Portal InfoRadar u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva) u dva nastavka donosi istraživanje o ljudskoj pohlepi – pljački unesrećenih porodica što, uz ostalo, za posljedicu ima i potpuno uništavanje starih grobalja, kulturnih spomenika/nišana čak i iz XV vijeka.
Osim što se pojedinci bogate od morbidnog biznisa, oni davno sahranjeni nemaju mogućnost da se žale, njihove porodice su uglavnom izumrle ili odselile iz Sarajeva, dok je pokojnicima koji nas svakodnevno napuštaju omogućeno da budu ispraćeni na onaj svijet čak i “sa nacionalnog spomenika”.
Sarajlije, pogotovo stare Sarajlije znaju da su na grobljima Alifakovac, Kovači, Cicin han-Hambina carina, Ravne Bakije i Grlića brdo, lociranim na obroncima grada, kapaciteti odavno popunjeni i da su zatvorena još prije rata.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ali samo prividno.
Tokom dvomjesečnog istraživanja novinara portala InfoRadar iz usta više sagovornika dobro upućenih u ova pitanja potvrđeno je „da se za veću sumu novca“ posljednji počinak može osigurati na samo na ovim starim i „zatvorenim“ grobljima, već čak i u nacionalnom spomeniku Alifakovac!
S obzirom na obim prosječnog groblja i broj onih koji bi željeli počivati u blizini sokoka gdje su odrasli svaka mogućnost ima granice. Ipak, površnim pregledom dnevne štampe doslovno svaki dan možemo naći obavijesti o sahranama koje se najavljuju na zaštićenim i(li) zatvorenim lokacijama. Jedino šokantnije od same ove činjenice jeste što se ovaj kulturno-istorijski urbicid s ciljem najklasičnije pljačke unesrećenih porodica ne dešava od juče – no na njega niko ne reaguje. Postavlje se opravdano pitanje zašto i zbog čega? Odnosno zbog koga.
Istražujući navode iz nekoliko nezavisnih izvora da se zbog enormne potražnje grobnih mjesta na ovim lokacijama razvio bizaran ali unosan biznis, kojem se modus operandi sastoji od posmatranja grobova, selekcije zapuštenih i zaraslih (za koje postoji osnovana pretpostavka da ih niko ne obilazi), zatim rasklimavanja nišana, te konačne ekstrakcije nadgrobnog dijela – da bi se mjesto napravilo slobodnim za ukope pokojnika – novinari InfoRadara su utvrdili da je ova vrsta organizovanog kriminala poprimila neslućene razmjere. Prema saznanjima Inforadara, a pogotovo nakon odgovora iz svih relevatnih institucija koje su novinari ovog portala u međuvremenu kontaktirali, jasno je da svi putevi na kraju vode prema vješto prikrivenim pozicijama moći unutar struktura Islamske zajednice BiH u Sarajevu.
INSTITUCIJE SE PERU OD ODGOVORNOSTI
Naime, javna je tajna da se jedno takvo grobno mjesto plaća i do 15.000 KM, a sve se navodno završava u vidu donacije vjerskoj zajednici jer nije zakonski moguće izdavati fiskalne račune za grobna mjesta „koja su zatvorena i ne postoje“! Cijena grobnih mjesta na ovakvim lokacijama godinama je progresivno rasla.
Pri tome je decenijama unazad uništeno na hiljade starih nišana i kulturnih spomenika neoprocjenjive istorijske vrijednosti. A da je udareno u „osinje gnijezdo“ jasno je i iz reakcija institucija kojima su se novinari InfoRadara obratili posljednjih sedmica; sve i jedna, naime, prebacuje odgovornost na onu drugu. Pojedine čak, perući vlastitu savjest, ukazuju i upozoravaju i na mogućnost sanitarne katastrofe.
Prije izvjesnog vremena obavljen je razgovor i sa uglednim Sarajlijom Mustafom Kurtalićem Mutetom koji je, uz mnoge druge, primijetio „čudna dešavanja“ na Grlića brdu. „Bojim se sljedeći put kad dođem da neću zateći mezar svog babe“, rekao je vidno zabrinuti Kurtalić.
Njegov otac od ’60–tih godina prošlog vijeka počiva na groblju “Grlića brdo” iznad Sedrenika i Mute ga obilazi svakog Bajrama. Svaki put bi, kaže, primijetio promjene. Određeni stari nišani bi bivali rasklimani, a u nekoj slijedećoj posjeti ih više ne bi vidio. Nicali bi novi, sa svježim datumima.
„Ono što takođe želim naglasiti jeste da je jedan od opredjeljujućih faktora zašto sam u ratu ostao da branim Sarajevo bio taj što mi je tu očev mezar“, navodi Kurtalić. Njegovo svjedočanstvo nije usamljeno.
LISTA ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA
Prateći dostupnu dokumentaciju, sve muslimanske grobljanske cjeline iz XV-XIX vijeka: Grlića brdo, Alifakovac, Kovači, Cicin han- Hambina carina, Ravne Bakije… 1992. godine su bile pod zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika (danas Zavod za zaštitu spomenika Kantona Sarajevo), i upisane na listi Zavoda “zaštićenih i prethodno evidentiranih spomenika”.
