Učešće istinskih predstavnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, njih skoro 106.000 iz 18 različitih manjinskih naroda, u organima lokalne vlasti češće je izuzetak nego pravilo. To je rezultat, kao i većina otvorenih društvenih pitanja u našoj zemlji, političkih manipulacija i komplikovane izborne procedure i zakona koji definišu procedure oko lokalnih izbora.
Iako pripadnika nacionalnih manjina, prema posljednjem održanom popisu u BiH iz 2013. godine, ima ispod tri posto, mnogi politički aktivni pripadnici kostitutivnih naroda (Srbi, Hrvati, Bošnjaci) koriste manjkavosti izbornog zakonodavstva pa se, zarad boljeg izbornog uspjeha, izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih manjina.
Time dodatno obespravljuju ionako jedva vidljiv uticaj manjinskih naroda u BiH, a što za Gerilu potvrđuje i Igor Kotjelnikov, član Vijeća nacionalnih manjina pri Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine ispred ruske nacionalne manjine. On tvrdi da se kandidatura nezavisnih kandidata iz redova manjina svodi na „biznis-odbornička mjesta“ i da je to javna tajna u krugovima udruženja nacionalnih manjina.
“Zašto ga zovemo „biznis odborničko mjesto“? Za relativno malu kvotu, mali broj glasova, dobija se odborničko mjesto. Ko su prijavljeni? Oni koji nisu imali direktan ili su imali jako površan kontakt sa nacionalnim manjinama, prvenstveno sa svojom zajednicom, sa pripadnicima svog naroda čiji nacionalni identitet dijele, a kasnije sa svim ostalim nacionalnim manjinama koje djeluju na području lokalne zajednice gdje se oni kandiduju. Zašto kažemo biznis? Uglavnom se to svodi da jedan privrednik kandiduje sam sebe, skupi 40 potpisa i on je već nezavisni kandidat ispred reda nacionalnih manjina. Gdje je uzrok tom problemu? Prvo ga trebamo tražiti u Ustavu, u Izbornom zakonu i u Zakonu o zaštiti prava nacionalnih manjina”, objašnjava Kostjelnikov.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Stanislav Kozminčuk, predstavnik nacionalnih manjina u Skupštini Grada Gradiška, ovo vidi kao ozbiljan problem u zastupljenosti zajednica manjinskih naroda.
“Pa svakako da to jeste jedan veliki problem kojim se moramo pozabaviti u nekom narednom periodu, jer samim Izbornim zakonom svako ko se izjasni kao pripadnik nekog naroda, kao Crnogorac, Poljak, Ukrajinac, ima pravo za tu listu nacionalnih manjina. E sad, na neki način to se zloupotrebljava jer se neko, ko se vodi u rodnom listu da je druge nacionalnosti, izjasni se na lokalnom nivou pred izbore da je druge nacionalnosti. Najviše se ljudi izjašnjavaju kao Crnogorci, i na taj način se ta lista zloupotrebljava. To bi trebalo u nekom narednom periodu da se riješi“, kaže Kozminčuk.
Lažno predstavljanje u ime nacionalnih manjina je ozbiljan problem u izbornom procesu u BiH, gdje se pojedinci ili politički subjekti lažno predstavljaju kao pripadnici ili predstavnici nacionalnih manjina kako bi ostvarili političke koristi. Ovi slučajevi uključuju manipulacije koje mogu uticati na izborni ishod i narušiti prava stvarnih pripadnika manjinskih zajednica.
Na prošlim lokalnim izborima 2020. godine zabilježene su situacije koje su dovodile u sumnju regularnost izbornog procesa kada je u pitanju, ne samo lažno predstavljanje u ime nacionalnih manjina, nego i sam ishod izbora.
Franjo Rover, predsjednik Saveza nacionalnih manjina RS, inače kandidat ispred manjina na prošlim lokalnim izborima u Prnjavoru, tom prilikom je izjavio da su izbori za manjinske odbornike postali „čista smijurija i lopovluk“.
„Jedna mi je partija nudila da me podrži, naravno, kasnije bi tražili protivuslugu, i ja sam to odbio“, rekao je tada Rover tvrdeći da su mu građani BiH, koji su glasali u Italiji i Sloveniji, slikali i telefonom slali listiće na kojima se vidi da su zaokružili njegovo ime. Ipak, kada su prebrjani glasovi pristigli poštom, ispostavilo se da nije dobio ni jedan jedini glas u inostranstvu.
