Dok on još govoraše, gle narod, i jedni od Dvanaestorice, zvani profesori, iđaše pred njima, i približiše se srpskom identitetu da ga poljube. Jer su im bješe dali ovakav znak: “Koga poljubimo, taj je!”
A srpski identitet im reče: – Profesori, zar cjelivom izdajete Sina Čovječjega?
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
A kad oni što bijahu sa srpskim identitetom vidješe šta će biti, rekoše mu: – Srpski identitetu, da bijemo nožem?
I udari jedan od njih slugu federalnog, i odsječe mu desno uho.
A srpski identitet odgovorivši reče: – Ostavite se toga. I dohvativši se uha njegovog iscjeli ga.
A prvosveštenicima i vojvodama federalnim i starješinama koji bjehu došli na njega reče srpski identitet: – Zar ste kao na razbojnika izašli sa noževima i koljem da me uhvatite?
Svaki dan bio sam sa vama u konstitutivnoj zajednici i ne digoste ruke na mene; ali ovo je vaš čas i vlast tame.
Sveto Jevanđelje po Siniši Vidoviću
Ovako otprilike izgleda pogled na svijet Siniše Vidovića, zamjenika predsjednika Ujedinjene Srpske. Komentarišući priče o mogućoj izgradnji spomen-crkve poginulim studentima i radnicima Univerziteta u proteklom ratu, koja bi bila smještena u krugu Kampusa, Vidović je ponovio mantru o izdajnicima i plaćenicima koju već godinama iznose vladajući u Republici Srpskoj.
“Svi oni koji su finansirani od strane Federacije BiH, okomili su se na SPC. Čak i neki profesori nisu podržali ovu ideju. Na glasanju su bili protiv ili suzdržani. Ljudima poput njih uvijek smeta sve što ima bilo kakve veze sa Srbima i srpskim identitetom, a ostaju gluvi i nijemi na kladionice i ostale pojave koje štete i srpskoj omladini i narodu”, izjavio je Vidović tim povodom.
“Pravovjerni i bogougodni Srbi”, poput Vidovića, do sada su metu na čelo uglavnom stavljali nevladinićima, kako “od milja” zovu predstavnike nevladinih organizacija, kao i ostalim neistomišljenicima koji kritikuju njihov “rad”. Tako su svi opozicionari proglašeni za izdajnike. Svi mediji koji se kritički odnose prema vladajućima su, takođe, proglašeni za izdajnike. Sve Juda do Jude. Međutim, Vidović se ovaj put okomio na akademsku zajednicu. Konkretnije, na “neke profesore koji nisu podržali ideju izgradnje crkve”. Jurišniku Vidoviću je zasmetalo što svi profesori, kao i narod uopšte, ne razmišljaju kao on i njegovi istomišljenici.
“Oni imaju patološku potrebu da se dodvoravaju Sarajevu i svaki put oštro reaguju na sve što ujedinjuje srpski narod. Takvi će ostati upamćeni kao Jude, jer su prodali i ruke kojima pišu i mozgove nekome ko nije naklonjen ni dobronamjeran prema Srbima. I u sklopu Harvarda je kampus u kom se nalaze učionice, parkovi, knjižara, crkva i sve ostalo što je potrebno studentima. Oni i njima slični se ponašaju baš kao da je i dalje komunizam”, ističe Vidović.
Dakle, Vidović je pomjerio ljestvicu. Umjesto dosadašnjih uobičajenih izdajnika, metu na čelo je ovaj put stavio akademskoj zajednici. Doduše, ne cijeloj, nego samo “izdajničkim profesorima”, Judama u akademskim redovima, koji su se usudili da ne razmišljaju isto kao Vidović i njegovi “ideološki saborci”. Šta je sljedeće? Da im neće možda knjige paliti kao odmazdu za vjerolomstvo? Ili nešto gore, ne daj Bože?
Gerila.info
