Kuća “Predah” za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju: Plemenita ideja ili obmanjivanje roditelja?

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković prezentovao je juče idejno rješenje za kuću za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju „Predah“.

Kuća za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju „Predah“ biće izgrađena na lokaciji u Ulici Ivana Gorana Kovačića u Banjaluci.

Gradonačelnik Banjaluke ističe da će kuća “Predah” biti gotova za nekoliko mjeseci.

“Izgradnja kuće “Predah” će mnogo značiti za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju”, navodi Stanivuković.

💕На корак до остварњења њихових снова!
За само неколико мјесеци кућа “Предах” ће постати стварност, а са постављањем камен темељца овдје на локалитету гдје ће се налазити овај објекат, скидамо камен са срца свим оним породицама које се свакодневно суочавају са изазовима које са… pic.twitter.com/5NKVXJvOFz

— Драшко Станивуковић (@Stanivukovic_D) August 8, 2024

Stanivuković je rekao da je dio sredstava sakupljen putem humanitarnog broja 1414, dio od donatora a da će dio obezbijediti Grad, što će biti dovoljno da se započne gradnja.

Naglasio je da u Banjaluci nema nijedne ustanove koja bi mogla da brine o djeci sa smetnjama u razvoju kada roditelja više ne bude ili kada roditelji treba da obave nešto, tako da će kuća „Predah“ u tim situacijama biti “sigurna luka za tu djecu”, kako ističe.

“Pravimo velike korake, odlučni smo u ovome i imamo podršku društveno odgovornih kompanija. Grad i ja kao gradonačelnik stojimo iza ovog projekta i hoćemo da ga završimo u što kraćem roku. Važno nam je da roditelji vide ovaj projekat i želimo da saslušamo i njihovo mišljenje. Ovo je važan projekat, želimo do kraja godine da objekat stavimo pod krov i da naredne godine zaživi u početku kao kuća „Predah“, a u perspektivi da bude ustanova za trajno zbrinjavanje”, poručio je Stanivuković, dodavši da je gradska administracija prepoznala ovaj problem kao važno životno pitanje.

“Vodili smo računa da kreiramo politike podrške za svaku kategoriju stanovništva, a ovim roditeljima baš treba ova kuća”, zaključio je gradonačelnik.

Savjetnica gradonačelnika Milada Šukalo izjavila je da je trenutna administracija prepoznala potrebu za jednim ovakvim objektom i naglasila da se u projekat, odnosno izradu idejnog rješenja, ušlo oprezno sa učešćem svih relevantnih institucija i roditelja.

“Kroz ovaj projekat organizovali smo da naši roditelji i stručna lica posjete ovakve i slične ustanove u regionu i da vide na koji način oni funkcionišu. Drugi korak koji smo uradili jeste da smo formirali pravni tim koji u ovom trenutku sarađuje i sa resornim ministarstvom i Centrom za socijalni rad, jer želimo da uporedmo radimo na pravnoj legislativi kako bi ustanova mogla da profunkcioniše odmah kada objekat bude izgrađen”, navela je Šukalo.

Prema njenim riječima, objekat će se u prvoj fazi sastojati od tri etaže, sa kancelarijama, prostorijama poput senzorne sobe, dnevnog boravka i na trećem spratu biće veći broj mjesta za spavanje. Objekat će imati i senzorno igralište.

“Dugoročna ideja jeste da ovaj objekat širimo i da u konačnici imamo trajno stanovanje koje će biti humano da roditelji mogu da budu bezbrižni da njihova djeca imaju gdje da budu. Prvi smo grad koji je uvodio dnevne centre, tako da je Banja Luka zaslužila da i jedna ovakva ustanova krene upravo iz našeg grada”, zaključila je Šukalo.

Danijela Višnjić, majka dječaka sa autizmom, ističe da nema ustanove koja bi omogućila trajno zbrinjavanje, “da se kao roditelji djece sa smetanjama u razvoju osjećamo sigurnima i da će naše dijete biti zbrinuto u situacijama kada mi nismo u mogućnosti da to radimo. Ovo je prva ustnova koja nama skida kamen sa srca. Ovo je projekat koji smo pokušavali jako dugo da ostvarimo, ali do ovog trenuka nismo imali podršku”.

Međutim, ne dijele svi roditelji isti entuzijazam povodom najave izgradnje kuće “Predah”.

Ivona Šunkić, majka djeteta sa invaliditetom, za Gerilu kaže da to možda nije loša ideja, ali da nije trajno rješenje.

“Ljudima je potrebno sistemsko rješenje u kojem mogu dijete da ostave. Roditelji su preopterećeni, roditelji ne znaju na koju će stranu, umorni su, postaju nervozni. Idu u depresiju”, ističe Šunkić, i naglašava da nije rješenje da roditelji dođu i ostave sat vremena dijete kako bi otišli na kafu ili u kupovinu.

“Najbolja varijanta je da se napravi dnevni centar, na dnevnom nivou, gdje vi možete ostavljati djecu. Uglavnom su dnevni centri organizovani do tri ili četiri sata popodne. U tim dnevnim centrima u većini slučajeva rade roditelji, negdje ima neko od angažovanih ljudi da se bave djecom, ali uglavnom rade roditelji”, navodi Šunkić.

Tvrdi da sedam udruženja u Banjaluci koče pitanje dnevnog centra.

“Znam šta oni rade. Prijave dijete, uzmu pare za projekat, da čuvaju dijete, onda poslije toga dijete izbace iz udruženja, kažu nema mjesta ili nemaju koga da ga čuva. A pare su ostale. Na projekte uzimaju par hiljada maraka s vremena na vrijeme, zavisi s kojeg nivoa su projekti”, ističe Šunkić, dodajući da joj iz tih udruženja prigovaraju da želi da ih ugasi.