Četiri godine ranije Rover je izjavio da je Izborni zakon diskvalifikovao nacionalne manjine.
„Tamo gdje nas je manje od tri odsto ne možemo imati predstavnike ni u lokalnim parlamentima a kamoli šta dalje. Znači, u ovoj državi mi smo građani 17. reda. Do tri odsto ako nas nema, mi ne možemo imati nikakva prava. Ovo je namjerno urađeno da nacionalne manjine nemaju nikakvih prava“, rekao je Rover.
OSCE i druge organizacije su izvještavale o zloupotrebama, naglašavajući potrebu za većom zaštitom prava nacionalnih manjina i transparentnijim izbornim procesom.
A šta kaže zakonodavstvo?
U Izbornom zakonu BiH u poglavlju 13A pod “Učešće pripadnika nacionalnih manjina u izborima za opštinski nivo” stoji da “pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u opštinskom vijeću, odnosno u skupštini opštine i gradskom vijeću, odnosno skupštini grada srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH”, kao i da se pripadnicima svih nacionalnih manjina koji u ukupnom broju stanovništva te izborne jedinice prema zadnjem popisu stanovništva učestvuju sa više od 3% garantuje najmanje jedno mjesto. Kandidati mogu biti izabrani samo ako se njihovo ime nalazi na posebnoj listi kandidata pripadnika nacionalnih manjina.
Inače, prema Izbornom zakonu BiH, pravo prijave za učešće na izborima za popunu garantovanih mandata za pripadnike nacionalnih manjina imaju kandidati koje predlože političke partije, nezavisni kandidati, registrovana udruženja ili drugi registrovani organizovani oblici djelovanja nacionalnih manjina, kao i grupa od najmanje 40 građana koji imaju biračko pravo koji uz prijavu za učešće na izborima dostavljaju i imena kandidata.
Pored toga postoji i Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina koji, između ostalog, definiše i njihovo učešće u organima vlasti. “Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim službama na svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH”, navodi se u Članu 19.
U narednom članu se ostavlja mogućnost da se “način zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u izvršnoj i sudskoj vlasti, kao i javnim službama uredi posebnim zakonima i drugim propisima BiH, entiteta, kantona, gradova i opština”.
Navodi se i da su “predstavnici nacionalnih manjina u strukturama vlasti, predstavnici svih nacionalnih manjina i obavezni su štititi interese svih nacionalnih manjina”.
Na primjeru Banjaluke se vidi kako su to uradili organi jedne lokalne jedinice gdje je Članom 39. Statuta Grada zagarantovano jedno mjesto u Skupštini Grada Banjaluka.
U Banjaluci je na proteklim izborima bilo 14 kandidata nacionalnih manjina. Riječ je o nezavisnim kandidatima, zatim kandidatima koje su predložile grupe građana, kao i kandidatima koje su predložile političke stranke. Od toga, već tradicionalno, najviše predstavnika Crnogoraca, od kojih je jedan i izabran u Skupštinu Grada, a u pitanju je Saša Čudić, kojem je ovo treći uzastopni mandat.
I dok je, u prosjeku, za siguran odbornički mandat potrebno osvojiti najmanje 2.000 glasova, predstavnicima nacionalnih manjina bilo je potrebno znatno manje, pa je tako aktuelni predstavnik manjina na izborima 2020. godine u Banjaluci osvojio svega 533 glasa, odnosno 56,28% glasova za nacionalne manjine, što je bila ubjedljiva pobjeda u odnosu na ostale protivkandidate.
Inače, prema Izbornom zakonu BiH, posebna lista kandidata pripadnika nacionalnih manjina nalazi se na glasačkom listiću iza listi ostalih političkih subjekata čije se kandidatske liste takmiče za redovne mandate za opštinsko vijeće, odnosno skupštinu opštine i gradsko vijeće, odnosno skupštinu grada.
Stanislav Kozminčuk ističe da Izborni zakon na neki način manjinama ograničava učešće u politici, misleći na ograničenja u vezi sa nemogućnošću kandidature za člana Predsjedništva BiH i za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Što se lokalnog nivoa tiče, u bilo kojoj lokalnoj zajednici gdje je broj stanovnika tri i više posto, manjine imaju pravo na jednog odbornika, što je zagarantovano mjesto.
