Više od 300 miliona KM bilo je vrijedno 8.006 tendera u 2022. godini. Od te sume samo 26 miliona KM potrošeno je po Zakonu. „Spiskanih“ 100 miliona KM – kriminal je i ozbiljan posao za tužioce. U praksi je to izgledalo ovako…
Pišu: Žana Gauk, Dino Cviko (Žurnal.info)
”Samo jedan od deset tendera provedenih u 2022. godini može se smatrati slabo ili nimalo podložnim nekoj vrsti korupcije. Od preostalih devet, šest je visokorizično, tri su srednjeg rizika. U „money translate“ to zvuči daleko gore – 8.006 tendera bilo je vrijedno više od 300 miliona KM, od te sume samo 26 miliona KM potrošeno je po Zakonu. „Spiskanih“ 100 miliona KM – kriminal je i ozbiljan posao za tužioce, rezultati su to monitoring timova portala „Pratimo tendere“.
Urednik Slobodan Golubović navodi da je portal više od 7.000 nabavki označio kao rizične kroz deset vrsta zloupotreba.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
„Jedna od njih je to što se ne objavljuju planovi javnih nabavki, a tu su diskriminatorni uslovi tendera, sukob interesa u javnim nabavkama, pogodovanje favorizovanim firmama, netransparentne javne nabavke koje se odnose na reklamiranje“, rekao je Golubović.
Poseban problem su direktni sporazumi.
„Oni su ogroman prostor za zloupotrebe i kroz te ugovore godišnje se gube milioni KM iz budžeta“, rekao je Golubović.
BUDŽET, STRANKA, SIN
Diskriminatorni tenderski uslovi, samo jedna pristigla i ujedno i prihvatljiva ponuda, milioni maraka javnog novca na računu privatne firme kroz najklasičniji primjer sukoba interesa odlike su apsolutnog IT tender pobjednika, firme „Prointer“. Kompanija je to s kojom, prema priznanju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, „sarađuje“ njegov sin Igor.
Od 2015. godine, kada je osnovana, do danas Portal javnih nabavki pribilježio je njena 843 ugovora sa javnim sektorom vrijedna nevjerovatnih 217.588.897 KM. Samo u 2021. godini, ne računajući višegodišnje okvirne sporazume, na račun „Prointera“ slilo se 28 miliona KM kroz 138 ugovora.
Za dobrobit porodične firme rade sve institucije, ustanove i javna preduzeća u Republici Srpskoj. Za istu stvar radi i dobar dio federalnog i državnoj javnog sektora, a kroz tenderske uslove, i prije okončane procedure, jasno je kome je ugovor namijenjen.
Da bi bolje tenderski poslovao, „Prointer“ je preuzeo ili se uvezao ugovorima o saradnji sa drugim firmama kojim su upravljali tajkuni ili članovi porodica bliskih Dodikovim. Tako je pod ovom komandom završila „Kaldera Company“ Milenka Čičića, a najavljeni „napad na elektroenergetski sektor“ bio je više nego brutalan. Milioni maraka iz kase Elektorprivrede RS završili su na računima ovih firmi. Saradnja je ozvaničena i sa firmom „Dwelt“ Stefana Krnete, zeta bivšeg SNSD-ovog ministra zdravlja Ranka Škrbića. Građani će, na primjer, teško zaboraviti prošlogodišnji “strujni udar” od 31.828.565 KM za kojekakve sisteme 15 zavisnih preduzeća iz sistema „Elektroprivrede RS“.
Na čelu ERS-a je Luka Petrović, generalni sekretar SNSD-a. Dok je ove godine smišljao preskupe tendere za „Prointer“, odlučio je i da, potpuno nezakonito, kroz direktne sporazume, plaća isticanje obilježja preduzeća, koje je inače javno.
Iako nikakve potrebe za tim nema, jer je ERS jedini na tržištu električne energije u RS, a sponzorstva svakako, po zakonima, ne bi smjela biti dio ovakvih ugovora, Petrovića ove činjenice ne zamaraju mnogo. Od početka godine do kraja oktobra razdijelio je 238 takvih ugovora vrijednih oko 1.200.000 KM sa uračunatim PDV-om.
Pod Lukinom finansijskom zaštitom su i „Noćni“ vukovi“, bajkerska grupa s američke crne liste, izuzetno bliska režimu ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali i Miloradu Dodiku, Petrovićevom stranačkom šefu. Polovinom septembra ove godine v.d. direktoru ERS-a uručili su zahvalnicu.
Kako kršeći zakon izvući novac iz javnog preduzeća u udruženja koja vode stranačke kolege, pokazuje i primjer „Elektroprivrede HZHB“, kojom suvereno vladaju kadrovi HDZ-a BiH, trenutno Marinko Gilja. Posljednjih godina Elektroprivreda HZHB redovno raspisuje tendere za reklamiranje ovog preduzeća u nogometnim klubovima.
Tako je bilo i ove godine. Raspisali su tri tendera, a svaki je bio naštiman tako da ga može dobiti samo jedan klub. Ukupno pola miliona maraka rasporedili su na – HŠK Zrinjski, NK Široki Brijeg i HŠK Posušje. U njihovim upravljačkim strukturama, čuda li, također su kadrovi HDZ-a BiH.
