Tačno 365 dana prošlo je od dana kada su Marko Čolić, zvani Roda, i (za sada osumnjičeni) Nedeljko Dukić unajmljeni od, do sada nepoznate osobe, da pokušaju ubiti ili teško povrijediti Vladimira Kovačevića, novinara BN televizije i portala Gerila.info.
Uopšte nećemo dovoditi u pitanje da li su oni unajmljeni, iako to u zvaničnim spisima Policije Republike Srpske nigdje striktno nije navedeno. Marko i Nedeljko do kobne noći 26.avgusta nisu poznavali Vladimira, niti Vladimir njih dvojicu. Nikad se nisu sreli, pa samim tim ni imali konflikt. Ne treba biti specijalno pametan pa izvesti logičan zaključak.
Zna se i motiv. Motiv je nečije neslaganje sa tim da Vladimir Kovačević radi svoj posao, časno i odgovorno kao svih ovih godina. U novinarstvu je od 2001. godine, gdje je karijeru započeo na banjalučkoj Bel televiziji, potom godinama radio na Alternativnoj televiziji, a posljednjih godina je jedno od zaštitnih lica BN televizije. Uporedo sa BN televizijom piše i za portal Gerila.info.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Kovačević nije novinar koji radi lagane priče. Kovačević nikada nije bio PR nekog festivala. Kovačević nikada nije vodio neku konferenciju. Njegove priče su “rudarske” priče. Priče o kojima drugi neće ni da pričaju, a kamoli da pišu, ali ih svi znaju i tolerišu. Poslije se pitamo zašto nam je tako kako nam je.
Kovačević radi rudarski posao i nije neko ko će sagnuti glavu u pijesak. Nerijetko je jedini novinar koji na brojnim pres konferencijama, koje su bar u nas same sebi svrha, postavlja smislena pitanja. Pitanja koja su bitna po cijelo društvo Republike Srpske. Mnogi se mršte na ta pitanja, mnogi ne odgovore na njih, a pojedini su mu i prijetili.
Policija je uhapsila Marka Čolića 12.septembra, a Sud ga je, doduše nepravosnažno, 12.jula osudio na četiri godine robije.
“Za drugog imamo dovoljno saznanja i on je u bjekstvu. Ne mogu reći gdje se nalazi jer bi to narušilo potragu za njim. Doći ćemo do drugog lica u narednom periodu. Ni mnogo veći kriminalci nisu mogli da se kriju dugo vremena”, rekao je tada ministar unutrašnji poslova u Vladi RS Dragan Lukač.
Za Dukićem se još traga.
O naručiocima nema više ni priče ni govora. Unajmiti dvojicu profesionalnih batinaša, od kojih su obojica dobro situirani, može samo neko sa dubokim džepom. Da se o pravim naručiocima ne priča od strane predstavnika MUP RS, kao i da se o tome ne piše i ne govori u većini medija u Republici Srpskoj… e to već mogu samo finansijeske i političke elite.
Stoga u ovoj jednačini imamo dva moguća rješenja. Ili je nekom od tajkuna u Republici Srpskoj/BiH zasmetalo Vladimirovo izvještavanje o nekom događaju ili slučaju pa je odlučio da presudi preko Čolića i Dukića, a da njegov prijatelj, inače politički moćnik, zataška priču o pravim motivima i naručiocima.
Ili je taj tajkun ujedno i političar koji ima tu vrstu moći.
I jednih i drugih u obe kombinacije nema mnogo u Republici Srpskoj, ali poznajući prilike u kojima obitavamo imamo pravo biti apsolutni skeptici po pitanju konačnog razrješenja ovog slučaja.
Stoga konačnu pravdu možda nikad ne dočekamo ni mi novinari, ni društvo u kojem živimo, ni Vladimir i njegova porodica, a ni Marko Čolić koji se vjerovatno u ćeliji još dvoumi da li da progovori.
Odnosno, da li smije da progovori…
Dejan Rakita