„To je neki najveći nivo što se može u političkom životu BiH, uopšte da manjine imaju prostora. Sve dalje ograničava Izborni zakon koji još nije riješen, još nije ni definisan, niti je tu šta pokrenuto po tom pitanju”, kaže Kozminčuk.
Sa njegovim mišljenjem se slaže i kolega iz Banjaluke, Igor Kotjelnikov, koji kaže da se zbog toga i neće kandidovati na predstojećim lokalnim izborima za odbornika u Banjaluci.
“Trenutna legislativa apsolutno ne ide na ruku nacionalnim manjinama. Tako da će ovi lokalni izbori 2024. proći bez kandidata ispred ruske nacionalne manjine”, ističe Kotjelnikov koji smatra da manjine apsolutno nisu dovoljno zastupljene u političkom sistemu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
“Uzmemo li zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, nigdje nemate mjesto koje pripada eksplicitno nacionalnim manjinama, izuzev Vijeća naroda gdje političke stranke predlažu svoje kandidate ispred svojih stranaka, osam iz reda konstitutivnih naroda i samo četiri člana Vijeća naroda iz nacionalnih manjina”, kaže za Gerilu Kotjelnikov.
Za bolji položaj manjina, kako kaže, potrebna je izmjena Izbornog zakona, izmjena Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, kao i usvajanje nove strategije o zaštiti prava nacionalnih manjina.
Slično razmišlja i Stanislav Kozminčuk koji ističe da je lokalni nivo sadašnji maksimum za učešće nacionalnih manjina u bilo kakvom političkom odlučivanju.
“Generalno nismo nešto zastupljeni u političkom životu u smislu prema Izbornom zakonu BiH. Nama je taj lokalni nivo maksimalni domet što se tiče manjina. A svakako bi bilo značajno da imamo pripadnika u Parlamentu BiH, da su poslanici u NS Republike Srpske itd. Puno veće bi mogućnosti imali, puno više bi rješavali problema i mislim da bi to doprinijelo jednom kvalitetnijem i boljem razvoju”, kaže Kozminčuk.
Naši sagovornici ističu da bi prijedlozi za unapređenje položaja nacionalnih manjina u BiH, prije svega, podrazumijevali izmjene Ustava BiH. Trebalo bi jasno definisati status i prava nacionalnih manjina, uključujući precizne definicije ko spada u kategoriju nacionalnih manjina. Zatim, potrebno je omogućiti pripadnicima nacionalnih manjina kandidaturu za sve nivoe vlasti, uključujući Predsjedništvo BiH, čime bi se eliminisale diskriminatorske prepreke kao u slučaju “Sejdić-Finci”.
Pored Ustava, potrebno je uraditi i izmjene Izbornog zakona koje bi podrazumijevale vođenje striktnih kriterija i mehanizama za provjeru identiteta i pripadnosti nacionalnih manjina kako bi se spriječile zloupotrebe izjašnjavanja pripadnosti nacionalnim manjinama. Takođe, potrebno je ograničiti kandidature na nezavisne kandidate koji imaju dokazanu povezanost i aktivnost u zajednici nacionalne manjine koju predstavljaju. Naposlijetku, potrebno je razmišljati u pravcu uvođenje kvota za zastupljenost nacionalnih manjina u svim nivoima vlasti, uključujući izvršnu i sudsku vlast.
Dalje, navode da je potrebno osigurati da Centralna izborna komisija BiH ima nadležnost i kapacitete za rigoroznu kontrolu i nadzor nad kandidaturama pripadnika nacionalnih manjina. Takođe, neophodno je uvođenje javnog registra kandidata nacionalnih manjina s informacijama o njihovoj etničkoj pripadnosti i aktivnostima u zajednici.
Poboljšanje položaja nacionalnih manjina bi podrazumijevalo izmjene Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina, odnosno preciziranje prava i obaveza predstavnika nacionalnih manjina u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, kao i jačanje odredbi o zaštiti prava nacionalnih manjina u političkom procesu, uključujući mehanizme za prijavu i sankcionisanje zloupotreba.
Naposlijetku, ističu da bi trebalo razmišljati i o uvođenju posebnih izbornih jedinica ili dodatnih izbornih lista rezervisanih isključivo za predstavnike nacionalnih manjina.
Manjine u BiH su godinama u zapećku
Da je učešće i ostalih naroda, osim konstitutivnih, u počitičkim procesima u BiH od izuzetne važnosti, slaže se i novinar Elvir Padalović.
