Predsjednik Republike Srpske osuđen je na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Nakon toga Narodna skupština Republike Srpske usvojila je set zakona kojima se suspenduje djelovanje Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPE na teritoriji Republike Srpske. To su, što bi rekao predsjednik Srpske, nesporne pravne činjenice o kojima danas razgovaramo sa bivšim sudijom i profesorom ustavnog prava Milanom Blagojevićem.
On je u junu 2023. godine bio savjetnik za ustavno-pravna pitanja srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović. Pozvan je u tom svojstvu na sastanak u Vladu Republike Srpske. Nije mu, kako kaže, u telefonskom pozivu objašnjeno zbog čega je pozvan i šta je tema sastanka, ali kada je došao, tu su već bili Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić, Miloš Bukejlović.
“Materijal koji smo na tom sastanku dobili bio je jedan jedini list. Brzo pročitam i vidim da je to pet ili šest članova Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ne treba tu neko veliko obrazovanje, odličan student koji je završio prvu godinu osnovnog studija prava, zna da je Ustav na vrhu i da ništa njemu ne smije biti suprotno. Nijedan drugi zakon. Vidim ja da je to neustavno. Kada je Dodik završio kazivanje, svi ćute. Bilo je par riječi odobravanja”, kaže Blagojević za Gerilu.
On se javio za riječ i rekao kako ovaj zakon nije politički cjelishodno donositi, misleći pri tome da Srpska nema snagu, niti međunarodnu podršku od bilo koga za donošenje takvog zakona. Rekao je i to da je taj zakon suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine, jer Ustav ne dozvoljava donošenje takvog zakona i da taj zakon neće izdržati test ustavno-sudske kontrole.
“Mene je u tom trenutku prekinuo Stevandić rekavši: Ne, ne, ne može to, mi smo ovim prešli Rubikon. Nakon toga nije bilo potrebe da išta više kažem. Ja bi tada Dodiku rekao da sam bio u prilici: Nemoj, molim te k'o brata, nemoj to raditi, jer to nije dobro ni za tebe, ni za Republiku Srpsku. To se, naravno, nije desilo, Narodna skupština je taj zakon usvojila i sve ostalo je istorija. On je imao mogućnost da taj zakon vrati Narodnoj skupštini prije potpisivanja ukaza. Nažalost, nije ni to učinjeno. A da jeste, to bi bio dobar način da se izbjegne kriza do koje je nakon toga došlo. I onda smo dobili sve ono što smo dobili”, istakao je Blagojević.
Ovakvim pogrešnim potezima, smatra Blagojević, vlast Srpske je dala povod i temelj Kristijanu Šmitu da uradi dvije stvari. Prvo da nametne krivično djelo neizvrašavanje odluka visokog predstavnika, ali i da nametne u članu 156. Krivičnog zakona BiH u krivično djelo napada na ustavni poredak nešto što do tada nije postojalo.
“Dok to nije nametnuo Kristijan Šmit, krivično djelo napada na ustavni poredak BiH moglo se izvršiti samo upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile. A pošto Dodik nije htio poslušati ono što sam mu govorio, onda je doveo do toga da je Šmit umetnuo u članu 156 da se krivično djelo napada na ustavni poredak čini ne samo upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, nego i na drugi protipravan način. I zato sad, ne na osnovu zakona Parlamentarne skupštine, nego na osnovu samovolje Kristijana Šmita, opet imamo novi progon za to krivično djelo „na drugi protipravan način napada na ustavni poredak“, rekao je Blagojević.
Set zakona kojima se suspenduju rad Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPE na teritoriji Republike Srpske su, dodaje Blagojević, neustavni zakoni. Ne može zakon da suspenduje niži zakon. Zakon entiteta ne može da suspenduje savezni zakon. U Ustavu Republike Srpske piše da se entiteti obavezuju da će se ponašati i da će se povinovati odlukama donesenim na nivou BH, pri čemu ova riječ „odluke“ ima jedno široko značenje – ne samo doslovno riječi „odluka“, nego i svih opšti pravnih akata na nivou BiH, što znači i zakona.
