“Je*o vas USAID”, rekao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, prije mjesec dana pred Narodnom skupštinom RS netom pošto je saznao za prvostepenu presudu Suda BiH pa se “sjetio” spomenuti i medije koje je, navodno finansirala ova, sada vjerovatno zauvijek bivša agencija SAD za međunarodni razvoj, a na oduševljenje Zmaja od Šipova i ostalih prisutnih.
O USAID-u Dodik je rekao sve, osim da je taj isti USAID preko humanitarne pomoći koju je dostavljao u Srpsku za vrijeme rata spasio gladi, a možda i nečeg goreg, desetine hiljada ljudi.
Kasnije su ulagali ponajviše, o tempora o mores, upavo u projekte Vlade Republike Srpske, ali to je sve kasnije zaboravljeno.
Međutim, to sad više ništa nije važno jer je Donald Tramp, u kojeg predsjednik Republike Srpske polaže nade da će konačno čuti za njega i za njegov problem sa Kristijanom Šmitom, rekao je da je USAID “loše vođena” i “kriminalna organizacija”.
Ne planiramo ulaziti u razloge Trampovog odnosa prema USAID-u, ali zato hoćemo u Dodikovo iskorištavanje ove, njemu bogom dane, prilike.
Predsjednik RS je aktivnosti USAID-a označio kao isključivo one koje su bile, navodno, usmjerene na podrivanje institucija Republike Srpske, odnosno da je u tu svrhu finansirao organizacije civilnog društva i istraživačke medije.
Pri tome je Dodiku najviše zasmetalo što su se pojedine nevladine organizacije i mediji, a koji mu najviše smetaju, bavili istraživanjem korupcije.
I kako sudbina uvijek hoće, upravo je na RTRS-u, prorežimskom javnom servisu, emitovan prilog u kojem je jedan od sagovornika bio Goran Bubić, advokat Milorada Dodika upravo u slučaju koji je dobio (neželjen) epilog pred Sudom BiH.
Bubić, pored toga što je njegov pravni zastupnik, je i njegov blizak prijatelj.

I upravo u tom kadru, dok je davao izjavu za RTRS, iza Bubića se ukazao uramljen certifikat sa logom USAID-a. U pitanju je „Certificate of Achievement“ dodijeljen u okviru USAID programa, što potvrđuje njegovo direktno učešće i benefite dobijene iz američkih sredstava.
A dati certifikat je Bubić dobio na još jednoj Dodikovoj bolnoj tački – korupciji, odnosno u okviru projekta “Pravne prepreke za suzbijanje korupcije u Republici Srpskoj” iz 1999.godine.
I tako se, gotovo filmski, u jednom kadru srušila cijela konstrukcija Dodikovog antiUSAID narativa. Nije to učinio nikakav “plaćenički” medij, nego kamera njegovog vlastitog, vjernog RTRS-a.
Ako je USAID zaista neprijatelj Republike Srpske, onda je paradoksalno što su mu najbliži saradnici zahvalni korisnici tog “neprijateljskog” novca.
U režimu koji se kune u borbu protiv stranog uticaja, najviše tragova tog uticaja vode pravo do ljudi koji su mu najbliži. Možda je vrijeme da neko objasni RTRS-u da kadar, za razliku od nečijeg narativa, ne laže.
Gerila