Hoće li MUP Republike Srpske otkriti podatke o policajcima koji, prije tačno godinu dana, nisu učinili ništa da spriječe napad oko 30 huligana na LGBTQ aktiviste u Banjaluci i koji su napad posmatrali sa strane? Prema presudi Okružnog suda iz Banjaluke iz decembra prošle godine, MUP Republike Srpske to mora uraditi, dostaviti imena i prezimena Organizacionom odboru Bh povorke ponosa.
U napadu na aktiviste, koji se dogodio 18. marta u večernjim časovima ispred prostorija Transparency International-a u Banjaluci, povrijeđeno je nekoliko osoba. Preživljene traume i neotkriveni napadači uticali su da ove godine u Banjaluci ne bude zvaničnih događaja posvećenih ljudskim pravima homoseksualnih, biseksualnih, transeksualnih, interspolnih i queer osoba.
U Bh. povorci ponosa nadaju se kako bi sprovođenje presude po njihovoj tužbi protiv MUP-a RS stvari moglo da pokrene sa mrtve tačke, te da dovede i do počinilaca napada.
Šta stoji u sudskoj naredbi MUP-u RS?
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Okružni sud u Banjaluci u presudi od 15. decembra naveo je da su policijski službenici “trebali identifikovati nasilnike, spriječiti njihovo nasilno ponašanje i svaki drugi incident”. Naredbu o davanju podataka o policajcima, Sud je obrazložio time da je „nesporno postojanje javnog interesa, gledajući konkretni slučaj, kada su se policijski službenici
držali pasivno”.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS naveli su za medije da je ‘sprovođenje presude u toku’. Prvi korak i jeste napravljen. MUP Republike Srpske dostavio je pravnom timu Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa rješenje, izdato 14. februara, kojim je poništeno ranije rješenje da se aktivistima ne dostave podaci o policajcima.
“Što se tiče presude, oni su prvo tvrdili da nisu zaprimili presudu, onda smo mi poslali podsjetnik da postupe po njoj i onda su prije dvije sedmice donijeli rješenje kojim poništavaju prvobitno rješenje kojim nam odbijaju pristup tim podacima. Iskreno, nismo očekivali ni ovo da će uraditi, da će nas apsolutno ignorisati, da će zanemariti presudu suda kao što se to redovno radi. Ovo je pomak, možda i dobijemo te podatke”, rekla je Emina Zahirović-Pintarić, advokatica i članica Organizacionog odbora Bh povorke ponosa.
Ona ističe kako je sprovođenje presude bitno da bi mogli pokrenuti postupak protiv policajaca, ali i da bi napadnuti aktivisti mogli pokrenuti krivične postupke sa zahtjevom
za naknadu štete od Bosne i Hercegovine, tačnije, Republike Srpske.
“Sada imaju zakonski rok (MUP RS) od 30 dana da dostave. Nisam sigurna da li će nam dostaviti imena i prezimena policajaca, ali su učinili prvi korak. Činjenica da su (policajci) bili tu, da su vidjeli da dolaze napadači, da su se samo povukli je jasan pokazatelj da su zanemarili svoje obaveze i da su doprinijeli fizičkom napadu”, navela je Zahirović-Pintarić.
Napadnuti aktivisti tvrdili su da su tokom napada huligana 18. Marta prošle godine bili prisutni i koji su „sve nijemo posmatrali i nisu učinili ništa da im pomognu.
Ponašanje policajaca ključ istrage?
Aktivisti ocjenjuju da bi pokretanje postupaka protiv policajaca moglo zapravo da pomogne i u razotkrivanju počinilaca samog napada. Sve što se dogodilo te noći, za one
koji su bili prisutni, djelovalo je da se radi o organizovanom napadu.
Nakon nemilih scena, sami aktivisti su u narednim danima vrlo brzo identifikovali neke od napadača. Podaci su dostavljeni policiji i nadležnom tužilaštvu, no i dalje se vodi
istraga o NN napadačima.
“Ovi napadači koje smo mi identifikovali su navijači Borca iz Banjaluke, Među njima je bila i jedna djevojka koja je povezana sa nekoliko organizacija koje se smatraju patriotskim, tradicionalnim zaštitnicima naše kulture i porodice, da tako kažem. Jedan od njih je poznat u Banjaluci po svom umjetničkom radu, tako da, sve su to ljudi koji su među nama” ispričala je za Gerila.info Vanja Stokić.
Ova banjalučka novinarka i aktivistkinja jedna je od povrijeđenih u tadašnjem napadu huligana. Dodaje da su među pomagačima bile i neke od prvih komšija koje i danas
sreće. I Emina Zahirović-Pintarić kaže kako se moglo doći jednostavno do identiteta nekih od napadača jer su se hvalili o napadu putem društvenih mreža, a na raspolaganju su imali
i snimke sa kamere sa prostorija Transparency International-a.
