Zakoni i poslovnici koji regulišu zapošljavanje u osnovnim i srednjim školama u Republici Srpskoj se, s vremena na vrijeme, mijenjaju ali suština ostaje ista – konkusi su i dalje obesmišljeni, jer ako rukovodstvo škole želi nekoga da zaposli “preko štele”, makar i lošeg studenta sa ispodprosječnim znanjem, ne postoji mogućnost da ih u tome spriječite, bez obzira koliko kvalitetnijih kandidata bilo prijavljeno.
Piše: eTrafika.net / Foto: Unsplash.com
O ovoj problematici eTrafika je pisala u više navrata, a naša nedavna analiza pokazala je da ni posljednje izmjene u ovoj oblasti nisu napravile bilo kakav pozitivan iskorak kako bi se sasjekla ili barem otežala stranačka i rodbinska zapošljavanja, kojim, nažalost, obiluju školski konkursi kod nas.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Jedan od najpoznatijskih i medijski najesksponiranijih primjera manjkavosti aktuelnog zakona koji reguliše zapošljavanje u školama svakako je slučaj “Čubrilovićeve snahe”, koji i danas predstavlja savršen primjer kako je nakaradno regulisana ova oblast.
Širom otvorena vrata najgorim kandidatima
Podsjećamo, na konkursu u banjalučkoj Osnovnoj školi “Aleksa Šantić” za radno mjesto pedagoga, sredinom 2016. godine, posao je dobila snaha tadašnjeg ali i sadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS Nedeljka Čubrilovića, iako je imala neuporedivo manji prosjek od većine prijavljenih. Od 23 prijavljena kandidata, njih čak 20 je imalo bolji rezultat od izabrane kandidatkinje, koja je tokom školovanja ostvarila prosjek tek 6,78! Da sve bude još sramotnije, među njenim protivkandidatima našle su se i dvije djevojke sa izuzetnim prosjekom, Miroslava Milivojević sa 9,89 te Zorica Sejmanović sa 9,57. One su duže vremena provele i na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ali su svejedno ostale iza Čubrilovićeve, koja ih je “potukla” na testiranju te bodovima koji se dobijaju na osnovu intervjua.
Posljednje dvije stavke su upravo prostor koji je članovima školskih komisija i rukovodstvima škola ostavljen da po svom nahođenju poguraju ili oštete kandidate. Jer pitanja iz testa lako pronađu put do podobnih kandidata i nekoliko dana prije konkursa dok su bodovi koji se daju na intervjuu glavni prostor za ređanje kandidata na rang listi po direktivi a ne realnom učinku.
Očekivano, Čubrilovićeva je “briljirala” na testu i dobila 3,35 od maksimalna četiri boda. O kakvom je testu riječ najbolje govori podatak da je naredni najbolji rezultat tek 1,55.
Sporan je nedavni konkurs u banjalučkoj Tehnološkoj školi, koji je raspisan kako bi bilo popunjeno radno mjesto profesora demokratije i ljudskih prava, kulture religija i filozofije. Kandidatkinja Ana Galić i pored prosjeka od 9,29 i najduže provedenog vremena u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, nije dobila posao jer je na testu ostvarila – nula bodova. Istovremeno, primljeni kandidat, sa prosjekom 7,33 na testu je “briljirao” i ostvario 3,05 od maksimalna četiri boda a i dobio veći broj bodova na intervjuu.
Niz primjera
Primjer ovakve loše prakse imamo i u prnjavorskoj Osnovnoj školi “Nikola Tesla”, gdje kandidatkinji D. P. nije pomoglo da dobije posao profesora razredne nastave ni to što je imala najbolji prosjek tokom školovanja niti što je imala najviše staža u struci.
Tolika je razlika bila između nje i favorizovanih kandidatkinja (birala su se dva profesora razredne nastave na neodređeno vrijeme), da je komisija morala da se odluči na sraman čin – dvjema favoritkinja je dala šest, a njihovoj najvećoj konkurentkinji minimalan jedan bod!