Bilo da je riječ o ispunjavanju želja rukovodilaca, o namještanju podobnoj firmi ili pak o bespotrebnoj rastrošnosti, i tenderi za nabavku vozila se gotovo u pravilu štimaju. U tenderskoj dokumentaciji nedostaje samo fotografija željenog vozila, ali se na osnovu pobrojanih specifikacija isti vrlo lako ukaže.
Nije rijetkost da se ta cijena i dodatno „napuše“ zarad profita trgovaca. Tako je sarajevski „GRAS“ pet rabljenih zglobnih autobusa platio čak 912.600 KM s uračunatim porezom, iako je njihova carinska vrijednost bila dvostruko niža. Inače, ovi autobusi su prethodno više puta preprodani, odnosno bili su u vlasništvu još najmanje tri firme.
DIREKTNO, DODATNO, NEPREDVIĐENO, NAŠMINKANO
U bh. praksi ugovori o dodatnim, nepredviđenim radovima često se zloupotrebljavaju, odnosno služe za dodatno izvlačenje novca, na šta je upozorila i Agencija za javne nabavke BiH. Samo u prvih 10 mjeseci 2022. godine u ove namjene potrošeno je oko 16,5 miliona.
Takav je primjer bolnice „Mlječanica“, u kojoj na v.d. direktorskom mjestu sjedi Darko Banjac, vjerni saradnik Dodikovog SNSD-a. Ova ustanova zaključila je tri ugovora za dodatne radove, u ukupnoj vrijednosti od 374.400 KM, a dva od tri ugovora zaključena su s firmom „Šumil“, u vlasništvu oca Banjčevog stranačkog kolege.
Dodatne i nepredviđene radove apsolvirao je i sada već bivši ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač. Centar za obuku MUP-a u Zalužanima trebalo je da košta „preko 10 miliona KM“. To „preko“ otišlo je predaleko – 30.399.026 KM. Od ukupnog iznosa, tačno 3.356.001 KM javnog novca potrošeno je „iskrsle probleme“. Zanimljivo, poslove je dijelio i prijatelju iz lova Mladenu Unijatu, vlasniku „Unijat M“.
„Nakon što je već dobio više od deset miliona maraka za izgradnju internata i drugih objekata u Centru, nezavisni kandidat za gradonačelnika Prijedora Mladen Unijat će neplanirano zaraditi još skoro četvrtinu miliona KM za nepredviđene radove na objektu 191 u ovom Centru, i to pregovaračkim postupkom. Interesantno je da su sve poslove koje je firma ‘Unijat-M’ dobila pratili i nepredviđeni i dodatni radovi“, pisao je Capital krajem prošle godine.
Da je Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, i stari, a i nove mu izmjene, zgodan za zaobilaženje i zloupotrebu dokazao je i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Od početka godine do kraja decembra PDP-ovo osvježenje sklopilo je čak 256 direktnih sporazuma vrijednih ukupno 1.189.503 KM. Pridodao je tome i 10 netransparentnih pregovaranja bez objave obavještenja u javnosti – 719.273 KM.
Među razdijeljenim ugovorima maksimalne ili približno takve vrijednosti našli su se:
– Administratvine usluge za poslovne prostore, stanove i garaže (Zavod za izgradnju – 7.020 KM)
– Nabavka barijera za potrebe vakcinalnog punkta (Dama servis – 6.500 KM)
– Izgradnja staza u parku preko puta „Delta Planeta“ (Građenje Đurić – 7.017 KM)
– Barijere za magacinski prostor (Sajam – 6.891 KM)
– Arhivske police (Kis produkt – 7.006 KM)
– Održavanje EDMWS sistema (Orka – 7.020 KM)
– Dekor i aranžmani za protokolarne događaje (Uniko – 7.020 KM)
– Promocija Gradske uprave na manifestaciji Dani otovrenih vrata (Agencija Play Team – 6.903 KM)
– Dekorativni materijal za Gospodsku ulicu (Tiko – 7.013 KM)
– Dekorativni materijal za održavanje Festivala cvijeća (Uniko – 6.925 KM)
– Gastronomska ponuda za obilježavanje slave Grada (MJB – 7.020 KM)
– Pranje autobuskih nadstrešnica i pepeljara na Trgu Krajine za potrebe akcije „Čisto lice grada“ (Top-fit – 7.016 KM)
– Kominalna oprema (koševi i drugo) – (Simke – 7.020 KM)…
Za kraj – hajdemo u planine. Ali, samo odabrani, takoreći nobles!
Ugostiteljski servis Vlade RS nije lutao za firmama koje bi tenderski pošteno uradile posao ili isporučile robu po pristojnoj cijeni, jer postoje one dežurne. Za hotelsku opremu i ostale nobles potrepštine zadužen je trebinjski „Dineco“, u vlasništvu Duška Pantovića, izuzetno bliskog vrhu SNSD-a. Udobnost Vladine elite građani će platiti 3.199.564 KM.
Ugostiteljski servis strpljivo je čekao do 19. novembra, a onda objavio odluku od dodjeli ugovora. Saznali smo da u Bosni i Hrcegovini ne postoji nijedna druga firma koja bi mogla da ponudi opremu za hotele. Samo, i po navici, „Dineco“. Ova firma jedina je pripremila ponudu, koja je, naravno, bila i prihvatljiva.
O milionima maraka koje iz godine u godinu zatrpava novi snijeg Žurnal opširno piše, pravosuđe ćuti, a u luksuzu Jahorine uživaju predstavnici vlasti, članovi njihovih porodica i ljubavnici/e.
Izvor: Žurnal
