Divno li je društvo Milorad Dodik izabrao. Juče Janez Janša, neki dan Viktor Orban, sutra Redžep Tajip Erdogan. Sve same “demokratske gromade”. Naravno, ni Dodik ne zaostaje za njima.
Dodikova “diplomatska ofanziva” se odvija, a gdje drugo nego među istomišljenicima. Sve ih spaja suverenistička ideologija, što je ništa drugo nego eufemizam za nacionalizam, šovinizam, ksenofobiju. Poznati kao “poštovaoci” demokratije, Dodikovi “aduti” odavno narušavaju osnovne principe demokratije, kao i sam Dodik, a sloboda medija im je redovno na meti.
Čim je postao premijer Slovenije, Janez Janša se okomio na medije. Tako je novinsku agenciju STA prozvao „nacionalnom sramotom“ nakon čega je došlo do poteškoća sa finansiranjem ove novinske agencije. Iako je finansiranje STA uređeno zakonom, Janšina vlada je to htjela riješiti novim pravilima koja predviđaju da se novac dodijeli u skladu s brojem doprinosa u obavljanju funkcije javnog servisa, što bi, naravno, vlast procijenjivala.
Nisu mu strane ni uvrede upućene novinarima. Dvije novinarke slovenačkog javnog televizijskog servisa svojevremeno je nazvao “odsluženim prostitutkama” zato što su Janšinu Slovensku demokratsku stranku (SDS) prikazale kao ekstremističku stranku koja širi mržnju i netoleranciju, te ima veze s ekstremističkim grupama koje zagovaraju reviziju prošlosti.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Da ni drugi Dodikov “suverenistički prijatelj” ne stoji najbolje sa medijskim slobodama, dokazuju Reporteri bez granica koji su po prvi put uvrstili nekog predsjednika vlade članice Evropske unije na svoj popis “neprijatelja slobode medija”. Naravno, radi se o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, koji je prije dva dana “neformalno-prijateljski” posjetio Milorada Dodika.
Orbanova vlast već deceniju zloupotrebljava većinu medija i drži ih pod strogom partijskom kontrolom, dok se profesionalnim, kritičkim medijima uskraćuju informacije od javnog značaja. Nakon dolaska na vlast, Orban je postepeno ućutkivao nezavisne medijske glasove i stvarao svoju imperiju koja danas broji oko 500 režimskih medija.
Tu je, naravno, i predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan, kao jedan od najvećih “zaštitnika” slobode medija u svijetu.
Poznat je po svojoj “zaštiti” slobode medija kada je blokirao društvenu mrežu Twitter u cijelog zemlji. Prethodno su na ovoj društvenoj mreži objavljeni snimci telefonskih prisluškivanja koji dovode Erdogana u vezu s korupcijskim skandalom. Opozicija u Turskoj optužuje vladajuću stranku da kontroliše 95 posto medija. Stanovništvu se prećutkuje istina dok istovremeno raste broj vijesti čije se objavljivanje zabranjuje.
I u takvo društvo je upao Dodik, koji uopšte ne zaostaje kada je riječ o “poštovanju” slobode medija. Rijetko koji političar u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu, ima tako “bogatu istoriju” napada na medije i novinare kao Milorad Dodik. “Čuveni” su njegovi verbalni napadi na novinare koji postavljaju “neugodna” pitanja, u kojima ih naziva izdajnicima, plaćenicima, nerijetko upućujući pogrdne i seksističke uvrede.
Odnos suverenista prema slobodi medija, demokratiji uopšte, predstavlja paradoks iste te demokratije. Popuštanje netoleranciji, svođenje nedemokratskih tendencija na demokratsko pravo na izražavanje mišljenja, u suštini predstavlja kancer demokratije i realnu opasnost od ponavljanja užasnih događaja iz istorije, koje smo očigledno zaboravili čim ovakvim “čuvarima demokratije” dajemo priliku da nas zastupaju.
Gerila.info
