudi odlaze zbog obrnutog sistema vrijednosti koji je uspostavljen, nemogućnosti napredovanja, dokazivanja… ukoliko niste dio stranke na vlasti o čemu je Milorad Dodik govorio i javno na jednom predizbornom skupu SNSD-a….Da li je moguće zaustaviti taj trend odlaska ili je jednostavno kasno? Ukoliko nije kasno kako reagovati?
Ljudi jesu izgubili strpljenje, to je evidentno. Iz godine u godinu se povećava broj odlazaka i mladi ne vide šansu ovdje. Ne da ne vide šansu oni ne dobijaju ovdje šansu. Koliko god ste školovani, obrazovani ponovo će neko sa privatnim fakultetom da uzme poziciju koju vi zaslužujete znanjem i da praktično ne radi ništa. To su u pravilu partijski paraziti, paraziti ove vlasti. Vlast je postavila ovako nakaradan sistem i obrnut sistem vrijednosti, praktično u potpunosti obrnut sistem vrijednosti gdje vi ne morate imati čak ni validnu diplomu a možete da budete ministar ili premijer. O čemu dalje da pričamo. Vi kada odete da aplicirate za neki posao traže vam validnu diplomu i uvjerenje o nekažnjavanju. Ako želite, slučajno, da budete ministar, sudija ili premijer izgleda da je potrebno da imate lažnu diplomu i da ste već krivično procesuirani i da ste osuđeni. To sve govori o ovom nakaradnom sistemu.
Kako se izboriti sa tim nakaradnim sistemom? Kako stvari još jednom obrnuti da bi se vratile na mjesto?
Vjerujte to se sve može uraditi za samo jedan mandat. Za četiri godine se mogu postaviti temelji, država može krenuti naprijed bolje i brže nego ikada. Samo ako postoji politička volja. Šta znači postaviti pravi sistem? Uraditi nekoliko, prije svega, osnovnih stvari. To je sistem potpune transparentnosti na svim nivoima. To podrazumjeva da se na početku svakog mjeseca za onaj prethodni mjesec na sajtu svake institucije prikaže tačan iznos novca koji je potrošen taj mjesec, da se okače svi ugovori po kojima je novac potrošen i da se okače plate bez ličnih podataka. Time bi se u mnogome smanjio prostor za malverzacije i za korupciju u javnom sektoru. Potrebno je da mladi dobiju šansu u IT sektoru, kreiranjem fondova za rana ulaganja…Potrebno je da se izvrši reforma pravosuđa pošto vidimo da je reforma koju su stranci provodili doživjela potpuni krah, da se neke stvari iz onog prethodnog sistema vrate da ukoliko želite da nekoga za koga smatrate da je odgovora gonite dalje i da nema tužilac eksluzivno pravo da to radi i mnoge druge stvari. Ali kada bi se uradio samo ovaj dio vjerujte razlika bi se vidjela u narednih šest mjeseci ili godinu dana. Potrebno je ili potpuno ukinuti ili u mnogome ograničiti broj bodova koji ljudi dobijaju na intervjuima pri konkursima za posao u svim javnim institucijama jer su intervjui glavno sredstvo mahinacija u konkursnim procedurama. Na taj način onaj ko ima prosjek 9,5 uvijek bi bio u prednosti u odnosu na onoga sa prosjekom 6,5.
Kako doći do svega toga. Čini se da je to jedan začaran krug. Za sve to treba podrška naroda a mogućnost dobijanja podrške na izborima sa ovakvim zakonom je više nego ograničena.
Izbori se ne mogu dobiti sa ovakvim izbornim zakonom, to je svima jasno.
Ovi koji vladaju moraju promijeniti izborni zakon.
Jeste. Oni ga neće promijeniti dok se sve snage u Republici Srpskoj ne ujedine sa samo jednim zahtjevom a to je promjena izbornog zakona. Prije svega sve političke stranke. Mislim da je civilni sektor u tome jedinstven i da nema nikakve sumnje da civilni sektor želi da se promijeni izborni zakon, da se uvedu skeneri i bolja kontrola konkretnog izbornog procesa kako bi postojala teoretska šansa da se vlast promijeni. Sada ne postoji ni ta teoretska šansa. Ne možemo biti sigurni da Vukota Govedarica ili Ognjen Tadić prije pet godina nisu pobijedili na izborima Željku Cvijanović odnosno Milorada Dodika ali je u toj izbornoj noći igrom slučaja nekoliko desetina ili možda čak stotina džakova promijenjeno i sad se iskrivljuje volja naroda. Dakle, prvo je potrebno to uraditi i u tome treba da budu svi jedinstveni, prvenstveno ljudi koji žele promjenu, ljudi koji žele istinske promjene. Vlast da će sama da se sjeti i da kaže mi sad uvodimo red u izborni proces je teško očekivati izuzev ako ih neko sa strane ne pritisne. Međutim, ja mislim iskreno i da strancima, prvenstveno onima što ih mi nazivamo međunarodna zajednica i Evropska unija očigledno odgovara ovakav sistem u našoj zemlji tako da oni pretjerano i ne brinu o tome. Vidimo samo neke najave, izražavanje zabrinutosti, opreza, praćenje situacije i zaista za sada ništa konkretno.
GERILA info