Nije rijetkost i da favorizovani kandidati, prije raspisivanja konkursa na kojem će formalno biti primljeni, nekoliko mjeseci ranije već krenu raditi u školi.
Nekada se te odluke uspiju staviti u zakonske okvire a nekada i ne. Jedan od primjera ovog drugog je favorizovani kandidat Boris Kondić, koji je već radio u JU Srednjoškolski centar “Nikola Tesla” u Kozarskoj Dubici, i to mimo zakona. I pored slabijeg prosjeka na konkursu je najbolje uradio test, znatno bolje od nekoliko kandidata sa odličnim prosjekom. Pisanje našeg portala o ovom slučaju dovelo je do toga da je prosvjetna inspekcija poništila pomenuti konkurs. Međutim, Kondić je izabran i na sljedećem, ponovljenom, konkursu, na kojem se, zbog razočaranosti u konkursnu proceduru, nije pojavio gotovo niko od kandidata sa prvog konkursa.
Koliko je direktorica škole, Senada Zlokapa, “zagrizla” da primi Kondića govori i podatak da je, protiv svih pravila, “preskočila” da pošalje cirkularno pismo školama iz regije, što je bila obavezna učiniti, ali i da je u pomenutom pismu navela drugačije podatke o zaposlenju, značajno neprimamljivije, nego što su navedeni u zvaničnom konkursu.
Ista praksa uočena je i na konkursu za profesora razredne nastave u Osnovnoj školi „Petar Kočić“ u Šipragama. Kandidatkinja koja je izabrana kao prva sa liste već je radila u pomenutoj školi, dobila je bodove na kriterijum radni staž, iako je konkurs raspisan za pripravnika, a jedina je dobila i maksimalan broj bodova na intervjuu, iako je imala najslabiji prosjek ocjena tokom studiranja. Istovremeno, kao četvrta na listi našla se Emina Čirkić, kandidatkinja sa prosjekom blizu desetke, dupli stipendista Fonda Dr Milan Jelić! Da slučaj bude još očitiji, izabrana kandidatkinja je u rodbinskim vezama sa direktorom škole Nikolom Kurušićem.
Na isti način je sproveden i konkurs za nastavnika engleskog jezika u Osnovnoj školi “Vuk Stefanović Karadžić” u Kozarskoj Dubici. Prvorangirana kandidatkinja imala je šest bodova na intervjuu, dok su tri ostala kandidata zajedno imala isti broj bodova. Drugoplasirana Marijana Veselinović je imala prosjek 9,29 na studiju za engleski jezik, dok je prvoplasirana imala prosjek 8,14. Takođe, po radnom iskustvu Veselinovićeva je imala 2,7 bodova, dok je prvoplasirana imala 0,5 bodova. Međutim, dobijena samo dva boda na intervjuu poništila su sve što je ova kandidatkinja ostvarila tokom studiranja i rada u prosvjeti.
Igra sa bodovima i očita zloupotreba odigrala se i u Elektrotehničko školi „Nikola Tesla“ u Banjaluci na konkursu za radno mjesto profesora srpskog jezika.
“Komisija me je oštetila, prvo su mijenjali pitanja dok je test trajao, a zatim mi nisu priznali tačne odgovore. Oštećena sam za jedan bod i na intervjuu, za koji se zna da je sredstvo manipulacije”, rekla je nakon konkursa Slađana Plavšić, koja je među prijavljenim kandidatima imala najbolji prosjek ocjena tokom studija – 9,71.
Međutim, vrhunac se ogleda u tome što joj nisu uračunati bodovi koji joj pripadaju po osnovu radnog staža.
“Na moje pitanje predsjedniku komisije, Fuadu Šodiću, zašto mi nisu računati bodovi po osnovu radnog staža, on mi je rekao ‘da je to malo bodova, svega 0,37’ i da je kasno da to sve sada prepravljaju. Kandidatkinja koja je prošla na konkursu od mene je bila bolja za 0,14 bodova”, prepričala je Plavšićeva apsurdnu situaciju.