“Republika Srpska je svojevremeno, putem svojih poslanika i delegata, usvojila u Parlamentarnoj skupštini i Zakon o sudu Bosne i Hercegovine, i Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, i Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine. I to su ustanove koje pripadaju Ustavu BiH. A evo kako. Ne mora sve da direktno bude vidljivo očima na prvi pogled, pa da mi zaključimo da je nešto ustavno. Ima nešto što i posredno proizlazi iz ustavnih odredbi”, kaže Blagojević.
Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da će institucije Bosne i Hercegovina preuzeti i druge nadležnosti, pored tih koje su već određene ustavom, o kojima se sporazumiju entiteti. Tadašnjih premijeri Republike Srpske i Federacije BiH su, recimo, potpisali sporazum o prenošenju nadležnosti sa entiteta na nivo BiH i stvaranju Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, kao i o prestanku rada dotadašnjih entitetskih visokih sudskih savjeta. A taj sporazum entitetski premijeri su potpisali nakon što je prethodno Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku da daje saglasnost da se ta nadležnost prenese i da se stvori institucija Visokog sudskog i tužilačkog savjeta samo na nivovu BH.
“I na osnovu svega toga je onda donesen Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. I vidite, dakle, da je sadašnji Visoki sudski i tužilački savjet u skladu sa ustavom. Ustav BiH kaže da će BiH imati i druge institucije o kojima se postigne sporazum između entiteta. Taj sporazum između entiteta ne mora biti samo u formi ovog sporazuma između premijera i entiteta kakav je bio u slučaju VSTS-a, nego to može biti i glasanje poslanika i delegata iz Republike Srpske za određeni zakon. I poslanici i delegati iz Republike Srpske su svojevremeno glasali za Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu. Ali, to nije kompletan apsurd”, dodaje Blagojević.
On podsjeća da je 2005. godine tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun, protivno Ustavu BiH i protivno povelji Ujedinjenih nacija, nametnuo odluku kojom je Sredoja Nović – koji je i tada bio kadar Dodikovog Saveza nezavisnih socijal-demokrata – imenovan za direktora SIPE. Drugim riječima, Nović i SNSD su te 2005. godine dobili od visokog predstavnika SIPU „na peškeš“. I Nović je to prihvatio. Tad ni za Sredoja, ni za Dodika nije bilo pitanje da li OHR ima pravo da to nametne.
Blagojević govori i o tome da li imunitet štiti poslanike parlamenta Srpske od krivičnog gonjenja zbog donošenja vanustavnih zakona. U Bosni i Hercegovini postoje četiri krivična zakona – Krivični zakonik Republike Srpske, Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Krivični zakon Brčko distrikta i Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine. Sva ta četiri krivična zakona imaju u sebi krivično djelo napada na ustavno uređenje.
I do ovoga što je nametnuo Šmit u julu 2023. godine samo je Krivični zakonik Republike Srpske imao i sada ima da se krivično djelo napada na ustavni poredak i uređenje Republike Srpske vrši ne samo silom i upotrebom sile, nego i na drugi protipravan način. Zamislimo da ove izmjene Krivičnog zakona BiH nije protivpravno nametnuo Šmit, nego da ih je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
“Parlamentarna skupština je sasvim legitimno mogla reći: Pa, čekajte, ako vi u Republici Srpskoj imate u svom Krivičnom zakoniku sasvim ispravno da se napad na ustavno uređenje i poredak vrši ne samo silom i prijetnjom upotrebe sile, nego i na drugi protipravan način, hoćemo i mi da to unesemo u Krivični zakon Bosne i Hercegovine. I zamislimo da je to usvojila Parlamentarna skupština. I kada poslanici entitetskog parlamenta urade ovo što su uradili u Narodnoj skupštini, to je onda pucanj u državu. Na drugi protipravan način ti potpuno rušiš pravni i ustavni poredak. I ne možeš pucati u državu na taj protipravan način, a onda reći: E, mene štiti poslanički imunitet”, kazao je Blagojević.
Goran Dakić
