Teška vremena iziskuju teške mjere. Kada nastupi kriza, a širenje korona virusa je dovelo do krize bez presedana u skorijoj istoriji, i to ne samo na ovim prostorima nego širom svijeta, neophodno je sprovoditi adekvatne odluke i mjere kako bi se krizna situacija prevladala. Jedan od najvažnijih aspekata kriznog menadžmenta je krizno komuniciranje. Istupanje nadležnih za vrijeme krize je neophodno kako bi se umanjile posljedice, prije svega na psihološkom planu. S tim u vezi, nastup Milorada Dodika, kao osobe sa ogromnim autoritetom, na Radio Televiziji Republike Srpske, mogao bi se smatrati veoma korisnim.
Međutim, Dodik ne bi bio Dodik da svoj nastup ne “začini” i ne upropasti nesuvislim izjavama, štaviše opasnim stavovima koji ugrožavaju demokratiju i ljudska prava.
Poruke o odgovornosti, solidarnosti, ozibljnosti koje je Milorad Dodik uputio široj javnosti svakako mogu pozitivno uticati, ne samo na trenutnu situaciju nego i na opšte stanje u društvu. Međutim, kao i uvijek do sada, Dodik ni ovaj put nije propustio priliku da se dotakne svoje uobičajene “mantre” o zapadu i strancima. Ono što je privuklo posebnu pažnju i izazvalo nelagodu u situaciji već narušenih demokratskih vrijednosti u Republici Srpskoj, jesu njegovi stavovi o razvoju demokratije i ljudskim pravima.
Govoreći o zatvaranju granica u Evropskoj uniji, Dodik je izjavio da nas je “ta ista Evropska unija svih ovih godina unazad pripremala za neki svoj koncept, nagonila nas na neke procedure koje su njima odgovarale, da se mi priviknemo ovdje”. Dakle, Dodik demokratizaciju društva i prilagođavanje normama Evropske unije vidi kao “gonjenje”. Drugim riječima, napredak na polju razvoja demokratije za njega je samo forma koja se mora ispoštovati zato što nas neko na to “goni”. Norme Evropske unije ispunjavamo zato što drugi to hoće, a ne zato što su korisne za naše društvo! Ono tamo je njihova demokratija, a ovo ovdje naša! Važno je naglasiti da ne postoji više demokratija, zapadna, evropska, američka, balkanska, istočna, ruska… Demokratija je demokratija ako se uvažavaju demokratski principi i načela, ako se živi demokratija. Sve ostalo je farsa, pseudo demokratija, “demokratura”.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ova izjava je višestruko opasna. S jedne strane, ugrožava višegodišnje napore u razvoju demokratskog društva u RS i BiH, a s druge, otkriva pravo lice Milorada Dodika. Iako se većina njegovih izjava mogu tretirati kao izjave u afektu, jer Milorad Dodik je bez sumnje impulsivan čovjek, njegov društveni položaj mu nalaže da mora promisliti prije nego što nešto izjavi. Stav da je razvoj demokratskih principa “gonjenje”, implicira da je suprotnost demokratiji nešto što Dodiku odgovara, u čemu bi se osjećao prijatno. Ispada da je, u Dodikovim očima, demokratija nužda, “gonjenje”, nelagoda, dok je suprotnost demokratiji ono u čemu bi se osjećao “kao riba u vodi”. Uzevši u obzir da su mu politički uzori despoti sa istoka i pseudo demokrate, nije ni čudo da je demokratija za njega “gonjenje”.
Pored stava o demokratiji, Dodik je iznio i zabrinjavajući stav o ljudskim pravima. Govoreći o plasiranju lažnih informacija da će prosvetnim radnicima u Republici Srpskoj biti umanjena plata, Dodik je izjavio: “Onda se pojavi neko ko se zeza, on ima pravo na to, ljudska prava. Koja ljudska prava? Kakva sad ljudska prava kad ne možete da uđete u Evropsku uniju koja je nama to promovisala ovdje 20 godina? Što ne pišete o tome? Šta izmišljate ovdje?”
Bez sumnje, plasiranje lažnih informacija u ovakvim trenucima je za svaku osudu. Štaviše, takve neodgovorne pojedince treba sankcionisati. Međutim, za sankcionisanje postoje pravila, procedure, institucije koje se brinu za to. Da li treba da ukinemo ljudska prava da bi se spriječilo širenje dezinformacija? Dodiku bi izgleda najviše odgovaralo kada bi se ljudska prava ukinula i kada bi postojala stroga kontrola. Njegov politički istomišljenik Redžep Tajip Erdogan (doduše, on Dodiku nije drag samo zato što je musliman, ali na osnovu stavova i ponašanja može se zaključiti da mu nisu mrske njegove metode) svojevremeno je zabranio društvene mreže u Turskoj, narušavajući jedno od osnovnih ljudskih prava, prava na slobodno izražavanje, što bi i Dodiku, na osnovu njegovog stava o ljudskim pravima, svakako odgovaralo. Dovodeći u vezu plasiranje dezinformacija sa ljudskim pravima, Dodik u suštini komarca želi da ubije maljem, ubijajući i njega ali i rušeći sve oko sebe.
Nastup Milorada Dodika na RTRS-u nam, u suštini, nije donio ništa novo. Bilo bi odlično da se zaustavio na porukama i pozivima na solidarnost, odgovornost i ozbiljnost, što i prilični odgovornom političaru i osobi sa ogromnim autoritetom. Bilo bi odlično, ali onda je pokazao svoje pravo lice i u par rečenica preokrenuo fokus, napravio zamjenu teza, uporedio neuporedivo i upropastio sve pozitivno što je rekao.
https://www.facebook.com/rtrs.vijesti/videos/233829274466974/