“Svakako da je bitno. Demokratija znači da svaki pojedinac može biti biran i da bira. To se očigledno u BiH ne dešava. Imamo presude Evropskog suda za ljudska prava u više slučajeva i predmeta gdje mi to još uvijek nismo ispoštavali. Dakle, ovdje još uvijek određeni građani BiH, konkretno radi se o nacionalnim manjinama, ne mogu da budu birani, što je diskriminacija. Kada otklonimo sve te zakonske prepreke koje moramo, jer je naloženo tako, barem ćemo jedan korak biti bliže ka nekim normalnim državama”, ističe Padalović.
Kada se priča o izbornim manipulacijama u slučaju izjašnjavanja pripadnosti nekoj od manjina a zarad boljeg rezultata na izborima, Padalović smatra da to isključivo šteti samim manjinskim narodima.
“To je uvijek pitanje legitimiteta izabranih predstavnika. Dakle, mi vidimo ovdje manipulacije između konstitutivnih naroda, gdje su jedni jedan dan dio jedne nacije ili jednog etničkog korpusa, a drugi dan drugog. Ako se to dešava u državi u kojoj su konstitutivni narodi primarno zastupljeni u Ustavu BiH, možete tek zamisliti što se dešava sa nacionalnim manjinama. Dakle, predstavnici nacionalnih manjina su isključivo brojke. Oni se tu pojavljuju kao članovi političkih partija i potpuno su pod dominacijom i uticajem političkih partija. Ona politička partija koja bolje kotira među građanima, šansa da njihov politički predstavnik koji dolazi iz nacionalne manjine bude izabran je veća. Dakle, vrlo jednostavno, ide se sve po šablonu, po ključu, a nacionalne manjine ostaju u zapećku jer njih de facto niko ne predstavlja“, ističe Padalović.
I sami predstavnici političkih stranaka priznaju da je učešće predstavnika manjina u izbornom procesu ali i u političkom životu nedovoljno.
Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP), kaže da to nije u obliku u kojem bi trebalo biti jer je društvo u BiH i dalje etnički oblikovano.
“Vremena su takva da je teško naći kandidate iz reda svog naroda a kamoli iz drugih naroda”, kaže Borenović za Gerilu.
Skupštine u lokalnim zajednicama u BiH, pored odbornika iz političkih partija, imaju i zagarantovana mjesta za pripadnike nacionalnih manjina. Naravno, ne sve lokalne zajednice, nego samo one u kojima ima najmanje tri odsto pripadnika nacionanih manjina.
Kada je riječ o Banjaluci, Skupština Grada Banja Luka broji ukupno 31 odbornika.
„Često se zna desiti da je taj 31. odbornik ključan i za formiranje većine u skupštini grada”, naglašava Borenović u razgovoru za naš portal.
Upravo taj jedan glas može biti povod za manipulisanje izjašnjavanjem pripadnosti nekoj od manjina, radi boljeg izbornog rezultata. To je, prema našim sagovornicima, veliki problem koji istinske predstavnike sa svakim novim izborima odbija od aktivnijeg političkog angažmana.
Šta je potrebno promijeniti?
Politička marginalizacija manjina doprinosi i smanjivanju broja stanovništva u ruralnim mjestima, a uz političko odlučivanje bi se moglo dosta učiniti za nacionalne manjine.
Naši sagovornici ističu da predstavnici nacionalnih manjina u lokalnim samoupravama omogućuju bolju zastupljenost specifičnih interesa i potreba manjinskih zajednica. Oni mogu direktno uticati na donošenje odluka koje se odnose na obrazovanje, zapošljavanje, kulturu i druge ključne aspekte života zajednice.
Takođe, prisutnost manjinskih predstavnika doprinosi promociji multikulturalizma i međusobnog poštovanja različitih etničkih grupa, što je ključno za održavanje društvene kohezije u multietničkim sredinama poput BiH.
Naposlijetku, predstavnici manjina mogu se aktivno boriti protiv diskriminacije i raditi na zakonodavnim promjenama koje osiguravaju ravnopravnost svih građana bez obzira na etničku pripadnost.
U nedostatku podrške za manjine i uslijed zaloupotreba, mnogi pripadnici nacionalnih manjina nisu motivisani da se aktivno uključe u politički život. Osjećaj marginalizacije i nedostatak povjerenja u politički sistem dodatno smanjuju njihovu zainteresovanost za kandidaturu, ističu naši sagovornici.