Iz Delegacije EU u BiH za Gerila.info su poručili kako očekuju da počinioci napada budu privedeni pravdi.
“Tokom protekle godine, Evropska unija je pažljivo pratila i nastavlja pratiti ovo pitanje. Neprihvatljivo da u proteklih godinu dana nije ostvaren napredak Još jednom podstičemo pravosudne organe da bez odlaganja završe istrage i privedu počinioce pred lice pravde“, ističe se u odgovoru Delegacije EU u BiH.
Misterija sa snimkom napada
Napad na aktiviste se dogodio 18. marta, no snimak sa nadzorne kamere je u banjalučkom Okružnom tužilaštvu završio tek zadnjeg dana maja, što je gotovo mjesec i
po dana nakon dešavanja.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency International-a navela je kako je snimak “odnijela lično u tužilaštvo u pratnji advokata”. Korajlić tvrdi da je to učinila jer tužilac u predmetu nikada nije potpisao naredbu o izuzimanju snimka sa nadzorne kamere.
“Na samom snimku se vidi da je policija došla, izvukla ljude iz zgrade i ostavila ih ispred zgrade, a vidi se i da su bili u blizini kada se napad desio”, rekla je Korajlić.
Dodaje kako je snimak važan dokaz jer prikazuje napadače, ali i ponašanje policije u tom momentu. Iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka nisu odgovorili na medijski upit zbog čega se toliko dugo čekalo na izuzimanje snimka nadzorne kamere.
“Okružno javno tužilaštvo Banjaluka postupa u predmetu koji se odnosi na napad na aktiviste u Banjaluci (dana 18.03.2024.godine) i isti se nalazi u radu i u fazi je istrage protiv više NN lica ( nepoznatih lica) zbog počinjenog krivičnog djela Nasilničko ponašanje iz člana 362. KZ RS.U pomenutom predmetu saslušano je više lica ali do sada nisu oktkriveni počinioci krivičnog djela. Postupajući tužilac naložio je policijskim službenicima PU Banja Luka da preduzmu potrebne mjere i radnje na otkrivanju počinioca/laca krivičnog djela”, stoji u odgovoru banjalučkog Okružnog javnog tužilaštva.
‘I danas srećem napadače’
Vanja Stokić u noći nakon napada pod policijskom pratnjom bila je prinuđena da napusti Banjaluku, u koju se vratila mjesec dana kasnije. Godinu dana kasnije, priča kako sreće ljude koji su učestvovali u napadu, te da je susreti podsjećaju na ono što je preživjela.
“Srela sam djevojku koja je učestvovala u napadu, srela sam njihove pomagače, u smislu, komšije koje žive na mjestu napada, ljude iz okolnih kuća koji su napravili nekakav koridor čime su blokirali nas koji smo napadnuti da bježimo. Njih ja srećem svakodnevno”, rekla je Stokić.
Dodaje kako su posljedice vidljive i godinu poslije jer su se LGBTQ osobe potpuno povukle iz javnog diskursa zbog straha od nasilja.
“Mi smo ubijeđeni da je to orkestrirano”, poručuje i Emina Zahirović-Pintarić, navodeći da se takav zaključak može izvesti iz same atmosfere u kojoj su napadači i dalje neotkriveni.
“Poslana je jasna poruka ‘nismo poželjni tamo, neće biti zaštita države’, čak u stvari država će orkestrirati napade. Kada razgovaramo sa kolegama iz Banjaluke, oni govore da se osjećaju izolovano i da dosta stvari se ne dešava u Banjaluci kao centru Republike Srpske, kao urbanoj sredini, upravo zbog ovih stvari, pristupa u koje se osjeti jednostavno taj diktatorski, autoritarni sistem”, navodi ona.
Tokom marta prošle godine u Banjaluci je bilo planirano prikazivanje jednog dokumentarnog filma, te održavanje javne debate o ljudskim pravima.
Policija je zabranila događaj, a aktivisti su potom htjeli da imaju sastanak u privatnom prostoru.
Ko je i kako dojavio napadačima da se nalaze u prostorijama Tranparency International-a, ni do danas nije otkriveno.
U međuvremenu je u avgustu prošle godine banjalučko Tužilaštvo odbacilo i krivičnu prijavu za govor mržnje protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, kao i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića.
Žalba protiv Dodika i Stanivukovića za govor mržnje i podsticanje nasilja nad LBGTQ osobama podnesena je i instituciji Ombudsmena za ljudska prava BiH. No, odgovora na
žalbu nema, jer, prema navodima iz te institucije “nema kompromisa” među ombudsmenima. Ombudsmeni se ne mogu mjesecima dogovoriti ni oko još četiri žalbe koje se odnose
na napadnute aktiviste.
Čeka se i odluka Ustavnog suda BiH na apelaciju protiv Republike Srpske “zbog propusta da se preduzmu neophodne, razumne mjere da se zaštite i da se spriječi nasilje nad članovima LQBTQ zajednice“.
GERILA info
