Promašaj decenije (Darko Momić)
Između onih koji su organizovali skup podrške bivšem gradonačelniku Prijedora Daliboru Pavloviću i uputili salve osuda na račun bivšeg odbornika PDP-a u banjalučkoj gradskoj skupštini Ivana Begića i onih s druge strane koji su gromoglasno tražili Pavlovićevu ostavku i još gromoglasnije stali u zaštitu Begića i njegovih ljudskih prava – nema nikakve razlike. I jedni i drugi su licemjeri. I jedni i drugi bi u slučaju da su promijenjene uloge glavnih aktera svaki svoga „branili“ subašu. I ko je na bilo kakav drugačiji način shvatio komentar pod naslovom „Snimak i snimak“, pogrešno ga je shvatio.
Da budem još precizniji, oni koji su branili Pavlovića, a sad bljuju po Begiću, isto bi radili i da su u javnost izašli snimci na kojima Pavlović „dudla“, a Begić povraća pored WC šolje. Tražili bi i sasvim sigurno pronašli „argumente“ da opravdaju Pavlovićevo dudlanje i osude Begića, kao što oni s druge strane dubokoumno i „argumentovano“ u Pavloviću ne bi vidjeli čovjeka koji ima pravo da voli koga hoće, da ima odnos s kim hoće i da zbog toga ne bude ugrožen, već Dodikovog funkcionera koji bi u najmanju ruku trebao da podnese ostavku zbog ponašanja svog gradonačelnika. Elem, kad su to tražili zbog Šukalovog porno uradka, zašto biti krajnje bezobrazan, pa se praviti da to ne bi radili u slučaju društveno manje prihvatljivog intimnog odnosa?!
Uostalom, zar „čovjek sa mišljenjem“ čije pisanje ide u korak s njegovim prezimenom to nije potvrdio riječima „Ne zaboravimo video snimak Marka Šukala, bivšeg savjetnika Milorada Dodika. Tad se nisu bunili da je snimak “skaredan”, vjerovatno zbog “uloge glavnog ženskog lika”, odnosno “društveno prihvatljivog” intimnog odnosa”.
Zar Bubonjić koji drži do nepristrasnosti i koji Begića kao čovjeka brani do zadnjeg atoma ljudskosti, a autoru ovih redova spočitava da je mudroser koji je svoje otrovne strelice usmjerio prema onima koji brane Begića, dakle zar taj i takav Mladen Bubonjić ne pada zajedljivo i maliciozno u zamku sopstvenog mudroserstva. Po principu “malo trudna”, upravo on ljudska prava brani po potrebi time što otrovne strelice upućuje na adresu onih koji se “nisu bunili da je snimak bivšeg savjetnika Milorada Dodika skaredan”. Dakle, trebalo se buniti na snimak Marka Šukala, dok se na snimak Ivana Begića ne treba buniti, već ga treba braniti do zadnjeg atoma ljudskosti, je li?!
Pa “moralna vertikalo” i “dušebrižniče”, da li se varam ili se na taj način, kako sam veliš, kritikuje samo jedna strana, dok se druga podržava i da li je to, kako dalje zboriš, klasičan primjer logičke greške “ne slijedi”. Veliš dalje da “kritika jednih ne znači automatsku podršku drugima, bez obzira o kome se radi i u kom kontekstu”. Boga ti, kome sam ja to dao podršku i u kom kontekstu i šta je netačno u tvrdnji o licemjerju kao nosećoj tvrdnji, za Tvoju malenkost, spornog teksta?!
To što “Glas Srpske” nazivaš glasilom bliskim dominantnom sistemu vrijednosti koje zaudara od morala, ne zaslužuje odgovor. Nikakav. Samo prezir. Tačka. Ali zato zaslužuje divljenje i ne izaziva nikakvu buku i bijes, niti trganje pjene na usta, već zaista zaslužuje divljenje to kako si uspio u tekst da uvučeš murale posvećene ratnim zločincima. Na tome bi ti pozavidio i sam Bursać. Dobri moj, taj sistem vrijednosti i narativ po kojem su Srbi zločinci koji crtaju murale osuđenim ratnim zločincima, umjesto da se bore za organizovanje parade ponosa, taj sistem vrijednosti ja nikada neću dijeliti.
A što se tiče Begića, on lično zna da ima moju podršku bez obzira na to što se ne slažem sa nekim njegovim ličnim opredjeljenjima ili sklonostima. Uostalom, ne slažu se ni aktuelni vlastodršci u Srpskoj i njihovi glasači i simpatizeri sa seksualnim opredjeljenjem premijerke Srbije, ali ničim ne pokazuju da im to smeta. Kao što im nije smetalo seksualno opredjeljenje penzionisanog vladike koji je osvještao zgradu Vlade Republike Srpske. A ja sam o tome pisao bez relativizacije i dvostrukih aršina, moj Bubonjiću.
Nisi ti promašio balun, već deceniju!