“Kažem im da ih ne gasim, samo želim da ta udruženja budu da se tamo uči slikanje, da se tamo uči crtanje, da imate mimo dnevnog centra nekoga kome ćete ostaviti dijete, čak im roditelji možda mogu plaćati da im čuvaju djecu. Djeca s poteškoćama koja su pokretna, ne bi trebala imati problema prilikom crtanja, pisanja i takvih stvari. Konkretno, neke društvene igre. Ali kažem, nije vaše da vi čuvate djecu, vi niste sposobni za to, vi nemate kapacitet za to. Imate par tih udruženja koja su se sad udružila protiv mene i moje inicijative, a imaju neke veze”, kaže Šunkić.

Što se kuće “Predah” tiče, sumnja da je u pitanju zloupotreba roditelja. Kaže da je po zamisli gradonačelnika kuća “Predah” trebala da bude neka vrsta dnevnog centra, ali da to ipak neće biti.

“Po mojim informacijama, ono što su mi razočarani roditelji rekli, jer su se zaletjeli u to sve, misleći da će on njima riješiti sve probleme, ispalo je na kraju, da u toku godine, 90 dana, to je neka tri mjeseca, možete ostaviti dijete da se tu čuva. Znači, nema tu dnevnog zbrinjavanja da ostavite dijete četiri sata”, ističe Šunkić.

Što se tiče ostavljanja djeteta preko noći, tvrdi da nijedna ustanova, osim ako nije specijalizirana, kao što su Klinički centar ili Institut Miroslav Zotović, ne mogu da prime dijete da ostane preko noći, ako dijete ima zdravstveni problem. Naglašava da nijedno udruženje u Banjaluci nema pravo da čuva djete po noći.

Tvrdi da Stanivuković nije bio iskren prema roditeljima djece sa problemima u razvoju.

“Prvo je lagao za palijativnu njegu, evo sad ih je nasankao da će im riješiti dnevnu situaciju, ali, eto, kao prvo krećemo sa tih sat vremena čuvanja. To nije ništa”, ističe Šunkić.

Smatra da je sve ispolitizovano.

“Imate roditelje koji kroz svu tu priču skreću pažnju na Miladu Šukalo. Javi se Miladi, ajde Miladi. Nemam ništa protiv Milade, ali imam protiv tog skretanja na nekoga ko je sutra na listi odbornika. Kao, ona je zadužena za to. Stalno je neko političko skretanje. I onda, neki roditelji djece sa poteškoćama, moram ih nazvati botovima, počnu komentarisati neke druge stvari, tipa Draško dao knjige besplatno. Imate situacije i da se roditelji pozivaju, kad krenete kritikovati, šalju se poruke, maltretiraju se roditelji, i onda se roditelji ućutkaju, jer im je dovoljna njihova muka”, ističe Šunkić.

Kaže da su gradonačelnik i njegov tim ućutkali i razočarali roditelje. Tvrdi da postoje prijetnje i pritisci na sve strane.

“To je par tih kabadahija, zajedno sa gradonačelnikom. Ovdje dolazi do masovne obmane roditelja kroz taj projekat kuće “Predah”. To nije to. Lažu roditelje. Napravio si ih, da ne kažem budalama, doveo si ih u tešku zabludu da ćeš odmah nešto riješiti, a u stvari nećeš ništa”, smatra Šunkić.

Što se finansiranja projekta tiče, kaže da je, između redova shvatila, kad su Stanivuković i ministar zdravlja Alen Šeranić davali izjave, da nema novca da se napravi ta kuća.

“Ni roditelji ne zovu broj za darivanje za tu kuću. Jer ako mi vidimo park kod Delte od tri miliona, milion ovamo, milion tamo, što nisu od tih para napravili? Ne, nego ti tražiš milostinju preko SMS-a, poziva, a ovamo trošiš milione, bahatiš se na nečemu što trenutno nije potrebno”, ističe Šunkić.

Podsjeća da je inicijativa za jedan takav projekat potekla od nje, ali da je “izvitoperena”.

“Moja ideja je bila, što u stvari treba da se riješi, dajte dnevni centar, od 7 ujutru do 10 naveče, da roditelji mogu da rade prvu i drugu smjenu, a da djeca budu na sigurnom. Druga stvar, tek ćemo poslije toga ići u tu palijativnu njegu i vidjeti s kim možemo riješiti situaciju i ko može dobiti dozvolu da uopšte čuva dijete po noći kad vam se, ne daj Bože, desi operacija, pa ne znate gdje ćete sa njim sedam dana. Dajte dnevni centar od 7 ujutru do 10 sati naveče da radi u dvije smjene, da djeca budu pokrivena”, kaže Šunkić.

Naposlijetku, ističe da je, kao i većina roditelja, spremna da učestvuje u mjesečnom iznosu za čuvanje djeteta.

“Jer, ako tražite stručno lice, sigurno treba 700-800 maraka, toliko košta da neka teta, tehničar, neki zdravstveni radnik, dođe i čuva moje djete kući. Kako ja sad to da platim? Znači, ja sam voljna, pošto radim, mjesečno da učestvujem u tom dnevnom centru. Voljna sam da dam 200-300 maraka, ali nemojte da dajem 800 maraka. Pitala sam roditelje, kažu “kako da nećemo, to je super, nastavljamo raditi, imamo zaposlenje”. Što ne bih platila 200-300 maraka mjesečno da mi neko čuva dijete u dnevnom centru, samo da ne moram poslije djetetove 15. godine ići kući za to”, kaže Šunkić na kraju.

Gerila.info