Pravilnik se mora mijenjati
Zapošljavanje u školama regulišu Zakon o osnovnom, odnosno srednjem, obrazovanju i vaspitanju RS te Pravilnik o kriterijumima i proceduri prijema radnika u radni odnos u osnovnoj, odnosno srednjoj, školi.
Kada je riječ o osnovnim školama, prema Pravilniku iz 2016. godine, kandidat bodove dobija na osnovu vremena provedenog na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ili radnom stažu, i to 0,25 za šest mjeseci provedenih na birou ili radnom odnosu, a maksimalno pet bodova. Dalje, prosjek ocjena donosi od šest do deset bodova, testiranje od nula do četiri boda, a intervju od jednog do tri boda.
U srednjim školama, prema Pravilniku iz 2014. godine, koji je dopunjavan dvije godine kasnije, kriterijumi za prijem radnika su isti kao i u osnovnim školama, bodovanje je identično kada je riječ o prosjeku ocjena, vremenu provedenom na birou ili u radnom odnosu i testu, dok je razlika kod stavke intervju, gdje kandidat umjesto od jednog do tri, može da ostvari od jednog do šest bodova.
Posljednje i jeste najveći propust, jer maksimalna razlika kod, na primjer, prosjeka ocjena je četiri, a intervjua pet bodova. Tako je školskoj komisiji data mogućnost da bez ikakvog obrazloženja sebi da za pravo da nekome ko ima prosjek šest, da isto toliko bodova na stavci intervju, a nekome ko je imao sve desetke tek jedan ili dva boda, i da u potpunosti obesmisli četvorogodišnje školovanje.
Šta raditi?
Testiranje bi, zbog brojnih, na početku teksta spomenutih, zloupotreba, trebalo ukinuti jer bi zanje trebalo biti sadržano u samoj prosječnoj ocjeni ostvarenoj tokom školovanja. Tri pitanja koja će izabrati članovi komisije, koji često i nisu iz struke za koju je raspisan konkurs, ne mogu da imaju veći značaj od desetina profesora koji su studente ocjenjivali tokom četiri godine školovanja.
Primjeri gdje kandidati sa najlošijim ocjenama na studijama ostvaruju maksimalan rezultat na testiranju a oni sa izvanrednim prosjecima gotovo nikakav jasno ukazuju na to da se pitanja unaprijed proslijeđuju podobnim kandidatima, zbog čega je neophodno ovu stavku izbaciti iz konkursne procedure. Takođe, bodove na intervjuu treba urediti kako trenutno važi za osnovne škole, od jednog do tri boda, što je korektan raspon dat školskom odboru da nagradi ili kazni kandidate koji na njih ostave dobar ili loš utisak.
Izbacivanjem testiranja i rasponom bodova na intervjuu od jedan do tri bila bi uskraćena mogućnost da loši studenti, zahvaljujući komsiji, preskaču odlične. Na komisiji bi tada bilo samo da među odličnim biraju najbolje.
Druga varijanta bi bila da direktori direktno biraju profesore koje žele u svojim školama, bez obzira kakav imali prosjek, koliko dugo bili na birou, bez intervjua i testiranja. To je lošija opcija od prethodne ali bi bila više fer od trenutne, gdje imamo to isto, samo upakovano da ne bude baš “golim okom” uočljivo.
Imenovanje direktora
Posljednje izmjene zakona koji regulišu osnovno i srednje obrazovanje u Republici Srpskoj donijeli su još jednu značajniju novinu i to kada je riječ o izboru i imenovanju direktora škola. Dok je ranije školski odbor predlagao kandidata a potom tražio saglasnost od resornog ministarstva, novim zakonskim izmjenama uređeno je da ime budućeg direktora predlaže samo Ministarstvo prosvjete i kulture RS, a Vlada RS potvrđuje.