“Nama je bio cilj da zadržimo ljude u sredinama u kojima žive manjine. Puno bolji rezultat bi bio da smo to mogli prije nekih 30 godina da uradimo. Puno veći efekat bi bio kvalitetnije obrazovanje, bolja radna mjesta, to su neki načini za zadržavanje i integrisanje i manjina u sam život ovdje u BiH”, kaže naš sagovornik i dodaje da je preduslov za to izmjena Izbornog zakona BiH.
Time bi se, kako kaže, omogućio puno veći prostor, dalo više prostora pripadnicima manjinske populacije za rješavanje važnih pitanja, bolju zastupljenost u političkom životu u svakom smislu, bolje dolaženje do projekata, kao i do realizacije tih projekata.
Sa predstavnikom poljskog naroda iz Gradiške saglasan je i predstavnik ruskog naroda iz Banjaluke, Igor Kotjelnikov.
“Evo da pođemo od onog prvog i najosnovnijeg na kojem je i sud u Strazburu dao ocjenu da je neustavan. Kao pripadnik nacionalnih manjina nemate pravo da se kandidujete za člana Predsjedništva. Na temelju toga sva prava se dalje po dubini gube za pripadnike nacionalnih manjina”, podsjeća Kotjelnikov na slučaj Sejdić-Finci iz 2006. godine.
Podsjećamo, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine je naziv sudskog predmeta koji je vođen pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija koji su kao pripadnici nacionalnih manjina bili onemogućeni da budu birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine.
Presuda Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, koju je donio Evropski sud za ljudska prava 2009. godine, ističe diskriminatorne odredbe Ustava BiH koje sprječavaju pripadnike nacionalnih manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda. Presuda naglašava da trenutni ustavni aranžman krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, posebno Protokol 12 koji zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem osnovu. Sud je zaključio da takve odredbe nisu opravdane u demokratskom društvu. Presuda je donijela potrebu za izmjenama Ustava BiH kako bi se osigurala ravnopravnost svih građana bez obzira na etničku pripadnost.
Upravo zato, ističe Kotjelnikov, potrebno je trenutne zakonske odredbe prilagoditi tako da konstitutivni narodi ne budu privilegovani prilikom izbora u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.
“Zakon se temelji na tome da se poziva na Ustav, a Ustav nije jasno definisao pojam nacionalne manjine, već je zadržao neki stari naziv iz bivše države – ostali. Međutim, ostali nisu nigdje ostali, oni su tu, žive tu. Definiciju nacionalnih manjina, nacionalnih izjašnjavanja, zabrane zloupotreba koja je očigledna upravo u vrijeme izbornih ciklusa, treba jasno definisati kako ne bi dolazilo do zloupotrebe i naravno dati slobodu nacionalnim manjinama da mogu da se predstave, da rade, da daju svoj doprinos, ne samo da uzimaju od zajednice, nego da zajednici i pruže. To su elementi koje moraju da prihvate svi nivoi vlasti”, ističe Kotjelnikov.
Za malo više od dva mjeseca očekuju nas Lokalni izbori i na njima će se birati ukupno 22 predstavnika nacionalnih manjina, u 20 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Jedino će se u Brčko distriktu i birati po dva odbornika u lokalnoj skupštini za predstavnike nacionalnih manjina. Među kandidatima su i 43 nezavisna kandidata predstavnika nacionalnih manjina, podaci su Centralne izborne komisije.
Dok se vlastodršci i donosioci odluka u BiH ne zamisle nad nespornom činjenicom da su nacionalne manjine i multikulturanost jedna od bogatstava ove zemlje, dotle će Albanci, Austrijanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci za svoje predstavnike u lokalnim skupštinama najčešće i dalje birati samo formalne predstavnike. Ipak, vrijedi podsjetiti da je manjina u BiH prije rata bilo 7,5 odsto prema posljednjem prijeratnom popisu iz 1991. dok je ta cifra prema popisu iz 2013. godine manje od tri odsto. Ukoliko se marginalizacija manjina u političkim procesima nastavi i dalje, taj procenat bi se već na narednom popisu mogao svesti daleko ispod statističke greške.
Članak/video prilog nastao nakon treninga Mediacentra Sarajevo o konstruktivnom i eksplanatornom izvještavanju o izborima
Dejan Rakita
