Na prošlim Opštim izborima u oktobru 2018. godine svjedočili smo mnogobrojnim optužbama za izborne prevare. Manipulisanje sa biračkim spiskovima, nebrisanje umrlih osoba sa biračkog spiska, lažne prijave glasanja u inostranstvu i krađa identiteta bile su uobičajene pojave koje se ponavljaju od izbora do izbora. Takođe, registrovano je preko 200.000 nevažećih glasačkih listića. Postoje i optužbe da su naknadno dodavani listići birača koji nisu izašli na izbore kako bi se prikrilo uništavanje glasačkih listića političkih stranaka koje nisu bliske vladajućoj strukturi, kao i dodavanje glasova na glasački listić kako bi se proglasio nevažećim.
Pored izbornih manipulacija i prevara, veliki problem predstavalja i diskriminacija. Prošli su treći izbori od presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine”. Sud u Strazburu je krajem 2009. godine presudio da Ustav BiH krši ljudska prava manjina zbog nemogućnosti da se građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima kandiduju za visoke državne funkcije. Ni konstitutivni narodi nemaju sva prava pa se npr. Bošnjaci sa prebivalištem u Republici Srpskoj ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH.
Jakob Finci za Radiosarajevo.ba ističe da što se diskriminacija tiče, ne radi se, nažalost, samo o manjinama. Radi se i o pripadnicima konstitutivnih naroda koji ne žive na pravom dijelu teritorije tako da su na isti način kao i pripadnici manjina obespravljeni. Ipak, za njih postoji jednostavno rješenje, presele se u drugi entitet i onda dobijaju sva prava. Ali pripadnici manjina gdje god da odu ne mogu dobiti ta prava.
U vezi sa angažovanjem Zapada na provođenju presude, Finci kaže da kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum u tom trenutku svima je bilo daleko važnije da se zaustavi rat nego da se u Bosni i Hercegovini počnu uvažavati ljudska prava. Da ne bi sam priznao svoju grešku, Zapad i dalje ćuti, naglašava Finci.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Dakle, Zapad ćuti na izborne diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Međutim, ni na Zapadu nije sjajna situacija. I oni imaju zakone koji diskriminišu.
U autorskom tekstu za britanski časopis The Economist, udovica Stiva Džobsa, Lorin Pauel Džobs, navodi da su u Sjedinjenim Državama zabilježeni slučajevi izbornih prevara i diskriminacija koji više odgovaraju prošlim, zaostalim vremenima.
Tako npr. u Kanzasu državni zakon koji zahtijeva dokumentovanje državljanstva blokira da se više od 35.000 stanovnika registruje za glasanje. U Džordžiji državni sekretar, republikanski kandidat za guvernera, sprovodi prikrivenu diskriminaciju birača afroameričkog porijekla koji uključuje suspenziju više od 50.000 biračkih prijava i pokušaj zatvaranja sedam od devet biračkih mjesta u okruzima sa afroameričkom većinom. U Sjevernoj Karolini državno zakonodavstvo uvodi ustavni amandman kojim se od birača traži da pokažu identifikaciju sa fotografijom na biralištima, što je mjera koju je savezni sud ranije proglasio diskriminatornom protiv birača afroameričkog porijekla. U Sjevernoj Dakoti, državni zakon, kojeg je podržao Vrhovni sud, oduzima pravo glasa domicilnim indijanskim zajednicama zahtijevajući od birača da pokažu dokaz o adresi stanovanja, što je oblik dokumentacije koju posjeduje samo nekoliko stanovnika plemenskih zajedinca.
Lorin Pauel Džobs ističe da su ovi primjeri diskriminacije dio kampanje za suzbijanje biračkih prava koja se vodi širom Sjedinjenih Država. Konzervativni zakonodavci podižu nove prepreke kako glasači, posebno mladi i manjine, ne bi glasali. Dakle, možemo vidjeti da izborni inženjering, diskriminacija i ugrožavanje građanskih prava nisu prisutni samo u nedovršenim društvima i državama kao što je BiH, nego i u demokratijama sa viševjekovnom tradicijom.
Autorka teksta dalje ističe da ovi slučajevi diskriminacije podsjećaju na rane faze američke demokratije kada je glasanje bilo privilegija rezervisana za bogatu bijelu manjinu. Trebalo je 150 godina napornog napretka kako bi se biračko pravo proširilo na sve građane. Valjda nama neće trebati toliko vremena kako bi svi građani mogli uživati jednaka glasačka prava.
U nastavku se naglašava da američko pravo i sistem vrijednosti ne tretiraju više glasanje kao privilegiju nego kao fundamentalno pravo. Uprkos svemu, diskriminacija je i dalje prisutna. Konzervativna većina u Vrhovnom sudu 2013. godine proglasila je da su se Sjedinjene Države promijenile i da manjinski glasači više ne trebaju određene zaštite.
Ove mjere diskrimirajuće djeluju na grupe koje imaju tendenciju da glasaju za demokrate, kako ističe autorka teksta, a to su mladi glasači koji glasaju prvi put, imigranti, oni kojima engleski nije maternji jezik, kao i istorijski marginalizovane siromašne grupe kao što su latino i afro-američke zajednice.
Prema Lorin Pauel Džobs, ove taktike predstavljaju temeljnu prijetnju demokratiji. U Americi je glasanje u opasnosti da postane privilegija koja se odnosi samo na već privilegovane, dodatno koncentrišući političku moć u rukama nekolicine bogatih. U Bosni i Hercegovini je situacija slična, samo što ne favorizuje samo bogate nego i etnički privilegovane.
Autorka sugeriše da nam je, počev od 2019. godine, potrebno više demokratije. Potrebno je oživljavanje neke vrste javnog pritiska i aktivizma na lokalnom nivou koji je viđen tokom velikih društvenih pokreta u dvadesetom vijeku, koji bi ovaj put imali za cilj da se glasanje ponovo ustanovi kao neotuđivo građansko pravo.
Suzbijanjem glasačkih prava ućutkuju se građani. Oni koji imaju glasačka prava trebali bi istupiti i zauzeti se za one koji su diskriminisani. U pitanju je nije ništa manje nego opstanak i snaga demokratije, zaključuje Lorin Pauel Džobs.
A čemu možemo mi u BiH da se nadamo? Dok god nije po našim konstitutivnim glavama, ne tiče nas se previše što nacionalne i etničke manjine, oni koji se izjašnjavaju kao građani i ostali obespravljeni ne uživaju jednaka građanska prava kao i drugi. Međutim, na primjeru iz Sjedinjenih Država, možemo vidjeti da je demokratija širom svijeta pod opsadom od strane pohlepne i beskrupulozne privilegovane manjine, bilo nacionalne, etničke, ekonomske ili društvene uopšte. Problem je što ih podržavaju oni koji ne uživaju jednake blagodeti privilegija, ali su zbog samo sebi znanih razloga jednako agresivni u odbrani privilegija vladajućih manjina koje odlučuju o našim sudbinama.