Ta lista je prije nekoliko godina uklonjena sa web stranice Zavoda i više je nije moguće javno vidjeti, ali je u posjedu portala InfoRadar.
Neki od sagovornika su navode koje su istraživali novinari pravdali izvjesnim dopuštenjem u islamu „da se nakon određenog broja godina na istom mjestu može ukopati novi umrli“. Ipak, kod nas su na snazi građanski zakoni prema kojem se istovjetna radnja tretira kao krivično djelo – skrnavljenje groblja (što je samo prva od kriminalnih radnji u nizu)!
Dok je zakon jasan, ovlaštenja institucija baš i nisu. Na pitanja o odgovornosti za dalje ukope i u nacionalnom spomeniku Alifakovac i zvaničnom statusu navedenih mezara, kao što je već navedeno – uglavnom su upućivali na sljedećeg.
Odgovarajući na upit InfoRadara o statusu navedenih grobalja, iz Gradske Uprave Sarajeva su naveli da su „zakonski propisi koji predviđaju proglašavanje grobljanskih cjelina zatvorenim doneseni prije osnivanja Grada Sarajeva kakav danas postoji i djeluje, te je njihovu primjenu u potpunosti preuzeo Kanton Sarajevo zajedno s nizom drugih nadležnosti koje je imao Grad prije rata“.
„S tim u vezi, Gradsko vijeće Grada Sarajeva je donijelo Odluku o održavanju grobalja lokalnog značaja na području Grada Sarajeva. Sastavni dio navedene Odluke je lista grobalja na području Grada Sarajeva, na kojoj se, između ostalih, nalaze i Alifakovac, Ravne Bakije, Hambina Carina, Babića bašta i Grlića brdo“, odgovorili su iz Odjela za odnose s javnošću Grada Sarajeva.
Iako je predviđeno da se međusobni odnosi između Grada i gradskih opština u pogledu održavanja i uređivanja grobalja utvrđuje posebnim sporazumom, do njegovog zaključivanja nikada nije došlo.
U samoj Vladi Kantona Sarajevo su saopštili da je sve u nadležnosti Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture, iz kojeg su na pitanje Inforadara o statusu mezarja Alifakovac, Grlića brdo, Babića bašta, Hambina carina i Ravne bakije, odgovorili kako „nisu u mogućnosti dati odgovor na postavljeni upit“?! Loptica je tako prebačena dalje.
„U konkretnom slučaju, radi se o grobljima/mezarjima kojima upravlja vjerska zajednica. Javno komunalno preduzeće vrši samo poslove održavanja komunalne čistoće u skladu sa propisima o održavanju javnih zelenih površina“, odgovorili su iz Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture KS.
ZID DO ZIDA, PUTEVI VODE PREMA IZ BiH
Bitno je istaći i da je Grobljanska cjelina Alifakovac u Sarajevu proglašena „nacionalnim spomenikom BiH“ odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2005. Na upit InfoRadara iz Federalnog ministarstva prostornog uređenja pojasnili su šta to znači u praksi.
„Nacionalni spomenik čine groblje Alifakovac sa turbetima i česmom. Dopušteni su samo radovi na održavanju i uređenju groblja, konzervatorsko-restauratorski radovi na starim nišanima (…). U svrhu zaštite utvrđene su mjere zaštite, a to su obustava daljih ukopavanja, uređivanje groblja prema odgovarajućem projektu (…). Nacionalni spomenik će biti otvoren za javnost i može se koristiti u edukativne svrhe“, navedeno je u odgovoru Ministarstva. Dodali su i da nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona obavlja „nadležna uprava za inspekcijske poslove“.
Međutim, potom nailazimo na novi zid. Na upit kako objašnjavaju nišane s novijim datumima na groblju Alifakovac – Federalna uprava za inspekcijske poslove nije odgovorila!
A sahrane i svježe humke se ne mogu sakriti. Vidljive su golim okom. Brojni sagovornici su i sami svjedočili tužnim povorkama na nabrojanim grobljanskim lokalitetima tokom posljednjih godina.
„I ja sam čuo da su 1998. iz sanitarnih razloga ta groblja zatvorena za ukop, iako je bilo moguće i kasnije za veliki iznos novaca dobiti grobno mjesto na jednom od njih. Iz moje porodice su za 7.000 maraka na jedvite jade dobili mjesto na Alifakovcu, odmah uz cestu, ali sam čuo da su kasnije te cijene narasle“, kazao je jedan Sarajlija, koji je insistitrao da mu se ne navodi ime.
Nova institucija – novi zid. Iz KJKP „Pokop“ d.o.o. Sarajevo su poručili da se za informacije o grobljima Grlića brdo, Hambina carina, Babića bašta treba obratiti Islamskoj zajednici u Sarajevu, „jer ona nisu u njihovoj nadležnosti“.
Tako su se na kraju dvomjesečnog istraživanja svi putevi sveli prema Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo, na koji su, opet, uputili iz Rijaseta IZ BiH.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
