1. Godine dvadeset i pete carovanja cara naroda nebeskoga napadoše zemlju carsku i opkoliše je i na nju kijamet poslaše sudije druge vjere i sudije bogova drugih.
2. I diže se buna velika u narodu carskome da brane cara kojima je car dobro učinio, i diže se buna velika u narodu carskome da brane sudije kojima je car zla učinio.
3. I podijeli se narod i caru ne bi pravo što se narod podijelio i što cijeli narod u cara ne vjeruje i poželi car da niko u cara ne sumnja i upita car Gospoda svoga kako da radi da mu se narod ne dijeli.
4. I dade Gospod caru trbuhozborca velikoga da mu bude i desnica i ljevica u danima opsadnim, u danima kada se kukolj od žita trijebio, u danima sudijskim kada se sudije na cara digoše da mu sude po zakonima koje car priznaje kada ti zakoni carevini trebaju i koje car ne priznaje kada ti zakoni carevini ne trebaju.
5. I upita car Gospoda: Može li ovaj kojega si poslao da odijeli žito od kukolja, da na jednu stranu stavi one koji su za cara, a na drugu stranu one koji za cara nisu ako već ne može sve njih caru da privoli?
6. I reče Gospod trbuhozborcu svojemu da brani cara slugu njegovoga pred svakim zlom, kako pred stranim, tako i pred domaćim, da mu bude štit i mač i još mu nadje ime Danilo da bude sudija ljudima koji od cara otpadnu.
7. I položi Danilo u srce svoje naredbu Gospodnju i reče mu Gospod: Šaljem te sada da narodu zakone urediš i da im slovo kažeš po kojem će poznati cara slugu mojega i Danila slugu cara Gospodnjega.
8. I prvoga dana kaza Danilo: Ko otkrije da je car ili neko roda carskoga šumu posjekao, rijeku ustavio i planinu preorao, a da za to dozvolu nije imao, da se kazni sa pedeset udaraca na trgu i da mu se oduzmu sva prava i njemu i potomcima njegovim do trećeg koljena.
9. I drugoga dana kaza Danilo: Ko otkrije da je car sinu svome njivu tuđu poklonio, a dvanaest porodica upropastio da bi kćerku svoju obradovao, da se spali na brdu više grada i da mu se oduzmu sva prava i njemu i potomcima njegovim do sedmog koljena.
10. I trećeg dana kaza Danilo: Ko otkrije da je car među senatore poslao lažljive nitkove, a među upravitelje carskih dobara bivše lopove, da se odvede u prvi kamenolom i da se na njegovu glavu sruči kako najveći tako i najmanji kamen i da mu se oduzme sva imovina i da se ona podijeli nitkovima i lopovima.
11. I uzvisi dana trećeg car Danila trbuhozborca svojega što govori po pravu i pravdi i što vidje da je zemlja tijesna i što vidje da je mnogo onih koji carsku poriču i što vidje Danilo da je dobro biti bedem između cara i onih koji cara napadaju.
12. I četvrtog dana kaza Danilo: Ko otkrije da je car podigao palatu uzimajući od onih koji nemaju ni ono malo; ko otkrije da je car iz carske kase uzeo sedamdeset i sedam puta više nego što mu pripada; ko otkrije da je car sa tuđinima poslove iza paravana dogovarao, da se proglasi izdajnikom i da se tri puta gurne sa najviše građevine u carevini koju je car podigao.
13. I petoga dana kaza Danilo: Ko otkrije da je car oteo što nije njegovo, da mu se prelome obje ruke. Ko otkrije da je car prodao zemlju naroda svoga, vodu naroda svoga ili vjetar naroda svoga, da mu se šake odsijeku i šake da se bace psima carevim da se najedu. Ko otkrije da je car papire carske izgubio, da mu se ruke iznad lakata najprije polome, potom odsijeku i na kraju bace u najdublju jamu da se njima zmije i akrepi hrane.
14. I još doda Danilo dana petog na večeri kod cara svojega: Ko osim cara primi zlatnik, domaći ili strani, zlatnik koji je iskovan u carevini ili van nje, da mu se džepovi od njegove kože sašiju i da se na tim džepovima žig sramni udari.
15. I dana šestog kaza Danilo: Ko glavu svoju makar jednom okrene ka zapadu, da mu se glava s ramena skine i na prvu seosku tarabu natakne. I doda Danilo trbuhozborac carski: Ko caru hvalu svakoga dana tri puta ne izrekne, da mu se jezik vrelim klještima iščupa.
16. I dana sedmog vidje Danilo trbuhozborac carski da je posao dobro uradio i sjede Danilo da poput Gospoda sedmog dana odmori. I izmoli Danilo od cara zlatnik i dade mu car zlatnik na kojem pisaše: Danilu koji govoraše što ja ni pomisliti ne mogah.
17. I još Danilo na kraju kaza: Zakoni koje objavih narodu carskom na pismu drugom da čitaju samo izabrani koje ću sâm odrediti. Koji ne htjednu tako raditi kako kazah biće strani agenti i biće odijeljeni u narodu carskom od nas domaćih izdajnika.
Goran Dakić, Gerila.info
